Dok su tisuće izbjeglica u šatorskom naselju Opatovac jučer u popodnevnim satima tražile svoj komadić hlada, kao i deseci policajaca i specijalaca raspoređenih uglavnom duž glavnog ulaza, sedmorica mladića iz Sirije prebacili su stvari preko žičane ograde na istočnoj strani kampa i dali se u bijeg preko polja repice, usput gubeći ležaljke, hranu i druge predmete slavonskim poljima, čemu smo svjedočili oko 15.30 sati. Trčali su sve dok nisu zamakli iza prve šumice.
Molba rukama
Krenuli smo u tom smjeru autom, a onda je iznenada pred nas skočio jedan od njih, držeći molećivo sklopljene ruke. Stali smo i iza njega u žbunju vidjeli preostalih šest.
- Molim vas taksi do Zagreba. Istina je da smo pobjegli iz kampa, ali tamo su nas evidentirali, isti smo kao i svi drugi, nismo kriminalci, samo što ne možemo čekati još danima - kaže Tahir, kako nam se predstavio.
Oni se boje mađarske policije i svakako žele izbjeći rutu preko Mađarske do Njemačke, koja im je odredište, jer o Mađarima nisu čuli ništa dobro, već žele dalje preko Zagreba, odnosno Slovenije.
Pokušavamo im objasniti da su bijegom iz kampa učinili korak unatrag. S jedne strane im je Dunav, s dvije im je srbijanska granica, a jedini koridor kojim mogu do Zagreba prolazi tik kraj kampa iz kojeg su pobjegli.
- Imate osiguran prijevoz do mađarske granice koja je otvorena, kao i cijela ruta do Njemačke, sve drugo vam je loš izbor, pokušavamo ih uvjeriti, prilično neuspješno, jer je njihovo sljedeće pitanje postoji li u Opatovcu taksi ili barem neka autobusna linija.
Žele raditi i studirati
Savjetovali smo im da se vrate u kamp, no ostavili smo ih u istom žbunju. Rekli su da će razmisliti. Thair, Abdul Kader, Abdul Rahman, Iad, Hasan, Ali i Apo iz Damaska na put su krenuli prije 20-ak dana, dosad su potrošili po dvije tisuće eura, a kada jednom dođu do Njemačke, žele raditi i studirati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....