BIZARAN OBRAT U SLUČAJU GROBARSKE BANDE IZ OSIJEKA Tužili 'Ukop' jer su dobili otkaz!

Još ništa od suđenja osječkim „Maratoncima“ Đ sud vratio DORH-u optužnicu na dopunu

OSIJEK - Optužno vijeće Općinskog suda u Osijeku vratilo je naime Općinskom državnom odvjetništvu optužnicu na doradu, odnosno dopunu i otklanjanje svih nejasnoća koje su se pojavile u ovom slučaju, a na koje su ukazali i odvjetnici 14-ero okrivljenika protiv kojih je ODO prije šest i pol mjeseci podnio optužnicu.

Podsjetimo, osječki grobari, odnosno radnici gradskog komunalnog poduzeća Ukop koji su bili zaposleni na poslovima nosača i grobara, uhićeni su u veljači prošle godine zbog sumnje da su godinama iz grobnica i lijesova s tijela pokojnika uzimali i prisvajali dragocjenosti koje bi pronašli.

Bilo je tu zlatnih lančića, satova, narukvica, ali i zlatnih zubi. Uglavnom su ih uzimali prigodom prekapanja grobnica ili prelaganja starijih posmrtnih ostataka, odnosno kako su u istrazi sami kazali, prigodom čišćenja grobnica. Pričali su kako je to bila uobičajena radnja generacija grobara.

Djelovali su i pojedinačno, ali i u grupama, a „plijen“ bi potom preprodavali u zlatarnicama i stanicama za otkup zlata te novac dijelili. Zbog toga su i pali.

Prijavljeni su od strane zaposlenika jedne od stanica za otkup zlata, kojima je bilo sumnjivo što im ljudi u radnoj odjeći Ukopa često donose zlatne predmete koji su imali „sumnjiv“ miris. Jedan od uhićenih za sebe je čak zadržao sat kojeg je skinuo s tijela pokojnika, a taj je sat imao na ruci tijekom saslušanja u DORH-u. „Posao“ im je bio olakšan i zbog trulog stanja lijesova, a do zlatnih zubi su dolazili i tako da bi samo protresli lubanju pokojnika i potom pokupili zube koji bi ispali.

No, morbidnost u djelima osječkih „Maratonaca“, amoralnost i izostanak pijeteta prema pokojnicima u ovoj su priči jedan njezin segment. Drugi se odnosi na pravo. A u pravu je, naučili smo to do sada, sve moguće. Pa, je tako vrlo brzo postao upitan dio onoga što se osječkoj 14-orki stavlja na teret.

Optuženi su naime za teške krađe, no neki pravni stručnjaci, pa i sami odvjetnici optuženih postavili su pitanja o tome tko je vlasnik ukradenih stvari, jer za postojanje krađe stvar mora biti „tuđa“, a ovdje se još uvijek ne zna čija je to stvar. Naime, optužnica govori o točno neutvrđenom broju pokojnika, ne znaju se njihova imena, niti grobnice u kojima je krađa izvršena, kao niti koliko je to puta učinjeno, zatim je li riječ o nepripadnoj imovinskoj koristi male ili velike vrijednosti...

U cijeloj priči nesporno je da su se ove situacije događale, većina optuženih to je u konačnici i priznala, no puno je nedorečenosti zbog kojih je sud optužnicu vratio na dopunu. Traže od ODO-a da se otklone sve nejasnoće na koje su u svojim pritužbama ukazali odvjetnici optuženih, kao i iskaz ovlaštenog predstavnika Ukopa, što u istrazi nije pribavljeno (!?). Zatražio je sud da se optužnici priloži i pravilnik ili neki drugi pravni akt Ukopa kojim je regulirano tzv. čišćenje grobnica...

Uglavnom, priča o osječkim grobarima ponovno je vraćena na početak, a u vrijeme dok se to događa na Općinskom sudu vodi se osam radnih sporova koje su osumnjičeni pokrenuli protiv Ukopa, nakon što im je tvrtka podijelila izvanredne otkaze zbog nanošenja štete njezinu ugledu.