ČAČIĆ ZA JUTARNJI OTKRIVA RJEŠENJE ZA KREDITE U FRANCIMA 'Kunski kredit uz 0% kamata'

Da nije morao otići, Radimir Čačić danas bi vjerojatno bio jedan od najaktivnijih političara u Vladi Zorana Milanovića. Ni danas, iako izguran iz dnevne politike, ne pristaje na ulogu političkog marginalca. Prijeteća dužnička kriza izazvana uzletom švicarskog franka potaknula ga je na reakciju. Upravo on je, naime, u doba prvog udara švicarca na dužnike u Hrvatskoj predlagao jedno od vjerojatno najbržih rješenja. Njegov tadašnji, ali sada dopunjeni plan ponovno je ovih dana predmet rasprave između Vlade, banaka i HNB-a.

Postoji li rješenje za slučaj franak?

- To nije nepoznata tema, razmatrali smo je već kada se to prvi put događalo, još smo bili u oporbi, i moj je stav bio da se krediti pretvore u eure ili kune po tečaju kakav je bio u vrijeme uzimanja kredita, ali, naravno, da se za konvertirane kredite naplate i odgovarajuće kamate kakve bi bile da se od početka radilo o kreditu u eurima. U protivnom bi ljudi, koji nisi bili dovoljno upozoreni, te koje su i banke marketinški izmanipulirale, na kraju zaradili na razlici u kamati i zapravo prošli bolje nego oni koji su uzimali sigurnije kredite u euru. Bankama koje su imale izvore financija u francima trebalo je omogućiti da konverziju rade bez naknade, a svi ostali, koji su se uključili kasnije i dobro znali u što se uključuju, jer bankari ne mogu reći da nisu bili svjesni svakog mogućeg scenarija, natjerati da podjele teret rizika. U kojem omjeru, to je pitanje dogovora prije svega države i banaka.

Zašto su ljudi povjerovali u, kako kažete, marketinški trik?

- To je tipična tranzicijska vjera u “manu s neba”, u stvaranje nečega od ničega. Nije se to događalo samo u Hrvatskoj, Mađarska je vjerojatno najteže pogođena, pogođene su i Poljska i Ukrajina... To možemo shvatiti doista kao ostatak naslijeđa iz socijalizma, kada su ljudi doista gradili kuće i dobivali stanove zahvaljujući takvim odnosima u ekonomiji.

Država je prije dvije godine napravila korake za zaštitu dužnika. Što može napraviti danas?

- Sve što i onda, ali sada treba dovesti proces do kraja. Rješenje mora biti trenutačno i sastoji se u sljedećem: trenutačna konverzija u kune. Potreban iznos eura za konverziju osigurava HNB, a za taj iznos osigurava kunski kredit uz nula posto kamata na 20 godina, pri čemu se banke obvezuju na zadržavanje postojećeg kunskog iznosa anuiteta za otplatu kredita na razini anuiteta u prošlom mjesecu do otplate kredita. Smanjenje deviznih rezervi na razini 2 milijarde 800 milijuna eura već kod ovogodišnjeg izdanja eurobonda za hrvatsku državu od milijardu eura, smanjuje taj iznos na milijardu i 800 milijuna eura. Cijela transakcija je potpuno neutralna sa stanovišta inflatornih pritisaka i predstavlja trenutačno i elegantno rješenje. Onda su regulirane kamatne stope, ali, nažalost, budući da se situacija smirila, nikada nije dovršen proces konverzije kredita u euro. Danas je to opet aktualno, ali i svima skuplje jer opet je riječ o konvertiranju po početnom tečaju, onakvom kakav je bio na dan kada se uzimao kredit, ali i konverziji kamate za cijeli kredit, pa i njegov dosad otplaćeni dio. Sada se pokazalo da polurješenja, u situaciji trajne izloženosti, i dalje ne nude nikakvu zaštitu od rizika. Dio dužnika to je tada napravio samoinicijativno i danas su sigurno zadovoljni. HNB ima i mehanizme i vlastita sredstva da amortizira težinu tog udara. Štetu bi, uz dužnike koji će je u tom slučaju osjetiti prvo na kamati, ravnomjerno podijeliti država i banke.

Zaduživale su se i tvrtke, treba li i njih štititi jednako kao i građane?

- Ne. To je druga priča. Onaj tko se bavi biznisom a ušao je u rizik s frankom, dobro je znao u što se upušta. Barem je trebao znati.

Je li zakon o osobnom stečaju isto dio rješenja.

- Zapravo ne. To je druga priča koja nije izravno s time povezana, a u svakom slučaju radikalnija je od onoga što bi država i banke trebali ponuditi.

Koliko je bankama u interesu da naprave ustupke građanima?

- Svima je u interesu. Nitko ne želi tisuće dužnika u bezizlaznoj situaciji.

Završili su izbori. Što očekujete od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović?

- Mislim da ona ni na koji način neće biti lošiji reprezent Hrvatske na međunarodnom planu, nego što je to bio Josipović. Možemo biti sigurni da ćemo na međunarodnoj razini imati natprosječno dobru razinu predstavljenosti. Ono što može predstavljati problem to su odnosi unutar zemlje. Tu tek trebamo vidjeti hoće li se predsjednica znati postaviti kao neovisna institucija.

Očekujete li prijevremene izbore?

- Ne, bez obzira na sukob koji će se dogoditi. Mislim da je u toj priči najvažnije da me zaživi poruka da nitko u politici, pa time ni model parlamentarne demokracije, ne valja. Zato je uspio ORaH, ali upravo zato ta stranka danas gubi od Živog zida i Ivana Vilibora Sinčića. Njegova poruka je da ništa ne valja i zato on u svojem programu ima ne jednu, nego dvije lustracije. Prva uklanja one prije devedesete, druga miče sve iz dvostranačkog sustava nakon devedesete. Što nam ostaje? Ništa osim Sinčića. Čak i Holy tu nestaje. Na gospodarskoj razini nudi se jedino devalvacija i otpis dugova. Dobili smo poruku nihilizma u kojoj nema ništa dobrog, ali probušen je balon ORaH-a, koji se također već i sam temelji na protestu.

Što to znači za velike izbore na kraju 2015.? Očekujete li Živi zid u Saboru?

- Vjerojatno da, ali ne vidim kako bi oni mogli djelovati unutar političkog sustava. S kim? Za koga? S programom kojemu je jedini cilj da poništi sve što je dosad postojalo ne može se riješiti probleme. Situacija je, međutim, vrlo opasna za SDP koji je ipak računao na podršku ORaH-ovih zastupnika s kojima bi zajednički ipak mogao imati ozbiljan broj zastupnika. Što će se sada dogoditi? Zabrinut sam zbog potencijalne političke nesigurnosti u eksplozivnoj sinergiji s gospodarskom krizom.

Što je u tome uloga Reformista?

- Nuđenje rješenja, a ne rušenje radi kritike. Još gradimo stranačku infrastrukturu i tražimo partnere. Zasad sigurnost podrške imamo samo na sjeveru Hrvatske, gdje su nam dva zastupnika sigurna.