BORIS DEŽULOVIĆ Pipl mast trast as: Bilo bi bolje da su u parlament poslali Jelenu Rozgu ili Vjekoslavu Huljić

Nakon već legendarne Jadranke Kosor, i nesretna se Ingrid Antičević Marinović zbog svog jezika našla na udaru javnosti. Nije, istina, na Balkanu osobito neobično da se žena nađe na udaru zbog svog jezika, ali jest novo to što jezik zbog kojega je sirota Ingrid najebala nije bio ni predugačak ni pogan, već samo engleski, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.

Sjetit ćete se, uostalom, te nezaboravne zgode, kad je novinar RTL-a onomad testirao poznavanje engleskog jezika jedanaest upravo promoviranih hrvatskih promatrača u Europskom parlamentu, pa ih s kamermanom čekao u zasjedi u hodniku Sabora.

- Miss Antichevich – na tečnom engleskom zaskočio je novinar gospođu promatračicu. - Koji će biti vaši glavni ciljevi kao promatrača u Europskom parlamentu?

– Yes, thank you very much – uljudno je gospođa Antichevich zahvalila novinaru na pitanju, pa se malo zamislila i važno spojila jagodice prstiju. - Ja mislim da smo potpuno posvećeni našem glavnom cilju, a to je borba protiv korupcije i vladavina prava. Mislim da je to posao koji nikad ne prestaje, i to je naš trajni cilj. Mi smo kao nacija i kao građani potpuno spremni da riješimo naše probleme, ali mislim da treba reći i ovo: mi moramo pokazati našim građanima da smo spremni riješiti, sačuvati, i štoviše, unaprijediti naš socijalni program. Ja mislim da je to glavni cilj nas u Hrvatskoj, ali i u cijeloj Europi, jer ljudi nam moraju vjerovati. Pipl mast trast as!

Danima se onomad cijela Hrvatska smijala odgovoru hrvatske promatračice, „Jes, tenk ju veri mač“, danima se sad, eto, cijela Hrvatska grohotom smije i već čuvenom „Pipl mast trast as“ govoru hrvatske promatračice, a nitko nije shvatio da je to nekidan u Europskom parlamentu gospođa Antichevich zapravo – samo odgovorila na ono pitanje novinara RTL-a!

„Koji će biti vaši glavni ciljevi kao promatrača?“, pitao je novinar u ožujku prošle godine, a gospođa Ingrid Antičević odgovorila „jes, tenk ju veri mač“, pa se malo zamislila i važno spojila jagodice prstiju, pa tako malo zamišljeno zastala i duboko promislila, pa duboko promišljala mjesec, dva, aman i godinu, pa najzad krajem veljače ove godine odgovorila kako je njihov „glavni cilj borba protiv korupcije i vladavina prava“.

Gotovo cijela godina dubokog premišljanja trebalo je gospođi Antičević da odgovori na razmjerno jednostavno pitanje, i – ako mi je dopušteno parafrazirati njezin odgovor – ja mislim da je to naš glavni cilj. Pardon, problem. Ja, naime, mislim da nije toliki problem njezin brouken engleski, službeni jezik ruskih generala u američkim filmovima: ja mislim da je problem činjenica da su porezni obveznici platili pedesetak hiljada eura da bi netko na tom jeziku rekao pet-šest nepojamno, upravo veličanstveno besmislenih rečenica. Pedeset hiljada eura za pet-šest rečenica, za te pare hrvatska je država u Europski parlament mogla poslati i Jelenu Rozgu, i pride Vjekoslavu Huljić da joj piše govore.

U pravu su, naime, i gospođa Antičević i njeni partijski i koalicijski advokati kad kažu da se cijela dreka nadigla oko njenog azilantskog engleskog, a da nitko nije poslušao što je hrvatska promatračica uopće rekla. Nije to, pravo govoreći, ni bilo lako prevesti nazad na hrvatski, a i možda bi bilo bolje da je ostalo na engleskom. Veliki je to, slavni svjetski jezik, i pet-šest kretenskih rečenica svakako bi lakše podnio nego jedan mali, slavenski jezičić kakav je hrvatski.

„Ja mislim da je naš glavni cilj borba protiv korupcije i vladavina prava... Mislim da je to posao koji nikad ne prestaje... Ali mislim da treba reći i ovo... Ja mislim da je to glavni cilj nas u Hrvatskoj, ali i u cijeloj Europi“ – also sprache frau Ingrid, koja se, kako smo vidjeli i čuli, živa ubila od mišljenja i razmišljanja. Gotovo pa čovjek zažali za vremenima kad nije svatko imao pravo na mišljenje.

„Ja mislim da je naš glavni cilj borba protiv korupcije, mislim da moramo, mislim da trebamo, mislim da hoćemo, mislim da bla bla bla“, govorila je miss Antichevich brade uglavljene između palca i kažiprsta, a pogleda pričvršćenog za svijetlu budućnost, i živ se Hrvat nemoćno otima zarobljen dojmom da gleda lijevog beka Hajduka kojega je pred utakmicu s Dinamom loša sreća izvukla da kaže par riječi za nacionalnu televiziju. Primjetili ste, uostalom, tu stvar: samo još hrvatski nogometaši - meškoljeći se pred reklamnim panoom s logotipima MaxTV-a i Agrokora, kose pažljivo nauljene u „beckhamicu“ i Dolce&Gabbana torbice nehajno prebačene preko rahitičnih ramena - toliko intenzivno misle kao hrvatski političari.

- Ja mislim da smo potpuno posvećeni našem glavnom cilju, a to je borba za dvostruku krunu, titulu prvaka i hrvatski nogometni kup – rekao bi lijevi bek Hajduka Ingemar Antičević, i to bi imalo najmanje jednako toliko smisla kao i govor hrvatske zastupnice na zasjedanju Europskog parlamenta. - Mislim da smo kao klub i kao igrači potpuno spremni za utakmicu, ali mislim da treba reći i ovo: mi moramo pokazati našim navijačima da smo spremni igrati napadački, pobijediti Dinamo, i štoviše, osvojiti titulu. Ja mislim da je to glavni cilj nas u Hajduku, jer ljudi nam moraju vjerovati. Torcida mast trast as!

- Ja mislim da smo nakon posrnuća Grčke i Španjolske lagani favoriti u Europskoj uniji, ali mislim da smo spremni preuzeti tu odgovornost – govori tako talentirani lijevi bek hrvatske delegacije u Europskom parlamentu Ingrid Antičević Marinović pred televizijskim kamerama, nervozno cupkajući i brišući znoj s lica. – Mislim da smo spremni preuzeti tu odgovornost i da ćemo dati sve od sebe i ja mislim da nećemo razočarati naše vjerne navijače i da ćemo ostaviti srce na terenu i ovom prilikom koristim priliku da pozdravim majku oca babu Mašu i strica Matana i moga menadžera Piplu koji je jedini vjerovao u mene Piple onli trast mi!

Već tako vidim sjednicu Europskog parlamenta ovo ljeto, prvoga srpnja, kad Hrvatska bude primljena u punopravno članstvo u Europskoj uniji, a novinar nacionalne televizije nakon zasjedanja na aut-liniji uhvati lijevu bekinju hrvatske reprezentacije.

- Ja mislim da je utakmica bila prava tvrda i prvenstvena i mislim da nismo razočarali naše navijače – reći će u Bruxellesu naš lijevi bek, brade uglavljene između palca i kažiprsta, a pogleda pričvršćenog za svijetlu budućnost. – Još bih jedino dodala da mislim da je prava šteta što suđenje nije bilo na visini i mislim da je sudac prestrogo dosudio onih deset godina koji su ja mislim ipak presudili utakmicu hvala tenkjuverimač, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.