Brat i sestra ipak završili u istoj posvojiteljskoj obitelji: Matea i Marko presretni su što su zajedno

Ovo je moja seka! - veselo mi je u zagrljaj potrčao Marko, petogodišnji vragolasti dječak, vukući za ručicu nasmiješenu djevojčicu. Nije trebao reći da mu je Matea sestra: sliče kao jaje jajetu.

Nakon višemjesečne borbe njihovih roditelja, od prošle subote Matea i Marko žive zajedno.

Njihovim biološkim roditeljima oduzeta je roditeljska skrb zbog zanemarivanja djece, međutim nadležni centar za socijalnu skrb nije želio brata i sestru dati posvojiti u istu posvojiteljsku obitelj! Inzistirajući na svom objašnjenju da je važnije da što više posvojitelja dobije dijete, nego da biološka braća i sestre odrastaju zajedno, ignorirali su zahtjeve Markovih posvojitelja i pronašli drugi par za djevojčicu. Čak i kada je taj par, zbog zdravstvenih problema, odbio posvojiti Mateu, nisu odustali: pronašli su treći par, čvrsto odlučivši da djevojčicu neće spojiti s bratom.

Kolateralne žrtve

U sve se umiješalo i nadležno Ministarstvo socijalne politike, upozorivši centar da braću i sestre uvijek, kada god je to moguće, treba dati posvajati u istu obitelj. Međutim, centar je odgovorio da to nigdje u zakonu ne piše i da nisu dužni postupati po preporuci.

Nakon nekoliko mjeseci borbe - koje je sada 3,5-godišnja Matea nepotrebno provela u domu - konačno je prevladao zdrav razum, ali ne bez kolateralnih žrtava: treći je par, naime, želio Mateu i pripremao se za nju. Danas je ogorčen i ljut, a čak najavljuje i kaznene prijave. No, umjesto da razmišlja o kažnjavanju nadležnih u centru za socijalnu skrb, koji su svojim odlukama, ne obazirući se na struku i najbolju praksu, izazvali ovakvu situaciju, par se obrušio na nadležne u Ministarstvu socijalne politike, uvjeren da se radi o namještaljci. Ni s pravom ogorčeni posvojiteljski par ni nadležni centar ne žele čuti istinu: pri posvojenju djeteta u prvom planu nisu i ne smiju biti posvojitelji i njihova dobrobit, nego dijete i njegov najbolji interes. Suprotno uvjerenju konkretnog centra, njihov posao nije posvojiteljima pronalaziti djecu, nego djeci koja zbog nesretnih okolnosti ne mogu odrastati u biološkoj obitelji pronaći najbolje moguće roditelje.

Zamjeranje bez srca

- Naša Matea sada je došla kući, obitelj nam je potpuna, ona i Marko su kao i sva ostala braća i sestre: malo se ljube, a malo svađaju. Konačno je sve gotovo - kaže mama Marina koja je, zajedno sa suprugom Zlatkom, dobila pravomoćno rješenje o posvojenju i svoju kćerkicu prošlog vikenda dovela kući.

Jutarnji je list s pozornošću pratio cijelu posvojiteljsku priču, koja je za Marinu i Zlatka počela još 2007. godine, kada je taj bračni par krenuo u mukotrpni postupak posvojenja. Dvije godine poslije saznali su za tada 2,5-godišnjeg dječaka Marka, čijim je roditeljima pri kraju postupak oduzimanja roditeljske skrbi, i postali su mu volonteri. Marko je bio zatvoreno, nepristupačno dijete, zbog čega nikada ranije nije ni imao volontera. Centar nadležan za Marka - a poslije i za Mateu - Marini i Zlatku je zamjerio što mimo njih volontiraju dječaku i čvrsto su odlučili da ih neće uzeti u obzir kao posvojitelje.

Snaga biološke niti

Međutim, nakon što su dva para koja su upoznala Marka odbila njegovo posvojenje, centar nije imao druge nego pristati na Marinu i Zlatka.

- Bili smo u sedmom nebu jer smo otpočetka znali da je to naš sin - ispričala nam je Marina. U centru su dobili sve detaljne podatke o obitelji iz koje je Marko došao, pa su tako saznali i da Marko ima 9-mjesečnu sestricu Mateu, koja još živi s roditeljima, ali će najvjerojatnije također biti za posvojenje.

Godinu dana nakon što je Marko stigao kući, Marina i Zlatko počeli su se pitati što je sa sestricom. Nazvali su centar i saznali da je djevojčica u domu, no da se još uvijek vodi postupak oduzimanja roditeljske skrbi. Redovito su nazivali centar i jasno im davali do znanja da žele posvojiti Markovu seku, jer sada vide i znaju koliko je ta nit biološke obitelji posvojenoj djeci važna.

- Kako je sudski postupak išao prema kraju, u centru su nam počeli govoriti da je to sebično od nas, da djeca nisu zajedno odrastala i da nema potrebe da budu zajedno. Bili smo očajni - kaže Marina, koja je o svemu obavijestila resorno ministarstvo. Reakcija je bila hitna: Ministarstvo je upozorilo centar na Konvenciju o pravima djece, na najbolju praksu i na namjeru da se takva odredba nađe i u novom Obiteljskom zakonu: biološka braća i sestre uvijek moraju ići u istu posvojiteljsku obitelj, osim ako to nije moguće.

Centar opet bez sluha

Centar se na to oglušio: poslao je jedan par, koji je zbog zdravstvenih razloga odbio Mateu, pa drugi par. Drugi par je želio malu Mateu. Centar je rekao - može. Izdali su i rješenje o posvojenju, no prije nego što je postalo pravomoćno, Marina je u ime svog djeteta, Marka, uložila žalbu. Žalba je u konačnici uvažena, postupak je vraćen na početak i napokon je odlučeno: Marko i Matea odrast će zajedno.