‘TO VAM JE DISASTER‘

Brački moćnik potrpao 30 radnika iz Bangladeša u jednu sobu: ‘Malešni su, a kreveti su iz IKEA-e, dobri su‘

Stan koji je izgorio nehatom jednog radnika imao je, dakle, tridesetak kreveta na stotinjak kvadrata

Radnici iz Bangladeša i njihov poslodavac u Supetru, Marion Duzich (desno)

 Nikola Vilic/Cropix/

Požar koji je nedavno buknuo u prizemlju manjeg stambenog objekta u Supetru ogolio je uvjete skromnog smještaja stranih radnika u Dalmaciji; barem za njih trenutno osmoricu. Tijekom posjeta Slobodne Dalmacije Supetru saznali su da rade za poslodavca, povratnika iz Amerike - kontroverznog Mariona Duzicha (75) porijeklom s Dugog Otoka, koji je veliku svotu novca svojedobno investirao u Svpetrus hotele, čime je uzeo lijep komad turističkog kolača u glavnom gradu Brača. Navodno upravo u Duzichevim smještajnim jedinicama boravi tijekom udarne sezone više od polovica turista u Supetru, što za sobom dakako povlači i pojačanu potrebu za sezonskim radnicima; tada ih Duzich zapošljava preko 600.

No, kako je riješen njihov smještaj? Asketski i neuvjetno, netko će reći možda i nehumano, oni sami vele da im je nešto između "ok" i "fifty-fifty" iliti "onako".

image

Radnici čiste stan nakon požara

Nikola Vilic/cropix/
image

Radnici čiste stan nakon požara

Nikola Vilic/cropix/

No, brojke su sljedeće: u velikom prizemnom stanu koji je koncem ovog tjedna izgorio do temelja u blizini hotela Velaris boravi i po tridesetak radnika tijekom ljeta, dok ih je trenutno sedmorica ili osmorica. Svi su iz Bangladeša, rade u praonici, na održavanju zelenih površina i nasada, u kuhinji, oni koji bolje znaju engleski su konobari pa i recepcioneri; nisu prisutni jedino u menadžerskoj strukturi niti u hotelskoj administraciji.

Stan koji je izgorio nehatom jednog radnika imao je, dakle, tridesetak kreveta na stotinjak kvadrata, te osam do deset "mokrih čvorova", to jest wc-a s tušem, odnosno samo nužnika. K tomu, bio je opremljen dnevnim boravkom kao svojevrsnom protutežom poprilično vojnički uređenim spavaonicama. Spomenuti prostor posjetila je Slobodna, pak, u fazi friškog zgarišta, s kojega su radnici iznosili potpuno spaljeni inventar, obavijen teškim vonjem otopljene plastike i druge gareži.

U toj je plastici bilo, nažalost, i više putovnica i dokumenata; srećom, kartice, bankovni računi i radne dozvole svi su Bangladešani imali uza se jer su navikli biti spremni na moguće legitimiranje u bilo kojem trenutku. Nije spaljeno puno novca jer većinu odmah nakon uplate plaće prosljeđuju obiteljima u Bangladešu, od toga žive brojni članovi njihovih familija, školuju se, rješava se stambeno pitanje...

image

Radnici iz Bangladeša

Nikola Vilic/cropix/

‘Malešni su ljudi, ali imaju energy‘

Potražili su najprije njihova poslodavca Mariona Duzicha i pronašli ga na radnoj kavi u hotelu Osam (također u njegovu vlasništvu) na rivi.

- Žaj mi je šta se ovo desilo, anbilivbl! Za ovoga momka šta je sad u pržun, to je disaster. On je na ispitivanju, danas ima sud, jer je slučajno izazva požar. Ne znan zašto je uopće kuva, oni imaju u kužinu kod mene sve obroke, i kuvara from Bangladeš isto. Bila je živa muka ispočetka jer nisu tili jist našu hranu, nisu navikli; sad kad imaju svoga kuvara, no problem. Puno mi je žaj - kazao je Duzich. Kaže i da je riješio odvjetnika za radnika, žao mu je zbog njegove situacije (zatvoren je u Supetru trenutno), da je to "dizastr" (užas, eng.), ponovio je.

- To ga može dovest do deportacije, a ja razumin i znan da čovik nije tija izazvat požar - ponavlja.

Pitamo Duzicha je li u redu smjestiti tako puno radnika na krevete na kat kao u vojsci, i u zajednički prostor koji nije odveć prostran.

- Čujte, to su kreveti from Ikea, dobri su. A oni su mali ljudi. Stavija san im sve nove klime, imaju deset toilets, svoga kuvara, dobru plaću: oko iljadu euri, do 1200, pa i više u sezoni. Kuvar im sprema ono šta volu jist: puno riži jedu, kokoš, ribu... Bojali su se u početku da ćemo in dat svinjetinu, oni su muslimani, sad više nema straja - zaključuje Duzich.

image

Marion Duzich:

Nikola Vilic/cropix/

Kaže da je i on zadovoljan njima, radnicima iz Bangladeša.

- Malešni su ljudi ali imaju energy, i very kind su, dragi, dobri, vridni. Drukčiji su od našega svita, a opet... Svi smo mi isti, ljudi smo. Pedesetak njih je ovde cilu godinu, do 600 radnika sve skupa imamo u sezoni (ima i naših, ali nedovoljno). Oni su very religious, klanjaju se doma, to je ok, i ja se Bogu molin najviše doma, svaku večer se pomolin. I tu smo slični. I oni piju samo vodu, nekad Colu, Cola je za njih luxury jer su štedljivi, znaš. Niko danas ne razumi koliko ti znači imat klimu, da te liti ladi a zimi je toplo, voda isto puno vridi, imat tekuću vodu. Ja san na Dugon otoku do svoje devete godine isto živija skromno, nisan zna šta je utičnica, nisan ima tekuću vodu. A onda san doša u America i divija se svemu. Ja razumin ove ljude - Duzich će.

Novinari Slobodne Dalmacije zamolili su ga da im pokaže privremeni smještaj dok se ne saniraju posljedice nedavnog požara u stambenoj katnici. Pred nizom obližnjih montažnih kućica/kontejnera susreli su menadžericu smještaja, Duzichevu suradnicu Ljiljanu Ljubičić, rodom iz Zenice, već tridesetak godina nastanjenu na Braču. Ljiljana im je pokazala kućicu koja

izgleda čisto, no ipak prenapučeno: u svakoj su po četiri kreveta na kat i maleni toalet.

image

Privremene montažne kućice za radnike iz Bangladesša

Nikola Vilic/cropix/

- Većinom su u svakoj po dvojica zasad. Do sezone ćemo renovirati izgoreni stan, riješit ćemo im više prostora. U planu nam je i izgradnja nadstrešnice-dnevnog boravka sa TV-ekranom, mjesto za zajedničko druženje - najavljuje domaćica-voditeljica smještaja. Kaže da se poslodavac (Duzich) pobrinuo za izradu novih dokumenata za radnike, te da su svi odvedeni u supetarsku trgovinu Kik gdje su izabrali novu odjeću. K tomu, kupljeni su im i svi potrebni preparati za osobnu higijenu, tako da veliku materijalnu štetu ne bi trebali "oćutiti" na svojoj koži. Najgore je, slaže se, prošao radnik koji je navodno nehotice izazvao požar.

image

Ljiljana Ljubičić iz Svpetrus hotela

Nikola Vilic/cropix/

‘Spremni smo mu izići u susret‘

- Nadam se da neće snositi posljedice. Spremni smo mu izići u susret jer znamo koliko mu znači ovaj posao - kazuje Ljiljana iz Zenice s adresom u Supetru, dok Marion napominje da mu svaki dan odnose hranu u zatvor.

Radnici koji nisu angažirani na sanaciji zgarišta šeću uokolo, pitali su ih kako im je raditi za Duzicha i boraviti u Supetru.

- Nama je okay, plaća je dobra za naše poimanje. Jedan euro vrijedi 130 taka (valuta u Bangladešu, nap.a.), prosječna plaća u našoj zemlji je oko sto eura, dakle, tisuću eura je jako dobro i toliko otprilike imamo - vele Rakim, Šafil, Asif i Jasin.

Kuhar iz Meksika: ‘Marion mi je draži od Trumpa. Bolje je u Hrvatskoj nego u SAD-u!‘

Osim radnika iz Bangladeša, u Duzichevim hotelima rade i drugi strani državljani, pa tako i jedan kuhar iz meksičkog Cancuna. On se zove Cristian Vargas (32), u Supetru provodi već četvrtu godinu, uskoro mu u posjetu dolaze majka i sestra.

- Bolje je u Hrvatskoj nego u SAD-u! Marion mi je draži od Trumpa, on ne prijeti deportacijama, odličan je boss - vedro će Cristian, dok Duzich Trumpa opisuje kao "prilično radikalnog državnika".

Vargas se u hotelu Osam na rivi glavnog grada Brača trenutno bavi osmišljavanjem jelovnika za Valentinovo.

- Nije me briga koliko ću zaradit. Imat ćemo ovde svečane dinner za Valentine‘s day jer mi je drago nešto učinit za lokalnu community - kazuje Duzich.

Gradonačelnica Supetra: ‘Očekujem kontrolu radnih dozvola, ugovore o najmu životnog prostora za njih‘

U Supetru se Slobodna Dalmacija susrela i s gradonačelnicom Ivanom Marković, koja je podsjetila da se idućeg tjedna u Saboru raspravlja o novom Zakonu o stranim radnicima u Hrvatskoj. Time bi se trebale utvrditi kvote stanovanja, minimalni tehnički uvjeti, protupožarna zaštita i drugo, i na taj način prevenirati situacije poput ove, smatra.

- Koliko sam čula, tu je boravilo jako puno ljudi, a svi su se, na sreću, uspjeli brzo izbaviti. No, jednog mladića su morali izvlačiti kroz maleni prozor WC-a. Ne znam što bi bilo da naši supetarski vatrogasci nisu tako sposobni - primijetila je Marković, koja se u skoroj budućnosti nada sljedećem:

- Očekujem kontrolu radnih dozvola, ugovore o najmu životnog prostora za njih sa uporabnim dozvolama objekata i svim potrebnim sigurnosno-tehničkim uvjetima te kontrolu Državnog inspektorata. Ljude se ne smije smještati u bilo kakve prostore, potreba za stranim radnicima je očita, evo i mi imamo šestoricu radnika iz Bangladeša u komunalnom poduzeću, dobro su se snašli. Bitno je i da ljudi rade onaj posao za koji su potpisali ugovor, a ne da ih se ugnjetava drugim zaduženjima. Još ako pritom spavaju po kojekakvim garažama i neuvjetnim izbama, to je nedopustivo - smatra Marković, pohvaljujući agilne vatrogasce Supetra.

Pohvalio ih je i zahvalio im na brzoj intervenciji i Duzich. Inače je na teren izašlo pet vozila i devetorica vatrogasaca, te je požar ugašen nakon manje od pola sata, to jest u jutarnjim satima četvrtka, oko deset.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. veljača 2025 11:11