Bivši reprezentativac tvrdio da mu Mamić nije na ruke dao 50.000 eura, a onda su mu pročitali dio iskaza iz 2016.

Danijel Pranjić, bivši hrvatski nogometni reprezentativac i bivši igrač Dinama te Mathias Chago, također nekadašnji igrač Dinama, u ponedjeljak su na Županijskom sudu u Osijeku na suđenju Zdravku Mamiću i ostalim optuženima u aferi ‘‘Dinamo II‘‘, kazali kako nisu potpisivali nikakve ugovore s inozemnim tvrtkama koje bi im u Dinamovo ime plaćale dugove ili druga potraživanja od Dinama. Njihovim iskazima nastavljeno je ovo suđenje u kaznenom postupku započetom 2015. godine, o čijoj dužini dovoljno svjedoči činjenica da je u međuvremenu preminulo čak 11 predloženih svjedoka USKOK-a, među kojima su i Miroslav ‘‘Ćiro‘‘ Blažević, Dragutin Šurbek, Zvezdan Cvetković... Stoga je tužitelj Sven Mišković predložio da se u nastavku postupka pročitaju njihovi iskazi iz istrage.

Oprostio dug

Pranjić je u Dinamo iz Osijeka stigao u ljeto 2004. godine u transferu koji je dogovorio njegov tadašnji menadžer Antun Novalić, a otišao je u ljeto 2005. godine u nizozemski Heerenveen. S Dinamom je imao ugovor na 300.000 eura za prvu godinu te po 100.000 eura za preostale dvije godine, no kada je odlazio iz Dinama oprostio im je dio duga.

- Imao sam i neka potraživanja od Dinama, ali sam im to oprostio kako bih mogao otići u inozemstvo. Ne znam koliko sam novca dobio u Dinamu. Isplaćena mi je prva rata, a za ostale ne znam. Dinamo je od Heerenveena za mene dobio odštetu od 500.000 eura, kazao je Pranjić, dodavši kako su uz njega 2004. godine iz Osijeka došli Goran Ljubojević i Marijan Buljat, ali ne zna je li u ta tri transfera bila uključena Mamić Sport Agency.

- Čuo sam za nju, ali nisam bio član te agencije. Poznajem Marija Mamića, prijatelji smo, ali nisam siguran je li mi on davao novac za ugovorne rate Dinama, kazao je Pranjić, kojemu je potom pročitan dio iz iskaza koji je dao 22.11.2016., a u kojem je rekao da se nakon potpisa ugovora s Dinamom našao s Marijom Mamićem koji mu je rekao da mu Zdravko Mamić šalje 25.000 eura za prvu ugovornu ratu s Dinamom.

- Znam da mi je netko donio novac, ali ne mogu sigurno reći da je to bio Mario. Ne mogu se sjetiti koliko mi je isplaćeno za prvu godinu ugovora, ponovio je Pranjić, istaknuvši i kako nije potpisivao nikakve ugovore ni sporazume sa stranim trgovačkim društvima, gdje bi mu ta društva plaćala dugove Dinama.

‘Mamić mi nije dao novac‘

Pranjiću su potom, na prijedlog Mamićevog branitelja Filipa Glavaša, predočene tri potvrde iz 2004. i 2005. godine kojima potvrđuje da je od Zdravka Mamića na ime ugovora s Dinamom primio ukupno 150.000 eura, tri puta po 50.000. Obrana time želi dodatno dokazati kako je Mamić s Dinamovog računa u Klagenfurtu plaćao klupske obveze, a ne da je uzimao novac za sebe, kako tvrdi USKOK. Iako se tužitelj Mišković usprotivio predočenju tih potvrda, sudsko vijeće odobrilo je Glavašev prijedlog. Pranjić je potvrdio da su to njegovi potpisi.

- Znam da sam dobio novac, ali ne znam tko mi ga je dao. Možda je to bio Mario Mamić, možda Damir Jozić..., ali nisam siguran. Ne mogu potvrditi tko je to bio jer se ne sjećam i ne želim pogrešno reći. Siguran sam da to nije bio Zdravko Mamić. On je zastupao klub i ja računam da sam novac dobio od Dinama, ali ne znam je li taj novac poslao Zdravko Mamić, iskazao je bivši hrvatski reprezentativac koji je nakon dodatnog podsjećanja od strane Miškovića potvrdio kako mu je Dinamo ostao dužan 150.000 eura za prvu godinu ugovora. Ponovio je da se tog novca odrekao, kazavši i kako je moguće da je raskid ugovora i odricanje od duga dogovorio s Mamićem, ali da on nije bio nazočan kada se ugovor raskidao. Što se tiče isplata u gotovini, rekao je kako ne zna tko je odlučio da mu se rate tako isplaćuju.

Chago: ‘Dobivao sam novac i na račun i na ruke‘

Mathias Chago, Kamerunac kojega je nogomet u Hrvatsku doveo još 2001. godine, u Dinamo je došao 2005. godine iz osječkog Metalca i ostao pet godina. Kazao je da mu Dinamo nije ostao ništa dužan, a dok je bio tamo dobivao je novac i na račun, i na ruke.

- Gotovinu mi je isplaćivao ili Zdravko Mamić, ili sam je dobio u klupskom knjigovodstvu. Uvijek sam potpisao potvrde o gotovinskim isplatama, ali ih nisam uzimao za sebe – rekao je Chago. Njegov transfer iz Metalca u Dinamo, kazao je, dogovorio je predsjednik Metalca Boro Ivković, a on je bio spreman doći u Dinamo za bilo koju plaću koju bi mu ponudili. Ne sjeća se da je u taj posao bilo uključena neka inozemna tvrtka, pa tako ni Real Sport Management.

- S Dinamom sam potpisao dva ugovora, prvi kada sam došao i drugi kada sam ga produžavao. Prema prvom ugovoru imao sam mjesečnu plaću 2.500 eura, a ne znam je li Metalac dobio neku odštetu za mene – kazao je Chago, što se razlikuje od njegovog iskaza iz 2016. godine kada je rekao da Metalac nije dobio odštetu, jer je on bio slobodan igrač. Na sudu je rekao da se ne sjeća je li bio slobodan.

Za potpis drugog ugovora 2006. godine dobio je 50.000 eura odmah, a ugovorena godišnja plaća bila je 75.000 eura bruto. Potom mu je pročitan dio iskaza iz istrage kada je rekao da je 2008. godine potpisao i treći ugovor, ali toga se danas ne sjeća. Ponovio je da mu je bilo bitno samo doći u Dinamu te da mu nije poznato da bi neka inozemna tvrtka na ime njegovog transfera dobila 500.000 eura. Glavaš je potom predložio da se Chagi predoči osam potvrda iz kojih proizlazi da je od srpnja 2005. do travnja 2006. godine od Zdravka Mamića na ime plaća i premija primio više od 34.000 eura, čemu se Mišković usprotivio, ali je sud to ipak dopustio. Chago je potvrdio da su to njegovi potpisi.

- Kada sam došao u Dinamo nisam imao otvoren žiro-račun pa sam morao na taj način dobivati novac i znao sam što potpisujem. Novac mi je davao Zdravko – rekao je Chago.

Tihava se ne sjeća detalja

Iako je u inkriminiranom razdoblju bio član Izvršnog odbora Dinama, Bogdan Tihava većine detalja iz tog vremena, a riječ je o početku 2000-tih godine, kada je predsjednik kluba već bio Mirko Barišić, nije se sjetio. Tako, kako je rekao, ništa ne zna o "trgovini igrača i koruptivnim radnjama."

- Bio sam član Izvršnog odbora u razdoblju od nekih 3-4 godine početkom 2000-tih godina i teme naših razgovora bile su kako da se Dinamo izvuče od mogućeg stečaja. Nisam sudjelovao u transferima. Financijsko stanje bilo je loše, prijetio je stečaj, radili smo aktivno na smanjenju troškova, odnosno plaća igračima, upravi, zaposlenicima... Kao član radne grupe imenovane 2002. godine bio sam uključen u izradu dokumenata s kojima se išlo u racionalizaciju poslovanja. Bilo je primarno spasiti klub da ne ode u 3. ligu i to je bilo u mom fokusu. Ne sjećam se da se na sjednicama IO govorilo o transferima – rekao je Tihava. U spomenutoj radnoj grupi, a na prijedlog IO-a, uz njega su bili Velimir Zajec i Zdravko Mamić, za kojeg je rekao da ne zna koju je točno funkciju u klubu u tom razdoblju imao. Također, kazao je, ne zna službeno ništa o tome da je Mamić svojom imovinom jamčio za obveze Dinama niti da je klubu davao pozajmice.

Teško financijsko stanje

- Za to sam čuo, ali nisam o tome znao ništa konkretno i službeno – kazao je Tihava, koji ne zna ništa ni o otvaranju klupskog računa u Austriji, za što je doznao naknadno iz medija.

- Financijsko stanje bilo je teško, ali ne znam je li bilo duga prema državi, kao ni prema Gradu Zagrebu. Znam da se pričalo o tome kako Grad ne daje dovoljno novca za održavanje stadiona. Ne znam koliki je bio proračun kluba u to vrijeme. Moguće je da se u to vrijeme podizalo i kredite, ali nemam saznanja o tome. Poznato mi je da je klub imao dugove prema igračima, ali ne znam kako je to rješavano. Znam i da su neki igrači tužili klub, ali ne znam koji su to igrači niti kako je to riješeno. Dinamo na kraju, koliko se sjećam, nije završio u stečaju – kazao je Tihava.