Ovaj slučaj odnosi se na događaje koji su se odvijali od najmanje srpnja 1995. do oko 30. rujna 1995. godine u hrvatskoj regiji Krajini. Tijekom tog razdoblja, hrvatski vođe i dužnosnici započeli su “Operaciju Oluja”, vojnu akciju čiji je cilj bio preuzimanje kontrole nad teritorijem Krajine.
Tijekom vremenskog razdoblja važnog za Optužnicu, g. Gotovina bio je general-pukovnik Hrvatske vojske (HV-a), zapovjednik HV-ova Zbornog područja Split i nadležni operativni zapovjednik Operacije Oluja u južnom sektoru Krajine. Sudsko vijeće zaključilo je da je g. Gotovina značajno pridonio Udruženom Zločinačkom Pothvatu (UZP) te da je stremio cilju tog UZP-a, trajnom uklanjanju srpskog civilnog stanovništva iz Krajine, tako što je naredio nezakonite topničke napade na Knin, Benkovac i Obrovac te što je propustio poduzeti ozbiljne napore da spriječi ili istraži zločine počinjene od strane njegovih potčinjenih protiv srpskog civilnog stanovništva u Krajini. Sudsko vijeće proglasilo je g. Gotovinu krivim, sukladno prvom i trećem dijelu UZP-a: zločini protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 24 godine.
Žalbe po i više osnova
Tijekom vremenskog razdoblja važnog za Optužnicu, g. Markač bio je pomoćnik ministra unutarnjih poslova i operativni zapovjednik Specijalne policije Hrvatske. Sudsko vijeće zaključilo je da je g. Markač značajno pridonio UZP-u te da je stremio cilju tog UZP-a, trajnom uklanjanju srpskog civilnog stanovništva iz Krajine, tako što je naredio nezakonite topničke napade na Gračac te tako što je stvorio klimu nekažnjivosti jer je propustio spriječiti, istražiti ili kazniti zločine počinjene od stane pripadnika Specijalne policije protiv srpskih civila. Sudsko vijeće proglasilo je g. Markača krivim, sukladno prvom i trećem dijelu UZP-a: zločini protiv čovječnosti te kršenje zakona i običaja ratovanja. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 18 godine.
Sudsko vijeće oslobodilo je trećeg optuženika Ivana Čermaka svih optužbi.
G. Gotovina podnio je žalbu po četiri osnove, a g. Markač po osam osnova. Oba podnositelja osporavala su osuđujuće presude u cijelosti. G. Markač osporavao je i svoju kaznu. Žalbeno vijeće sada se okreće tvrdnjama podnositelja, a prvo će se baviti onima koje se tiču nezakonitih topničkih napada te postojanja udruženog zločinačkog pothvata.
TEMELJI ZA ŽALBU
Nezakoniti topnički napadi i postojanje UZP-a
General Gotovina, u prvoj i trećoj osnovi za žalbu, te g. Markač, u prvoj i drugoj osnovi za žalbu, djelomično, tvrde da topnički napadi na Knin, Benkovac, Obrovac i Gračac (odnosno “Četiri grada”) nisu bili nezakoniti, a da bez dokaza da su topnički napadi bili nezakoniti, zaključak Sudskog vijeća o postojanju UZP-a ne može biti podržan.
Tužiteljstvo odgovara da Sudsko vijeće nije griješilo u donošenju mišljenja da su se dogodili nezakoniti topnički napadi te da je postojao UZP.
Žalbeno vijeće podsjeća da je Sudsko vijeće zaključilo da su Podnositelji bili pripadnici UZP-a čiji je cilj bilo trajno uklanjanje srpskih civila iz Krajine, silom ili prijetnjom uporabe sile. Zaključak Sudskog vijeća da je postojao UZP temeljen je na ukupnoj procjeni nekoliko međusobno potvrđujućih nalaza. Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, smatra da je kamen temeljac analize Sudskog vijeća koji se tiče postojanja UZP-a njegov zaključak da su nezakoniti topnički napadi za svoju metu imali civile i civilne objekte u Četiri grada te da su ti nezakoniti napadi prouzročili deportaciju velikog broja civila iz Krajine.
Nalaz Sudskog vijeća da su topnički napadi na četiri grada bili nezakoniti bio je u velikoj mjeri uvjetovan njegovom analizom individualnih mjesta udara na području Četiri grada, koju ću zvati “Analiza udara”. Ta Analiza udara bila je s druge strane bazirana na nalazima Sudskog vijeća o 200-metarskom krugu pogreške za topničke projektile ispaljene na Četiri grada, koji ću zvati “200-metarski standard”.
Sudeći prema tome krugu pogreške, Sudsko vijeće zaključilo je da sva mjesta udara koja se nalaze više od 200 metara od mete koju su ocijenili legitimnom služe kao dokaz nezakonitih topničkih napada. U određivanju legitimnih meta, Sudsko vijeće uzelo je u obzir, djelomično, svoj nalaz da HV nije bio u mogućnosti identificirati pokretne mete u Četiri grada, kao što su policijska ili vojna vozila.
Žalbeno vijeće jednoglasno drži da je Sudsko vijeće pogriješilo u izvođenju 200-metarskog standarda. Sudska Presuda ne sadrži nijednu naznaku da je bilo koji dokaz koji je razmatralo Sudsko vijeće sugerirao 200-metarsku marginu pogreške te je lišena bilo kakve specifične prosudbe o tome kako je Sudsko vijeće došlo do te margine pogreške. Sudsko vijeće razmatralo je dokaze od stručnih svjedoka koji su svjedočili o čimbenicima kao što su brzina vjetra i temperatura zraka, koji su mogli prouzročiti varijacije u točnosti oružja koje je HV koristio protiv Četiri grada, a Sudsko vijeće eksplicitno je zabilježilo da nije dobilo dovoljno dokaza da izvede nalaze o tim čimbenicima po pitanju svakog od Četiri grada. U svojoj Analizi udara, međutim, Sudsko vijeće upotrijebilo je 200-metarski standard ravnomjerno na sva mjesta udara u svakom od Četiri grada. U takvim okolnosima, Žalbeno vijeće je jednoglasno u mišljenju da je Sudsko vijeće pogriješilo u usvajanju margine pogreške koja nije bila povezana s dokazima koje je Sudsko vijeće dobilo.
Pokretne mete
Što se tiče pokretnih meta u Četiri grada, Žalbeno vijeće drži da Sudsko vijeće nije pogriješilo u prosudbi da HV nije bio u mogućnosti gađati pokretne mete u gradovima Benkovac, Gračac i Obrovac. Međutim, Žalbeno vijeće naglašava da su Sudskom vijeću bili predočeni dokazi o pokretnim metama u gradu Kninu, koje ono nije jasno odbacilo. U tom kontekstu, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, drži da je Sudsko vijeće pogriješilo u zaključku da napadi na Knin nisu bili usmjereni na pokretne mete.
Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, podsjeća da je, premda je Sudsko vijeće razmatralo čitav niz čimbenika u ocjenjivanju toga jesu li određeni projektili bili usmjereni na zakonite vojne mete, udaljenost između pojedinog mjesta udara i najbliže identificirane topničke mete bila kamen temeljac i glavni organizacijski princip Analize udara Sudskog vijeća. Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, drži da je su pogreške Sudskog vijeća u pogledu 200-metarskog standarda i pokretnih meta dovoljno ozbiljne da zaključci Analize udara ne mogu biti podržani. Iako je Sudsko vijeće razmatralo dodatne dokaze pri donošenju mišljenja da su napadi na Četiri grada bili nezakoniti, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, drži da, kada se izuzme Analiza udara, preostali dokazi nisu dovoljni da podupru nalaz da su topnički napadi na Četiri grada bili nezakoniti.
S obzirom na gorespomenuto, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, smatra da nijedno razborito sudsko vijeće nije moglo van svake sumnje zaključiti da su Četiri grada bila podvrgnuta nezakonitim topničkim napadima. Sukladno, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, odobrava prvi osnov za žalbu g. Gotovine, djelomično, i drugi osnov za žalbu g. Markača, djelomično, i poništava odluku Sudskog vijeća da su topnički napadi na Četiri grada bili nezakoniti.
Što se tiče odgovornosti prema načelu Udruženog zločinačkog pothvata, Žalbeno vijeće primjećuje da je zaključak Sudskog vijeća da je UZP postojao baziran na njegovom ukupnom razmatranju nekoliko međusobno potvrđujućih nalaza, ali Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, smatra da su zaključci Sudskog vijeća o jezgri zajedničke svrhe UZP-a o prisilnom uklanjanju srpskih civila iz Krajine bili temeljeni prije svega na postojanju nezakonitih topničkih napada na civile i civilne objekte u Četiri grada. Dok je Sudsko vijeće također razmatralo i dokaze koji se tiču planiranja topničkih napada i svega što se događalo nakon njih kako bi poduprlo svoj zaključak da je UZP postojao, te je dokaze razmatralo eksplicitno u svjetlu svog zaključka da su topnički napadi na Četiri grada bili nezakoniti. Nadalje, Sudsko vijeće nije zaključilo da je bilo koji od Podnositelja bio direktno uključen u hrvatsko usvajanje diskriminatorne politike.
Poništeni zaključci
U takvim okolnostima, budući da smo već poništili zaključak Sudskog vijeća da su topnički napadi na Četiri grada bili nezakoniti, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, smatra da nijedno razborito sudsko vijeće nije moglo zaključiti da je jedina razumna interpretacija indicija u postupku postojanje Udruženog Zločinačkog Pothvata s ciljem trajnog uklanjanja srpskog stanovništva iz Krajine silom ili prijetnjom uporabe sile.
S obzirom na gorespomenuto, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, odobrava prvi i treći osnov za žalbu g. Gotovine i prvi i drugi osnov za žalbu g. Markača, djelomično, te poništava odluku Sudskog vijeća da je postojao Udruženi Zločinački Pothvat s ciljem trajnog uklanjanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine, silom ili prijetnjom uporabe sile. Stoga nije ni potrebno baviti se preostalim argumentima Podnositelja koji se tiču postojanja UZP-a. Žalbeno vijeće naglašava da su sve presude Podnositeljima donesene sukladno odgovornosti po načelu UZP-a. Dakle, poništavaju se sve presude Podnositeljima.
PRESUDE PO DRUGIM NAČELIMA ODGOVORNOSTI
Nakon što smo ukinuli, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, presude Podnositeljima, koje su sve bile donesene sukladno odgovornosti po načelu UZP-a, Žalbeno vijeće sada razmatra prijedloge stranaka koji se tiču mogućnosti donošenja presuda prema drugim načelima odgovornosti. Žalbeno vijeće podsjeća da je, u svojoj Naredbi o dodatnom brifiranju od 20. srpnja 2012., odlučilo da su pomaganje i podržavanje te zapovjedna odgovornost alternativna načela odgovornosti najrelevantnija za odluke Sudskog vijeća.
Podnositelji osporavaju jurisdikciju Žalbenog vijeća da donese presude prema alternativnim načelima odgovornosti i tvrde da je Tužiteljstvo ionako odustalo od svog prava da zahtijeva presude prema alternativnim načelima odgovornosti jer nije uložilo žalbu na sudsku Presudu.
Žalbeno vijeće, isključujući suca Pocara, nije uvjereno da su Podnositelji predstavili uvjerljive razloge koji bi zahtijevali odstupanje od prakse donošenja presuda na osnovu alternativnih načela odgovornosti u određenim okolnostima. Žalbeno vijeće, međutim, napominje da neće donijeti presude na osnovu alternativnih načela odgovornosti ako bi to u značajnoj mjeri ugrozilo pravo na pravedno suđenje podnositelja ili nadilazilo jurisdikciju propisanu Statutom.
U odlučivanju o tome hoće li donijeti presude prema alternativnim načelima odgovornosti u ovome slučaju, Žalbeno vijeće procijenit će zaključke Sudskog vijeća i druge dokaze de novo. Žalbeno vijeće podsjeća da je analiza Sudskog vijeća bila usmjerena na to jesu li određeni zaključci bili dovoljni da se donesu presude sukladno UZP-u kao načelu odgovornosti. Sukladno tome, Žalbeno vijeće razmatrat će relevantne analize Sudskog vijeća, ali im se neće priklanjati.
Specifične okolnosti
Prije svega, što se tiče odgovornosti Podnositelja za topničke napade na Četiri grada, Žalbeno vijeće podsjeća da je poništilo, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, zaključak Sudskog vijeća da su topnički napadi na Četiri grada bili nezakoniti. Žalbeno vijeće podsjeća na uvjerenje Sudskog vijeća da, u kontekstu specifičnih činjeničnih okolnosti stavljenih pred njega, ono ne bi karakteriziralo odlazak civila iz gradova i sela podvrgnutih zakonitim topničkim napadima kao deportacije, niti bi moglo donijeti odluku da su oni koji su bili uključeni u pokretanje zakonitih topničkih napada imali namjeru prisilno raseliti civile. Prema ovim činjeničnim okolnostima, rasuđivanje Sudskog vijeća bi isključilo odluku da su odlasci iz Četiri grada istovremeno sa zakonitim topničkim napadima jednaki deportaciji.
Nakon što je razmotrilo dokaze, Žalbeno vijeće slaže se s relevantnom analizom Sudskog vijeća i smatra da u kontekstu činjenica ovoga slučaja, odlasci civila istovremeno sa zakonitim topničkim napadima ne mogu biti kvalificirani kao deportacija.
Žalbeno vijeće nadalje primjećuje da, s obzirom na poništenje odluke da je postojao UZP te u nedostatku odluke o nezakonitim napadima, sudska Presuda ne uključuje nikakve eksplicitne alternativne zaključke koji stvaraju nužni mens rea za deportacije koje bi se mogle pripisati Podnositeljima na osnovu nezakonitih topničkih napada. U takvim okolnostima, Žalbeno vijeće nije uvjereno da su topnički napadi za koje su bili odgovorni Podnositelji dovoljni da im se dokaže krivnja van svake sumnje za deportacije prema bilo kojem alternativnom načelu odgovornosti navedenom u Optužnici.
Dodatne mjere
Što se tiče potencijalne odgovornosti g. Gotovine prema alternativnom načelu odgovornosti baziranom na dodatnim zaključcima Sudskog vijeća, Žalbeno vijeća podsjeća da je, osim zaključaka koji se tiču topničkih napada na Četiri grada, Sudsko vijeće ustvrdilo: da je g. Gotovina bio svjestan zločina koji su navodno bili činjeni u Četiri grada prije i nakon topničkih napada; da su ti zločini zahtijevali istragu; i da je g. Gotovina propustio baviti se tim zločinima. Štoviše, Sudsko vijeće zabilježilo je tri konkretne “dodatne mjere” koje je g. Gotovina mogao poduzeti, naime, kontaktirati i tražiti pomoć od “važnih ljudi”; javno istupati; i preusmjeriti “dostupne kapacitete” na istraživanje tih zločina. Sudsko vijeće zaključilo je da je g. Gotovina propustio poduzeti ozbiljan napor da istraži zločine te da spriječi buduće zločine. Žalbeno vijeće primjećuje da se Sudsko vijeće oslanjalo na svoj zaključak o nezakonitosti topničkih napada prilikom procjenjivanja odgovornosti g. Gotovine za daljnje ponašanje i propust u djelovanju.
Međutim, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa, smatra da je opis Sudskog vijeća o dodatnim mjerama koje je g. Gotovina trebao poduzeti vrlo sažet i nejasan te da nije uspio konkretno identificirati kako bi te mjere utjecale na ono što se percipira kao mane g. Gotovine u istraživanju zločina. Žalbeno vijeće podsjeća da je Sudsko vijeće eksplicitno razmatralo dokaze da je g. Gotovina uveo mnogobrojne mjere da se spriječe i minimaliziraju zločini i općeniti nered među snagama HV-a pod njegovim zapovjedništvom. Žalbeno vijeće, nadalje, podsjeća da je g. Gotovina poduzeo sve potrebne i razumne mjere da se održi red među njegovim potčinjenicima. U tom kontekstu, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa, smatra da dokazi u postupku ne dokazuju izvan svake sumnje da je bilo koji propust g. Gotovine da djeluje bio tako značajan da uveća kriminalnu odgovornost sukladno načelima pomaganja i podržavanja ili zapovjedne odgovornosti. U tom kontekstu, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa, ne može identificirati nijedan preostali zaključak Sudskog vijeća koji bi predstavljao actus reus koji podržava donošenje presude sukladno alternativnom načelu odgovornosti. Sukladno tome, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa, neće donositi presude protiv g. Gotovine prema alternativnim načelima odgovornosti.
Što se tiče potencijalne odgovornosti g. Markača prema alternativnim načelima odgovornosti baziranim na zaključcima Sudskog vijeća koji nisu poništeni, Žalbeno vijeće podsjeća da je Sudsko vijeće zaključilo da je g. Markač propustio narediti istrage navodnih kriminalnih djela počinjenih od strane pripadnika Specijalne policije. Sudsko vijeće zaključilo je da je, kroz propust u djelovanju, g. Markač stvorio atmosferu nekažnjivosti među pripadnicima Specijalne policije, što je ohrabrilo daljnje zločine počinjene od strane Specijalne policije, uključujući umorstvo uništavanje imovine.
Žalbeno vijeće naglašava da Sudsko vijeće nije eksplicitno zaključilo da je g. Markač dao značajan doprinos predmetnim zločinima počinjenim od strane Specijalne policije niti da je posjedovao efektivnu kontrolu nad Specijalnom policijom.
Štoviše, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, smatra da su svi zaključci Sudskog vijeća o krivnji g. Markača izvedeni u kontekstu zaključaka o nazakonitim topničkim napadima na Četiri grada.
Alternativna načela
Posljedično, Žalbeno vijeće smatra da Sudsko vijeće nije imalo dovoljno pronalazaka da osudi g. Markača na osnovu bilo pomaganja i podržavanja, bilo zapovjedne odgovornosti. U nedostatku takvih pronalazaka, i uzevši u obzir sve okolnosti ovog slučaja, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa, odbija razmatrati preostale zaključke i dokaze Sudskog vijeća u postupku.
U svjetlu gorespomenutog, Žalbeno vijeće, isključujući suca Agiusa, neće ući u donošenje presuda protiv g. Markača na osnovu alternativih načela odgovornosti.
ZAKLJUČAK
Zbog gorespomenutih razloga, Žalbeno vijeće:
ODOBRAVA, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, prvi osnov za Žalbu i treći osnov za Žalbu, djelomično, Ante Gotovine; PONIŠTAVA, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, presude protiv Ante Gotovine za progon, deportacije, umorstvo i nehumane radnje kao zločine protiv čovječnosti te za pljačku javne i privatne imovine, nemilosrdno uništavanje, umorstvo i okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja; te UNOSI, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, oslobađajuću presudu po člancima 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 Optužnice; ODBACUJE, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, kao neosnovane preostale osnove za žalbu Ante Gotovine
ODOBRAVA, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, prvi osnov za Žalbu i drugi osnov za Žalbu, djelomično, Mladena Markača; PONIŠTAVA, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, presude protiv Mladena Markača za progon, deprtacije, umorstvo i nehumane radnje kao zločine protiv čovječnosti te za pljačku javne i privatne imovine, nemilosrdno uništavanje, umorstvo i okrutno postupanje kao kršenje zakona i običaja ratovanja; UNOSI, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, oslobađajuću presudu po člancima 1, 2, 4, 5, 6, 7, 8 i 9 Optužnice; ODBACUJE, isključujući suca Agiusa i suca Pocara, kao neosnovane preostale osnove za žalbu Mladena Markača
NAREĐUJE
u skladu s Pravilima 99(A) i 107 Pravilnika, da se odmah puste na slobodu Ante Gotovina i Mladen Markač, te NALAŽE Arhivaru da odmah poduzme sve za to nužne radnje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....