‘Tjeraju nas, zovu smetlarima, a mi sa svinjcima u Zagrebu samo želimo preživjeti’

U dvorištu se nalaze manji poljoprivredni strojevi, čuje se roktanje svinja , a kokoši slobodno trčkaraju.

Bio bi to idiličan, seoski prizor da nije zabilježen u, kako se to voli reći, metropoli, točnije novozagrebačkom naselju Jakuševac, koje se često posprdno naziva svinjarskim getom.

Novodoseljeni stanovnici već deset godina pokušavaju natjerati vlasnike svinja da uklone domaće životinje, čiji im intenzivan smrad smeta. Starosjedioci, koji ili žive od svinjogojstva ili im je ono dodatni izvor prihoda, brane se da ne žele zgorčavati život drugima, ali nemaju izbora.

Oni su došli k nama!

- Životinje smrde, to je jasno, ali zašto su u gradu dopustili gradnju na okolnim zemljištima? U naselju ima više od 20 registriranih poljoprivrednika koji se bave svinjama. Uostalom, neka mi netko objasni kako je zgrada koja se nalazi nekoliko metara od moje gospodarske zgrade uopće dobila dozvolu? Zar ti ljudi, kad su kupovali stan, nisu vidjeli da im je svinjac pod prozorom? Ja nikada ne bih kupila takav stan. Doduše, čula sam da su im rekli da kupe stan i ne brinu se ‘jer oni tamo dolje neće još dugo imati te svinje’ - žali se Dubravka Bedeković dok stojimo u njenom dvorištu i promatramo zgrade koje su u zadnjih nekoliko godina niknule tik uz njene gospodarske zgrade ili nekoliko metara dalje. Jasno joj je da je držanje svinja problematično jer smrdi, ali njena obitelj nema izbora. Imaju oko 200 svinja i od toga žive. Na svom su zemljištu dulje od pola stoljeća, a svinje je tu prve uzgajao pradjed njezina supruga.

Grad pokušava riješiti problem već godinama, a došla je i ponuda da vlasnici svoje farme presele na državno zemljište. Taj prijedlog zasad nije urodio plodom.

- Nudili su da se preselimo u Kupinečki Kraljevec. Pa kako da svinje preselimo tamo i onda svaki dan idemo tamo-amo kako bismo se normalno brinuli o njima? Mi smo ozbiljno obiteljsko gospodarstvo, registrirana farma koja dobiva poticaj od Grada i države. No, već 10 godina traju pritisci da svinje preselimo.

S Jakuševca? Hvala, ne!

Željeli smo napraviti još jednu štalu, proširiti proizvodnju, ali odustali smo. Gubimo volju za rad, a ovo nam je jedini izvor prihoda. Svako malo nam dolaze komunalni redari i inspektori, a mi uz sve to moramo i dalje raditi kako bismo živjeli - jada se Dubravka.

Dodaje da ljudi koji se bune protiv njih govore i da svoje životinje hrane otpadom iz bolnica i trgovačkih centara. To je, kaže, bio slučaj prije nekoliko desetaka godina, kada su jakuševačke svinje znale jesti i s odlagališta otpada koje se nalazi u toj četvrti. Posljedice toga uzgajivači svinja iz tog dijela grada i danas osjećaju: čim netko čuje gdje je svinja hranjena, ne žele je kupiti. O tim ih gubicima nitko i ne pita.

- Na Jakuševcu, očito, ima mjesta za sve: smetlište, kompostanu, sajam automobila... Sve je dobrodošlo, osim domaćih životinja. Našu djecu u školi nazivaju smetlarima i svinjogojcima jer dolaze iz Jakuševca. Dosta nam je da nas se tretira kao građane drugog reda samo zato što radimo svoj posao - kaže Dubravka.

Naredba o određivanju područja Grada Zagreba na kojima se dopušta držanje domaćih životinja je jasna: u Jakuševcu ih ne smije biti. Koliko je točno svinjaca i što se poduzima kako bi se stanje riješilo, u Gradu ne odgovaraju.

- Na području naselja Jakuševac dopušteno je držanje domaćih životinja najkasnije do 1. lipnja - kratko nam je odgovorio Emil Tuk, pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo. Ili, u prijevodu, mjesec dana prije ulaska u EU.