BIZARNI POZIVI NA BROJ HITNE POMOĆI 'Mokrom papučom taknula sam strujni kabel, hoću li umrijeti?'

ŠIBENIK - Ima ljudi koji stalno zovu i traže da im liječnik dođe u kućni posjet, ali već ih prepoznajemo po glasu. Znamo da ne spadaju u hitne slučajeve i da im eventualno treba društvo. Tako se nekidan jedna gospođa zapričala sa mnom pa je nakon par minuta zaboravila da je uopće zvala Hitnu, a kamoli da je nešto boli – prepričava portalu sibenik.in jednu od friških anegdota sestra Anđa Šižgorić, koja u zdravstvu radi čak 26 godina.

Najbitnije je, kaže, u svemu zadržati prisebnost jer koliko god se poziv činio bizarnim, možda se iza njega krije pravi poziv upomoć. Otkad radi u 'call centru' Županijskog zavoda za hitnu medicinu, koji zaprima pozive iz cijele Šibensko-kninske županije, sestra Šižgorić nagledala se i naslušala svega.

- Ženi koja je jutros zvala da je mokrom papučom dotaknula kabel od struje pa nas je pitala hoće li joj se nešto dogoditi i hoće li umrijeti, već prepoznajemo glas. Ona nas gotovo svakodnevno zove s bizarnim pitanjima. Možda je ženi dosadno pa joj jednostavno treba društvo – pokušava Šižgorić pronaći suvisli razlog koji bi opravdao poziv uporne žene.

Često se događa da ljudi u panici ne znaju objasniti gdje se nalaze pa je tako jedna gospođa na uzastopno pitanje na kojem katu zgrade živi, konstantno odgovarala da je ona u rozoj kući i bila je prava muka uopće doznati gdje je ona.

- Jednom nas je zvao i mladić koji je imao prometnu, a koji nam nije znao objasniti u kojoj je šumi na području županije. Sugerirali smo mu da izađe na cestu i zaustavi nekoga, ali je zaustavio strance pa je situacija ispala još kompliciranija. Na kraju se ispostavilo da je u blizini Sovlja. Srećom, bio je lakše ozlijeđen - prisjeća se Šižgorić.

Po danu zna biti i do 30 intervencija pa je tako prije tjedan dana samo do podne zabilježeno njih 14.

- I onda u jednom takvom danu primimo poziv da je čovjek na Njegoševom trgu pao u nesvijest. Gospođa nas je zvala i kad smo je zamolili da ostane uz pacijenta dok dođe liječnički tim, rekla nam je da ne može jer žuri posao. Mislila je da je pozivom obavila svoje, a ja sam morala zamoliti policiju da do dolaska hitne pomoći pričuva gospodina – govori nam Šižgorić.

Kako god, kad djelatnici Hitne zaprime poziv, tehnologija odrađuje svoje.

- Poruka o stanju pacijenta s njegovom adresom šalje se u vozilo Hitne pomoći, a GPS dežurni tim automatski vodi do pacijenta. Javljamo dežurnom timu da imaju intervenciju i sve je u rekordnom roku spremno za polazak – objašnjava sestra Jasenka Urem iz 'call centra', koja je u medicini gotovo dva desetljeća.

Česti su im pozivi s kninskog i drniškog područja gdje je mnogo socijalnih slučajeva kojima nema tko ni kruh kupiti.

- Teško je preko telefona procijeniti stvarno stanje pacijenta pa se često dogodi da se ekipa s terena vrati bez intervencije. U jednu ruku to je dobro, a u drugu nije jer je u to vrijeme nečiji život mogao biti ugrožen. Uglavnom, većina ljudi je prekomotna – nadovezao se dr. Krešimir Škarica, voditelj odjela Zavoda za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije.

U županijskom Zavodu i ovu će sezonu, ističe, muku mučiti s pacijentima na području Primoštena i Rogoznice.

- Tamo i nazad nam treba više od sat vremena. Kad vozilo Hitne krene s timom iz Šibenika, mi na njih ne možemo računati neko vrijeme. Jednako kao i kad tim ode na Žirje, na njih možemo zaboraviti barem dva do tri sata – pojašnjava Škarica tamniju stranu organizacije posla te još jednom apelira na ljude da Hitnu zovu samo kad je hitno, da pričaju mirno i razgovijetno i da telefonski poziv ne prekidaju sve dok im glas s druge strane slušalice to ne kaže, piše sibenik.in.