POHOD NA BANSKE DVORE

BOŽO PETROV STVARA KOALICIJU NEZAVISNIH 'Ja mogu biti premijer, ali ću predložiti drugoga'

 Denis Jerković / Cropix

Božo Petrov (36) postao je poznat i izvan granica svog Metkovića i Dalmacije nakon uvjerljive pobjede na posljednjim lokalnim izborima kada je svojim Mostom nezavisnih lista prekinuo 16-godišnju vladavinu Stipe Gabrića Jambe, piše Slobodna Dalmacija.

Potom je srezao primanja sebi i gradskoj upravi na miminalac, da bi zatim prepolovio gradske dugove. Zbog svega toga je prošlog ljeta proglašen najgradonačelnikom regije. U međuvremenu je “vratio” plaće, ali one su 30 posto manje nego što su bile prije smjene vlasti. “Isto vrijedi i za moju plaću, koja je sada 9500 kuna neto”, kaže nam Petrov.

Ovih se dana o njemu govori u kontekstu potrage za liderom neke “treće opcije”, jer je očito da velik broj birača nije zadovoljan načinom vladavine dviju najvećih stranaka. Oni koji ga poznaju kazat će - odlično, tko bi drugi bio bolji “lijek” za bolesti demokracije od psihijatra!

Petrov odaje dojam odlučnog i samouvjerenog političara, iako zasad i prilično opreznog u otkrivanju svojih planova. Iz prevencije, priznaje, jer “zna s kim ima posla”. Dan prije našeg susreta bio je u Zagrebu, gdje se sastao s istomišljenicima iz čitave Hrvatske. Na gospodarskom programu koalicije nezavisnih lista radi ekipa dokazanih stručnjaka.

“Ne mogu otkriti njihova imena, zato što su neki od njih to tražili, a i želimo im omogućiti kreativni mir. I vi znate da bi to već sutra značilo novinarske ekipe pod njihovim prozorima”, kaže Petrov. Uvjeren je da “mogu uloviti 20 posto glasova”, štoviše, procjenjuje da je “ogorčenje ljudi toliko da se može doći i do 50 posto”, iako ističe da ne bi želio doći na vlast na valu revolta birača koji onda i ne razmišljaju što i koga zaokružuju. Pa kad je tako, logično je da prvo pitanje bude...

- Jeste li spremni preuzeti premijersku dužnost?

- Ne bježim od odgovornosti, ali najiskrenije smatram da postoje sposobniji od mene. Znate, mi u Mostu, za razliku od većine stranaka, uoči izbora nismo preraspodjeljivali pozicije i funkcije. Pred lokalne izbore doslovno smo na zadnjem sastanku definirali vijećničke mandate i kandidata za gradonačelnika, s tim da sam ja tada za tu funkciju predlagao drugu osobu. Tako će biti i sada.

- Netko će kazati da je to demagogija?

- Ne, jer ako unaprijed raspodijelite funkcije, vi ste blokirali nekog sposobnog. Ovako otvarate mogućnost da netko tko je kvalitetniji više doprinese, plus blokirate planove mogućih uhljeba. Pravilo Mosta je pravilo većine. Vi osobno niste bitni, nego opći interes. To je razlog zbog kojeg ne možemo iskomunicirati suradnju sa strankama, jer se ne mogu prilagoditi takvim uvjetima. Nama je stručnost ispred svega. I zato ni meni, ni Ivanu Kovačiću ni Marijani Puljak ništa ne jamči da ćemo voditi listu, biti kandidati za premijera.

- Kad spominjemo omiškoga gradonačelnika i splitsku gradsku vijećnicu, u kojoj ste mjeri nadišli granice Dalmacije u dogovaranju koalicije?

- Jesmo, ali ne bih još o detaljima jer očekujemo velike napade na nas iz velikih stranaka. Sve to zato jer nismo spremni na trgovinu. Mi ćemo radije ostati na 5 posto nego biti na 55 posto i stvoriti zastupnike trgovce.

- Ima li izgleda da se i neka stranka pojavi u vašoj koaliciji?

- Nismo izrijekom zatvoreni prema suradnji s nekom strankom. Ali, mi sebi ne možemo dozvoliti da nam netko dođe i kaže - ja želim toliko i toliko ministarstava... Tražimo partnere kojima je njihov obraz i moral važniji od funkcije. Naprosto nudimo nešto drukčije. Čak to i ne bih nazvao koalicijom, nego zajedničkom platformom. Od juga Dalmacije, preko Istre do Slavonije. Otvoreni smo za sve koji nam se žele priključiti. Zaboravite i Alexisa Tsiprasa i Chucka Norrisa, bitno je da se uključe normalni, realni, obični ljudi, samo tako ćemo moći izgraditi bolju Hrvatsku.

- Koliko vidim, to je nadideološka platforma političara različitih svjetonazora. Bojite li se da bi to moglo puknuti na prvoj ideološkoj temi?

- Ne, zato što upravo takva pitanja najbrže izdefiniramo. Mi se možemo dogovoriti da nam ideološka pitanja u ovom trenutku nisu najbitnija. Svatko od nas je dovoljno racionalan da se neće dati uplesti u priču tko je crven, tko je plav, tko ustaša, a tko partizan. Važnije nam je da Hrvatska napreduje.

- Nezadovoljstvo političkim oligarhijama izbacilo je u prvi plan Živi zid. Jeste li spremni na takvu koaliciju?

- A jesu li oni spremni koalirati po našim principima?

- Ciljate na Sinčićevu izjavu u Slobodnoj, po kojem je “vama više u interesu koalirati s njima, nego što je Živom zidu s vama”, koji nemate takav politički kapital?

- Zar vam to nije odgovor? Ako čovjek misli da je najsposobniji za nešto napraviti, sve u redu. Nama, kažem, nije cilj samo ući u Sabor. Ne želimo ulaziti u saveze i koalicije iza kojih ne stojimo. Jednog dana će moja djeca nositi teret stvari koje ja danas radim. Iz tog razloga želim ostati čist u čitavoj ovoj priči. Radije ću birati da imamo samo jedan posto, ali ćemo biti ozbiljni i konstruktivni. I biti sigurni da svi imaju iste moralne principe.

- Znači, ništa od suradnje sa Živim zidom?

- Nismo dosad kontaktirali s njima. Ne mogu podržati one koji se postave kao gazde, a drugima kažu - vi se sad izvolite uklopiti u to. Ali, iskreno, mislim da to nije njihov konačni stav.

- Imate sad već neko iskustvo na lokalnoj razini, ali svjesni ste da nije isto voziti fiću i autobus?

- Naravno, pa zato i govorim da ću se okružiti sposobnijima i stručnijima. U našem se društvu često događalo da ljudi na pozicijama namjerno biraju manje sposobne kako ne bi ugrozili svoje pozicije. Meni to nije cilj, moj je cilj “otrčati” svoju dionicu, a to nije 50, nego 4 ili 8 godina, i vratiti se struci, prepustiti mjesto drugima. Mi u Hrvatskoj smo navikli da se u politici traži egzistencija, od stranačke mladeži do mirovine.

- Na prošlim parlamentarnim izborima bili ste na listi Hrasta?

- Da, iako nikad nisam nikad bio član Hrasta. Zapravo je to bila potpuno naivna situacija. Ideali koje je Hrast tada nudio meni su bili prihvatljivi. Usto, u meni je proradio neki inat jer sam vidio da je ljude strah bilo što reći. Tada su me zamolili, ako nam bude falilo ljudi, možemo li vas staviti na listu. I ja sam rekao, u redu, može. Nakon pola godine, vidio sam da to više nije ono što sam podržavao, ali pred izbore su me nazvali, kažu, dali ste riječ... Možda bi bilo politički mudro da to nisam napravio, ali bilo mi je bitno ostati čovjek. I zato mi je svejedno što će mi to nabijati na nos, i lijevi i desni.

- Ne mora se čovjek zvati Zoran Milanović da prognozira kako će vas neke vaše ideje, kao recimo ona o smanjivanju broja zastupnika u Saboru, dovesti u okvir priča o političkim populistima?

- I to očekujem. Ali, ja SDP i HDZ otvoreno molim da budu jednaki populisti kao i mi! Evo, zašto si i oni ne srežu plaće, makar na godinu dana?! Neka si ukinu naknade za razne odbore, neka urede sustav javne uprave, pa neka i oni budu malo populisti, ako misle da mene ljudi zbog toga vole.

- U Metkoviću su vas nazivali i socijalistom, zbog mjera štednje za sve na gradskoj plaći?

- Nisam socijalist, a nisam ni pravi kapitalist, jer ne mogu prihvatiti američki sustav da se možete liječiti samo ako imate novca. Valjda sam nešto između. Neki bi rekli da sam u duši kapitalist, jer vodim gradsku upravu kao tvrtku. Moramo naći sredinu, i zaštititi radnika i omogućiti poduzetniku da razvija posao. Zato sam ja kod vraćanja gradskih dugova, a bilo ih je 19,5 milijuna kuna, inzistirao da prvo podmirimo obveze prema privatnicima, kako bi mogli isplaćivati plaće.

- Od nekih Metkovaca sam čuo i ovakvu ocjenu vaše vladavine: donio je dašak nove politike, odlično je i što štedi, ali mi još ne osjećamo prave promjene?

- Svjestan sam da ljudi još ne vide značajne promjene u svom životu, ali grad Metković nikad nije lošije stajao nego kad smo ga preuzeli. Od 1996. do 2013. nezaposlenost je skočila za 100 posto, dvije trećine obrta i tvrtki se ugasilo! Reorganizirali smo rad gradske uprave i pisali projekte. Tako uz pomoć EU fondova i HBOR-a pripremamo projekt prerađivačkog centra, vrijedan tri milijuna eura, kojim ćemo napokon riješiti problem otkupa i cijena mandarina, što će za oko 1000 obitelji iz doline Neretve omogućiti godišnje povećanje prihoda od 40 do 50 tisuća kuna, jer će napokon imati gdje plasirati viškove. Cijena mandarina tako više neće padati sa 2,5 na 0,60 kuna.

- Nedostaje li vam rad u struci?

- Nevjerojatno koliko! Žao mi je zbog toga, ali tako je. Ako me tko pita za savjet, rado pomognem ako mogu i ako stignem. Radim gotovo 16 sati dnevno posao gradonačelnika, struka će ipak morati pričekati, kazao je Petrov za Slobodnu Dalmaciju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 00:11