Boris Dežulović: Popravi vodokotlić na crno - i bježi!

Prije punih trideset godina, u ljeto osamdeset prvo, na Omladinskoj radnoj akciji Kozara moj prijatelj Renato Stefanović Crnac i ja utemeljili smo Komisiju za pizdarije . Dok su mladi udarnici prebacivali norme, mi iz Komisije osmišljavali smo - sam naziv kaže – njihov društveni život. Imali smo mali natkriveni ured na otvorenom, na obodu šume, s radnim stolom od jelovih dasaka, i tamo smišljali svakojake, kako se to tada precizno zvalo, pizdarije.

Stalo mi je, eto, da se zna kako Jadranka Kosor nije prva koja se dosjetila tog koncepta – institucionalno se baviti pizdarijama umjesto ozbiljnim poslom. Makar i najveće budalaštine što smo ih Crnac i ja tada uspijevali domisliti, sa svom nesvrstanom marihuanom iz budžeta brigade, prema blistavim dometima Kosoričine vlade bile – pizdarija.

Ne znam, recimo, na čemu su bili članovi Kosoričine Komisije za pizdarije kad su Saboru uputili prijedlog Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Čitali ste o tome ovih dana , o zakonu po kojemu će sa trideset hiljada kuna biti kažnjena svaka fizička osoba koja obavlja neregistriranu djelatnost - pučki rečeno, drugoj fizičkoj osobi popravi centrifugu perilice rublja - osim ukoliko toj osobi nije, pazi sad: bračni partener ili srodnik u pobočnoj liniji do četvrtog koljena, ili njegov izvanbračni partner sa zajedničkim djetetom, odnosno najmanje tri godine zajedničkog života. U kojem slučaju se poopravak centrifuge smatra rodbinskom pomoći.

Procurio sifon

Milošću Vlade dopuštena je još i takozvana susjedska pomoć, odnosno “obavljanje poslova među susjedima kada između njih pastoji blizina prebivanja do petsto metara”, osim – a vazda ima neko osim – ako rad obavlja dobri susjed koji za taj posao ima registriranu djelatnost. Ukratko, ako vam procuri sifon kuhinjskog sudopera, moći će vam pomoći svatko u krugu od petsto metara osim onoga koji se profesionalno bavi popravkama sifona kuhinjskih sudopera.

U herojskoj borbi s takozvanom sivom ekonomijom , koja prema njihovim proračunima vrti cijelu trećinu brutto društvenog dohotka, članovi Komisije konačno su tako udarili u samo srce tame, u moloha što nacionalnom BDP-u svake godine pojede petnaest milijardi eura – Špira Kacavidu, splitskog fantoma noći koji drsko izlazi iz kruga svojih petsto metara, pa susjedima i prijateljima po gradu na crno, posve besplatno i bez registrirane djelatnosti, popravlja frižidere i bojlere.

Na vrhuncu najopsežnije istrage u cjelokupnoj povijesti Državnog inspektorata dvojica tajnih agenata sjedit će u automobilu na parkiralištu ispod nebodera na Kmanu, jesti Svagušine krafne i čekati da zloglasni splitski Mister Muscolo upadne u dugo i pomno pripremanu zamku.

Svaki put dosad Špiro je pravdi izmigoljio poput jegulje: u “slučaju Sifon”, sve su novine pisale o tome, ispalo je da je gospođi Anki rođak u četvrtom koljenu, u “slučaju Programator” Domazetovima je perilicu lukavo iznio na terasu, točno 498,66 metara udaljenu od njegovih vrata, u “slučaju Karburator” kumu Plazibatu je pomogao popraviti automobil šifriranim SMS-porukama, a u famoznom “slučaju Termostat” DNK-test je dokazao da je upravo on otac male Helene, kćerke udovice Kristine, vlasnice pokvarene termoakumulacione peći.

Ovoga puta, međutim, neće umaknuti: državni inspektori su pronašli idealan mamac, tetu Zoru - koja živi cijeli kilometar od Špira, nisu ni u kakvom rodu i nemaju zajedničku djecu - pa joj mjesecima u kvartovskom dućanu podmetali obični deterdžent umjesto Calgona, čekajući sada da vodeni kamenac odradi svoje, i da se pred neboderom na Kmanu pojavi Špirov golf dvojka.

Takvim se, eto, pizdarijama bavi Vlada Jadranke Kosor u trenutku kada Hrvatska broji 336.411 nezaposlenih i četrdeset pet milijardi eura vanjskog duga – dvostruko više od štete koju su u Japanu izazvali smrtonosni potres, gigantski tsunami i nuklearna katastrofa zajedno! Ekonomski geniji iz Komisije za pizdarije nanijeli su Hrvatskoj štetu kao dva tsunamija , ali nema u Hrvatskoj reportera CNN-a, nema nas u molitvama Baracka Obame, ne nose igrači Reala natpise podrške hrvatskom narodu.

A sve čega su se u Komisiji za to vrijeme dosjetili jest zakon kojim će Špiru Kacavidi zabraniti da pohotnoj Kristini popravlja termoakumulacionu peć, staru kantu Slobode Čačak koja se samo prošlog ljeta pokvarila sedamnaest puta.

I da onda u butigi u prizemlju zamoli prodavačicu da mu složi jedan zidarski sendvič s mortadelom.

Članak u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.