ČERA NE DA PARE On je lik iz legendarne Štulićeve pjesme, a optužen je da je zadržao 1,9 mil. eura od prodaje zgrade u kojoj se nalazilo slavno kino

U ljeto 2018. godine, točnije u petak 17. kolovoza, na bankovni račun sedamdesetogodišnjeg javnog bilježnika Velimira Čerića zvanog Čera, kojeg je svojedobno u svojoj pjesmi “Pametni i knjiški ljudi” opjevao legendarni Branimir Štulić iz Azre, uplaćen je iznos od 1,9 milijuna eura. Taj novac isplatio je kupac zgrade u Jurišićevoj 6, u kojoj se donedavno nalazilo kino Grič, a čiji su dotadašnji vlasnici bili Čerićevi klijenti.

- Tog sam dana odlučio da im neću isplatiti taj novac nego da ću ga zadržati na računu dok me ne tuže, pa neka sud odluči koliko kome pripada - kaže nam Čerić, koji je nedugo nakon što mu je 1,9 milijuna eura sjelo na račun otišao u mirovinu. Planirao je u umirovljeničkim danima, kaže nam, posjetiti starog prijatelja Štulića, ali sada se, kaže, mora “boriti” s bivšim klijentima. Čerićevi nekadašnji klijenti, naime, u međuvremenu su, kaže nam njihova aktualna odvjetnica Gabrijela Banić, protiv javnog bilježnika podnijeli kaznenu prijavu i tužbu nakon što im se prestao javljati, a da im ništa nije isplatio.

- Ja njih ni ne mogu isplatiti jer ne znam koliko im trebam dati. To treba utvrditi sud. Čekam da sud odluči kako da se taj novac raspodijeli - govori Čerić. Međutim, odvjetnica Banić tvrdi da je dobro poznato kako se taj novac trebao raspodijeliti jer da je Čerić s njezinim strankama još početkom 2000-ih potpisao sporazum prema kojem mu je trebalo pripasti dvadeset posto od kupoprodajne cijene poslije okončanja povrata imovine te prodaje. No, nisu oni jedini koji nisu isplaćeni, dugogodišnji postupak povrata te nekretnine, naime, nije vodio Čerić nego odvjetnik Nedjeljko Peršić kojem se, kako nam je rekao, “za zastupanje početkom 2002. godine u ime dvoje ovlaštenika obratio bilježnik Čerić”. Kad je zgrada prodana, odvjetnik Peršić ispostavio je Čeriću račun. Odvjetnik Peršić nije nam želio otkriti na koji iznos, a Čerić tvrdi da je za usluge navodno “tražio više od dva milijuna kuna, pa je spustio na oko milijun kuna”. Čerić mu u konačnici nije ništa isplatio, a otkako je zgrada prodana ni odvjetnik Peršić više ne može doći do njega.

Specijalna punomoć

- Imao je specijalnu punomoć od strane stranaka, tražeći od mene da se uključim u postupak kao njihov zastupnik - tvrdi odvjetnik Peršić. No, Čerić kaže da se odvjetnik Peršić “sam angažirao”.

- Jednostavno se nametnuo. Nisam ja taj koji moram njega platiti. Peršića sam isprva doživio dobronamjerno jer smo bili prijatelji, ali na kraju je ispalo suprotno. Cilj mu je bio da odugovlači postupak i da bude što više papira, kako bi skupo naplatio svoj posao, na kraju je napravio popis, moglo bi se reći, čitave literature tog predmeta. Interesantna stvar je i ta cijena, koju mi je poslao, toliki iznos je zapravo nevjerojatan. Ispostavio je prvo račun na 2,2 milijuna kuna, što je bilo nečuveno, a onda je složio novi u iznosu od 1,2 milijuna kuna. Sad nalaže odvjetništvu da smjesta pokrene istragu protiv mene jer tvrdi da prijeti opasnost da napustim Hrvatsku - kaže Čerić, protiv kojeg su i bivši klijenti podnijeli kaznenu prijavu “zbog utaje i prijevare te zlouporabe povjerenja”. Među njima kruže priče da je Čerić s gotovo dva milijuna eura najvjerojatnije već negdje daleko u inozemstvu. Međutim, na naš poziv se odazvao i našli smo se ovih dana u jednom zagrebačkom kafiću. Kaže nam da je u postupku preseljenja u novi stan, ali da ga je kupio već ranije, a ne od spornih 1,9 milijuna eura koji stoje, kaže, nedirnuti na njegovu računu.

Tomislav Krišto / CROPIX

U kaznenoj prijavi njegovi ga bivši klijenti terete da je zloupotrijebio svoj položaj te da je u njihovo ime 6. studenoga 2017. sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine s tvrtkom Odo Vicus i da je na svoj bankovni račun zaprimio 1,9 milijuna eura, ali da njima nikad nije isplatio njihov dio. Oni su i na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu podigli tužbu u vrijednosti spora od nešto više od 14 milijuna kuna, u kojoj traže privremenu mjeru radi osiguranja tražbine. U kaznenoj prijavi opisano je kako su klijenti odvjetnice Banić, koji žive u inozemstvu, bili suvlasnici nekretnine u Jurišićevoj 6, a da su Čerića upoznali tijekom 2003., kad su ga i angažirali.

Ugovor s tvrtkom Odo Vicus

“S Čerićem su 15. lipnja 2004. sklopili ugovor kojim su ga ovlastili da ih zastupa u postupcima povrata te dobivanja hrvatskog državljanstva, pa i konačno prodaje nekretnine. Čerić je također na temelju specijalne punomoći imao ovlast primiti kupoprodajnu cijenu na bankovni račun”, navodi se u kaznenoj prijavi. Nakon postupka povrata nekretnine, koji je trajao petnaest godina, u veljači 2017., vlasnici su Čerića opet ovlastili i za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine.

- Čerić je tako u njihovo ime u studenome 2017. sklopio ugovor s tvrtkom Odo Vicus. Ugovoreno je da će se kapara od sto tisuća eura, kao i kupoprodajna cijena u iznosu od 850 tisuća eura za svakog tužitelja, isplatiti na njegov račun. Odo Vicus isplatio je 1,9 milijuna eura Čeriću - navodi se u tužbi, a ubrzo nakon toga Odo Vicus se u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik. Čerić, međutim, 1,9 milijuna eura nikad nije isplatio svojim klijentima.

“17. kolovoza prošle godine isključio je svoj mobilni telefon i više im nije bio dostupan putem niti jednog sredstva komunikacije”, navodi se u tužbi predanoj Općinskom građanskom sudu od strane odvjetnice Banić. Na broj prijavljen u telefonskom imeniku na ime Velimira Čerića isprva nam se javio ženski glas koji nam se predstavio kao njegova supruga i rekla nam je da će mu prenijeti poruku. Muški glas koji se predstavio kao Velimir Čerić javio nam se nešto kasnije, a dan kasnije smo se i našli. Čerić tvrdi da nije “nestao iz Hrvatske”, ali da se ne želi odazvati na pozive bivših klijenata i odvjetnika Peršića.

- Ne bježim ni od koga, ali neću im se javiti jer nisu bili korektni. Vrijeđali su me, govorili su mi ‘šta ti to znaš’, ‘nemaš pojma o tome’, i na kraju su bili šokirani kad sam dobio rješenje o povratu imovine. Pa su promijenili priču, onda su odjednom počeli govoriti ‘joj, poštovani gospodine Čeriću, pa mi smo iznenađeni, moramo proslaviti’. Takvi su vam to ljudi, nisam zadovoljan njima, morali su me nositi kao kap vode na dlanu. Gotovo 20 godina radio sam, takoreći, samo na tom predmetu. Sporazum smo potpisali prije puno godina, dakle to više ne igra ulogu, to treba ponovno napraviti. Meni je iz njihova pristupa bilo očito da me neće isplatiti, nisu mi to rekli, ali tako su se ponašali, pa sam odlučio zadržati novac, a oni neka me tuže i sud utvrdi kome ide koliko novca - govori Čerić. Odvjetnik Peršić kaže da je on, pak, vodio dugogodišnji postupak povrata nekretnine.

- U tom postupku bilo je više subjekata jer su nekretnine bile prenesene kao državna imovina na RH. Bio je uključen i Hrvatski katolički zbor MI kojem je MORH stavio na raspolaganje dio zgrade, a i tvrtka Kinematografi d.d. Zbog otpora korisnika prostora vođeni su brojni postupci. Za sve te postupke, a bilo ih je desetak, dobivao sam pismene punomoći od javnog bilježnika Čerića. Obavio sam niz radnji. Postupci su pozitivno riješeni u korist stranaka pa je to rezultiralo uknjižbom suvlasničkog dijela - navodi odvjetnik Peršić. No, kada je upis suvlasništva bio dovršen, nastavlja, samu prodaju nekretnine vodio je Čerić zajedno s drugim suvlasnikom vraćene imovine.

- Iz te prodaje mene je isključio, uz obrazloženje da pitanje prodaje ide preko ovlaštene agencije. Od drugog suvlasnika (tri su bila suvlasnika) saznao sam da će isplata uslijediti u kolovozu 2018., pa sam pokušao stupiti u kontakt s Čerićem jer je i sporazum oko isplate troškova bio takav da će oni biti isplaćeni nakon što nekretnina bude prodana - kaže odvjetnik Peršić, ali do Čerića više nikad nije uspio doći.

Isključen mobitel

- Isključio je mobitel, a u njegovu bivšem uredu saznao sam da je otišao u mirovinu upravo u kolovozu 2018., te od kraja srpnja nemamo nikakav kontakt. Prema podacima koje sam dobio slijedi da je Čerić ubrao čitav iznos kupovine koji pripada suvlasnicima, a u što je uključen i trošak odvjetničkog zastupanja od 2002. godine do dana uknjižbe - navodi odvjetnik Peršić te dodaje da mu je do danas “taj Čerićev postupak neobjašnjiv”.

- Neposredno je pred potpisivanje kupoprodajnog ugovora u korist stranaka i meni kao njihovu punomoćniku izdao izjavu-potvrdu o tome kako će odvjetnički trošak biti podmiren nakon prodaje. Koji su razlozi doveli do sadašnjeg postupanja Čerića doista je teško zaključiti. Protiv Čerića sam podnio kaznenu prijavu i pokrenuo redovnu parnicu - rekao nam je odvjetnik Peršić.

A tko je uopće isplatio tih 1,9 milijuna eura, odnosno malo manje od četiri milijuna eura za kupnju cijele atraktivne nekretnine? Tko stoji iza tvrtke Odo Vicus, upisane od ljeta kao vlasnik zgrade, u kojoj se donedavno nalazilo kino Grič, na čijim vratima piše da nakon 70 godina više ne rade?

Uvidom u sudski registar utvrdili smo da tvrtka Odo Vicus ima temeljni kapital od deset milijuna kuna. Tvrtka je prijavljena na adresi u Lugu Samoborskom. Na toj adresi nalazi se raskošna dvokatnica, ali sudeći prema spuštenim roletama i pozivima na koje nitko nije odgovorio, uvidjeli smo da na toj adresi nema nikoga, a i poštanski sandučić ispred kuće bio je pretrpan poštom, a na nekim kuvertama koje su doslovno virile iz njega bilo je vidljivo da su naslovljene na tvrtku koju tražimo. Jedan od susjeda ispričao nam je da obitelj koja je u vlasništvu te kuće već dulje ne živi na toj adresi te da rijetko netko navrati. Koliko mu je poznato, preselili su se, rekao je, u Slavonski Brod, a čime se bavi tvrtka, nije mu također poznato. Prema podacima s poslovnih servisa, vidljivo je da je tvrtka 2017. prijavila prihod od 3,8 milijuna kuna te dobit od 192,4 tisuće kuna. Tvrtka je te godine imala dva zaposlena, a prijavljena je za čitav niz djelatnosti, i to od uzgoja stoke, peradi i ostalih životinja, pa do prometa oružjem i streljivom. Međutim, neobično je da tvrtka koja ulazi u takvu investiciju bez zabilježbe o kreditu na nekretnini nema, primjerice, baš nikakvu službenu internetsku stranicu. Spomenuta tvrtka kupila je, naime, niz nekretnina u posljednjih nekoliko godina, a investirali su u njih i članovi obitelji koja stoji iza samog trgovačkog društva i još nekih drugih tvrtki. Riječ je o brojnim zgradama i zemljištima u Slavonskom Brodu, Podvinju, Baranji, Zagrebu...

Ukratko, radi se o vrijednoj imovini na kojoj uglavnom nisu vidljive zabilježbe o kreditima, a isto tako smo doznali da se dio tih nekretnina niti ne koristi, odnosno da nisu stavljene u funkciju. Primjerice, u Baranji su kupili niz parcela i napravili objekte na principu ekosela, ali susjedi nam kažu da to ne radi. Slično je i s njihovim drugim imanjem na kojem im je veliku drvenu kuću postavljala tvrtka iz Bosne i Hercegovine koja već godinama sudskim putem pokušava ovršiti tu kuću jer im nisu do kraja platili troškove, ostalo je potraživanje u iznosu većem od 20-ak tisuća eura.

Promet oružjem

Međutim, suprotna strana tvrdi da je tvrtka kasnila s postavljanjem kuće, a i da ona “nije bila baš onakva kakvu su očekivali” te da je zato došlo do spora. Uglavnom, otac koji je bio vojno lice u bivšoj državi i njegov sin stoje iza spomenute tvrtke Odo Vicus, a već godinama se, doznajemo, bave trgovinom.

No, sudeći prema određenim člancima te informacijama do kojih smo uspjeli doći, povezani su i s tvrtkom s Cipra koja se, među ostalim, navodno, bavi prometom oružja i streljiva, a u tom kontekstu spominjani su i u nekim člancima u medijima u Srbiji te Bosni i Hercegovini.

Iz izvora bliskog tvrtki Odo Vicus, pak, doznali smo da to nije jedino čime se bave spomenuti članovi te samozatajne obitelji te da sin ima neke kompanije i u drugim zemljama koje se bave trgovinom i drugih roba, a “među ostalim i metala”. Ali ističu da ni jedan od tih poslova ne rade u Hrvatskoj, gdje žive i investiraju.

Iako je obitelj godinama živjela u Zagrebu, poslovanje su u nekom trenutku preselili u Slavonski Brod, a s tim krajem ih povezuje i rodbinska veza s nekadašnjim moćnim HDZ-ovcem Zdravkom Sočkovićem. Međutim, s njim navodno godinama nisu u dobrim odnosima. Sočković je bio na čelu HDZ-ove brodsko-posavske županijske organizacije sve do 2011., kad je izbila afera o malverzacijama s državnim zemljištem u sibinjskoj općini, zbog koje se s Mladenom Kruljcem našao na optuženičkoj klupi i nakon čega je podnio ostavku. Vlasnici tvrtke Odo Vicus su, prepričavaju nam njihovi prijatelji, zadovoljni kupnjom zgrade u Jurišićevoj ulici. Zgradu su kupili od zapravo dvije stranke, odnosno jednu je zastupao, doznajemo, Čerić, a s drugim suvlasnikom su direktno pregovarali putem agencije za promet nekretninama koju su angažirali da im nađe objekt u centru grada. Vlasnik agencije potvrdio nam je da ga je angažirao kupac, dok je od drugog suvlasnika doznao da je zgrada na prodaju, i tako je povezao kupca s prodavateljem. Svima je, govore naši sugovornici iz agencije za promet nekretnina i izvor blizak tvrtki Odo Vicus, bilo neobično da su bivši suvlasnici nekretnine ovlastili javnog bilježnika Čerića s početka priče gotovo za sve, pa i da u njihovo ime preuzme toliki novac. Na to su ih, govore nam, neki ljudi i upozoravali. Čerić i sam potvrđuje da su mu klijenti ukazali veliko povjerenje, a kaže i da se sama prodaja zgrade odužila na gotovo godinu dana.

Na rubu života

- Ta kupoprodaja je isto bila na rubu života i smrti. Ocjena boniteta te tvrtke nije bila zadovoljavajuća. U jednom sam trenutku, čak, osobno našao i drugog kupca, koji je nudio čak 4,6 milijuna eura, dok je Odo Vicus nudio manje od četiri milijuna eura, uz uvjet da će oni sami isprazniti zgradu od ljudi i stvari, odnosno kina, kafića i ostalih korisnika, ali onda su oni nekako baš krenuli s realizacijom isplate - govori Čerić.

Da je ta zgrada prodana doznalo se u javnosti upravo nakon što je kino Grič zatvorilo svoja vrata. Novi vlasnik, neslužbeno doznajemo, Inu Čavlinu, direktoricu i vlasnicu tvrtke Kino Grič, pitao je da li je spremna plaćati troškove, odnosno režije i najam, no ona mu je uzvratila da nije, pa su prekinuli suradnju, a kino zatvorili. Isto tako doznajemo iz izvora bliskog tvrtki da su zatekli i brojne navodno neplaćene račune ostale iza spomenute tvrtke koja je vodila kino i lokal u prizemlju zgrade. U zgradi su isto tako našli i stari kinoprojektor, a i opsežnu arhivu Kinematografa, te su o tome već obavijestili Hrvatski državni arhiv, ali oni su im uzvratili da sve to trebaju prije usuglasiti s Ministarstvom kulture, pa sad čekaju njihov odgovor.

Novi vlasnik, doznajemo, još nema konkretnu ideju što će sa zgradom, a ni hoće li je samo dati u najam dalje ili će u njoj sam pokrenuti neki posao. Kažu da se za kino Grič u tom postupku njihove kupovine zapravo nitko nije zauzeo.

Iako je kino Grič svojedobno bilo jedan od simbola Zagreba i gotovo posljednji očuvani dio te derutne zgrade koja je, prema zapisima, sagrađena 1898. Tada je na tome mjestu bilo popularno svratište K trim gavranom. Prostor u prizemlju zgrade četrdesetak godina poslije unajmio je građevinski poduzetnik Đuro Simon i dao sagraditi kino. Projektirali su ga poznati arhitekti Drago Ibler i Stjepan Planić 1940. godine. Kino se prvo zvalo Rex, a zatim od 1941. do 1945. godine Klek.

U vrijeme socijalizma postalo je kino Kosmaj, koje je bilo u sastavu poduzeća Kinematografi. Godine 1990. napokon postaje Grič te radi redovito do 2005., kada počinje raditi tek povremeno. Godine 2012. sve se ponovno pokreće, program počinje voditi udruga Kulturni klub, direktorica postaje Čavlina, a počinju prikazivati europsku, svjetsku i nezavisnu američku kinematografiju, da bi se prije nekoliko godina fokusirali isključivo na europske filmove.