ZAVRŠILO U MAĐARSKOJ

BORBA ZA NEPROCJENJIVO SEUSOVO BLAGO ‘Do zadnjeg smo vjerovali da jehrvatsko’

Najljepše srebrno posuđe Rimskog Carstva nakon više desetljeća dokazivanja vlasništva u subotu će Mađari izložiti u parlamentu, za što su platili 15 milijuna dolara
 Srećko Niketić/CROPIX

Najljepše srebrno posuđe Rimskog Carstva, Seusovo blago, od subote će, nakon dugog putovanja kroz povijest, biti izloženo u zgradi mađarskog parlamenta. Pompozno je to osobno najavio mađarski premijer Viktor Orban rekavši da se “obiteljska srebrnina” vraća kući, za što su Mađari platili 15 milijuna eura.

A upravo ono što je Orban nazvao “povratkom kući” ponovno će na velika zvona uzburkati duhove, prije svega u Hrvatskoj, gdje se godinama tvrdi da Seusovo blago, četrnaest srebrnih posuda iz razdoblja kasne antike, potječe iz istarske Barbarige. Tamo je, kako su tvrdili neki svjedoci, navodno pronađeno i otkopano 30. lipnja 1960. godine, tijekom radova u zatrpanim rovovima bivše JNA. Poslije će, krajem 80-ih, dozvolu da se istraži područje Barbarige dati osobno general armije Veljko Kadijević na molbu ugledne arheologinje dr. Vesna Girardi Jurkić, bivše ministrice kulture i hrvatske veleposlanice pri UNESCO-u koja je pokušala znanstveno dokazati da blago pripada Hrvatskoj.

Istraživanja u Puli

“Jako mi je danas teško kada sam ugledala vijest da su Mađari otkupili Seusovo blago. Moja majka je za taj projekt živjela i ne samo ona, nego cijela naša obitelj. Vjerovala je do zadnjeg trena da je blago naše, ali je znala da nikada neće doći u Hrvatsku”, kaže za Jutarnji list arheologinja Kristina Džin, kći profesorice Girardi Jurkić, koja je istraživanja počela dok je još bila ravnateljica Arheološkog muzeja u Puli.

“Vjerovali smo da će pravda presuditi. Međutim, sve se svelo na to da je Mađarska skupila novac, a mi nismo”, kaže Džin, kojoj je kao arheologinji žao što nisu priznati dokazi koji su bili izneseni na suđenju u New Yorku, kada sud nije želio uvažiti rezultate dobivene u inozemnim laboratorijima da je talog na posudama podrijetlom s našeg područja. “Žao mi je kao stručnjaku da se blago ne nalazi u našim muzejima, što onemogućuje i daljnja istraživanja nad tim materijalom. Danas arheolozi raspolažu suvremenom tehnologijom i interdisciplinarnim pristupom koji bi omogućili dodatno rasvjetljavanje povijesnih činjenica”, kaže Džin.

Među živima više nema ni Antona Cveka, jednog od svjedoka iskapanja u Barbarigi, bivšeg inspektora policije u Puli, koji je umro prije četiri godine. Njegov sin se prisjeća da mu je otac sakupljao dokumente koji potvrđuju da su provedena istraživanja i da su šest dana popisivali sve što je nađeno u Barbarigi. Još za života tvrdio je da “puno zna, ali ne smije reći”. Kristina Džin pak kaže da su policajci, “Cvek i ekipa”, na suđenju u New Yorku bili nedorečeni, ponekad i kontradiktorni.

Pronađeno u Barbarigi

“Nestanak” Seusova blaga iz Hrvatske kasnije će biti obavijeno velom tajni i praćeno pikantnim i kontroverznim pričama, a spominjala su se brojna imena iz vremena komunističkog establišmenta za koje se vezalo da su neprocjenjivo vrijednu srebrninu iznijeli iz zemlje. Među ostalima spominjao se i Goran Štrok, sin Izidora Štroka koji je bio načelnik Prve divizije Korpusa narodne obrane Jugoslavije. Štrok mlađi je krajem sedamdesetih otišao u Veliku Britaniju, a neki su tvrdili da je sa njim otišlo i Seusovo blago. Uspješni biznismen poslije će u nekoliko navrata sve to demantirati rekavši da nije imao nikakve veze s misterioznim nestankom srebrnih posuda, od kojih je jedna teška deset kilograma i na njoj piše da je pripadala Seusu.

Za povratak Seusova blaga Hrvatskoj, koje se 1990. pojavilo na aukciji u Sotheby’su, kada ga je uz falsificiranu dokumentaciju pokušao prodati lord Northampton koji ga je kupio osamdesetih godina, svesrdno su se zauzimali Ante Marković, Franjo Tuđman, sve do Stjepana Mesića. Uzalud. Sud u New Yorku nije uvažio hrvatske argumente da je blago pronađeno u Barbarigi, nakon traljavo provedene istrage u samoj Hrvatskoj, i izgubili smo dva milijuna dolara u parnici pred američkim sudom.

Od Balatona do Istre

“Moja majka, Vesna Girardi Jurkić, kada je ušla u tu priču, bila je puna entuzijazma i vjerovala je da će blago na kraju završiti u Hrvatskoj. Međutim, u međuvremenu je shvatila da pozicija Hrvatske nije takva da blago možemo dobiti. Nakon 2006. godine uvidjela je da Hrvatska i nema interesa za to blago”, kaže Kristina Džin.

Ante Rendić-Miočević, nekadašnji ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu i prijatelj Vesne Girardi Jurkić, kaže da je često s njom o tome razgovarao i da je do kraja bila uvjerena da je blago s područja Barbarige. “Tvrdila je da raspolaže čitavim nizom indicija koje ukazuju na to, ali čvrstih dokaza nije bilo. Razgovarao sam i s restauratoricom Annom Bennett, koja je restaurirala blago, pokušavajući je navesti na pitanje samog porijekla blaga. Želio sam znati je li tijekom restauracije došla do nekih elemenata koji bi upućivali na porijeklo. No, međutim, odbijala mi je dati odgovor”, kaže Ante Rendić-Miočević.

Moratorij do 2006.

Kristina Džin objašnjava da je jedno vrijeme bio stavljen moratorij na prodaju blaga, sve do 2006. godine. Tada je otvorena mogućnost da se Seusovo blago otkupi, ali Hrvatska i hrvatski poduzetnici nisu imali ni sluha, ni novca da to učine.

Ivan Radman Livaja s Odjela za antiku zagrebačkog Arheološkog muzeja kaže da je teško utvrditi porijeklo nalaza, jer nema dokaza i sve se temelji na glasinama. “Dok mi tvrdimo da je to s područja Barbarige, područja koje je pripadalo JNA, Mađari tvrde da je blago pronašao neki amater krajem sedamdesetih godina, koji ga je potom prodao. I jedno i drugo su neprovjerljive priče i nema čvrstih dokaza. Ni Hrvatska, ni Mađarska nisu imale jake argumente, a jedino je sigurno da je riječ o luksuznom materijalu koji se mogao naći na potezu od Velike Britanije do Bliskog istoka”, kaže Radman.

Svi se slažu da je Seusovo blago, bez obzira na to gdje je nađeno, izneseno na kriminalni način, ali o tome mnogo više od arheologa može znati Interpol. Sami arheolozi kažu da blago potječe iz jedne od ostava luksuznog posuđa, a te ostave se vezuju uz krizna razdoblja kada su imućni bježeći skrivali svoju imovinu. Postoji i teza da je jedan rimski “tajkun” koji je živio u okolici jezera Balaton bježeći skrio blago u Istri. Ali, to je samo jedna od priča, a Kristina Džin kaže da je njezina majka među indicijama da je Seusovo blago s naših područja iznosila i činjenicu da su pronađeni i brojni nalazi luksuznih vila imućnih stanovnika s područja Barbarige i brijunskog priobalja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. studeni 2024 20:24