Upravo objavljen Europski zdravstveni indeks (EHCI) pokazao je da hrvatsko zdravstvo drži 26. mjesto u Europi, ali i donio neke podatke koji demantiraju pesimistične najave o tome da “nas neće imati tko liječiti jer će svi liječnici otići iz Hrvatske”.
Šaljite nam i vi svoja mišljenja, komentare i fotografije na e-mail Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite..
Naime, broj liječnika i u apsolutnom i u relativnom broju raste pa je prema EHCI-ju u prošloj godini u hrvatskim zdravstvenim ustanovama radilo 325 liječnika na 100.000 stanovnika. Još prije 7 godina imali smo 270 liječnika na 100.000 stanovnika ili pedesetak manje, no to ne sprečava “katastrofične” podatke po kojima je od ulaska Hrvatske u EU u “bijeli svijet” otišlo “više od 500 liječnika” te da u ovom trenutku sustavu “treba od 2000 do 4000 liječnika”.
No, sve su to “odokativni” podaci jer zapravo onih stvarnih koji bi pokazali tko je i kada otišao, ali i tko se i kad vratio ili u kojim ordinacijama “imenom i prezimenom” treba liječnika i za koji obim posla - nema! Njih nije obvezan voditi nitko pa ne čudi da se ti “plahutavi” podaci prilagođavaju potrebama određenog trenutka i onoga tko ih iznosi.
Usporedba s EU
No, oni egzaktni koje donosi Eurostat govore da je u Hrvatskoj 2010. bilo 270 liječnika na 100.000 stanovnika te da je u idućih šest godina njihov broj povećan na 325. I podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji prati broj zdravstvenih djelatnika zaposlenih u zdravstvenim ustanovama pokazuju da je broj liječnika u godini u kojoj smo ušli u EU (2013.) bio 12.946., a prema zadnjim podacima od prije godinu dana broj specijalista i subspecijalista je povećan na 14.427, što znači da ih je 1500 više. To govori da je 2013. jedan liječnik statistički gledano brinuo o 432 stanovnika Hrvatske, a u 2016. za njih 297.
Činjenica je također da se zadnjih desetak godina značajno povećala i upisna kvota na svim medicinskim fakultetima u zemlji pa svake godina Hrvatska dobiva oko 600 novih liječnika ili u desetak godina njih oko 6000 može zamijeniti one koji odlaze u mirovinu. Ta činjenica značajno je povećala i broj specijalizacija o čemu svjedoči podatak da je primjerice u KBC-u Sestara milosrdnica 2013. bilo zaposleno oko 600 liječnika, među kojima 115 specijalizanata, a prema podatku od kraja prošle godine 700 liječnika, a čak 205 specijalizanata. Broj liječnika specijalista i subspecijalista u toj bolnici ostao je podjednak, njih oko 470. I u KBC-u Zagreb, najvećoj hrvatskoj bolnici, u zadnjih pet godina broj specijalista i subspecijalista kreće se oko 850, a imaju i oko 250 do 300 specijalizanata. U KBC-u Rijeka 2013. bilo je zaposleno 534, a prošle godine 571 liječnik.
Ipak ih nedostaje
Istina je da je situacija s brojem liječnika na 100.000 stanovnika bolja i zbog depopulacije i iseljavanja.
- Unatoč povećanju broja liječnika, ipak ih je premalo u odnosu na opseg posla koji treba obaviti - kaže predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL) dr. Ada Barić. Dodaje kako iz godine u godinu ima sve više nove dijagnostike i novih načina liječenja koji zahtijevaju više objašnjenja pacijentima pa ono što im se nekad moglo objasniti u pet ili deset minuta danas zahtijeva dvostruko više vremena.
Tvrdi da u bolničkom sektoru nedostaje barem 1700 liječnika. - Hrvatska je zemljopisno specifična i postoji nesrazmjer između broja liječnika u velikim gradovima i malim sredinama. Hitno treba napraviti vremensko kadrovske normative koje zasad nemamo što bi pokazalo gdje točno nedostaje liječnika i kojih specijalnosti - naglašava Barić. Dodaje da više od milijun prekovremenih sati godišnje potvrđuje da nedostaje liječnika.
Loše vođen sustav
Na činjenicu da postoji nesrazmjer u odlučivanju o specijalizacijama koji uvijek ide na štetu primarne zdravstvene zaštite upozorava dr. Ines Balint, predsjednica KoHOM-a, udruge liječnika primarne zdravstvene zaštite.
- Povećava se broj specijalista u sekundarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali nema stimulativnih mjera kojima bi se pomoglo da liječnici odabiru specijalizacije iz primarne zdravstvene zaštite odnosno obiteljske medicine, ginekologije i pedijatrije. Mi bismo trebali rješavati oko 80 posto svih zdravstvenih problema građana kako je to uobičajeno u Europi. Zato tražimo da nam se broj pacijenta o kojima trebamo skrbiti smanji na 1500 - zaključuje Balint.
Brojke govore da Hrvatska svake godine “producira” zadovoljavajući broj liječnika, ali očito nema primjerenog plana specijalizacija ovisno o potrebama sustava, a ne željama kao i niti praćenja rada svakog liječnika “na plaći HZZO-a’” a da se njihovoj raspodjeli po različitim dijelovima države i ne govori. Sigurno je da problem s kadrovima nikad neće imati veliki klinički centri kao što se to događa u malim bolnicama. No, to otvara i dodatno pitanje zašto još nije došlo da smanjenja odjela tamo gdje nedostaje pacijenata koje treba liječiti, što bi “koncentriralo” i liječnike i pacijente, a onda i povećalo kvalitetu usluga s istim sredstvima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....