Živite li na 2. katu zgrade bez lifta, nećete moći biti dadilja i čuvati djecu.
Najsporniji je to dio Pravilnika o uvjetima i opremljenosti prostora koje moraju ispunjavati dadilje, a koji je Ministarstvo socijalne politike i mladih objavilo na svojim stranicama. Naime, u članku 5. Pravilnik propisuje da, ako se djeca čuvaju u objektu bez dizala, djelatnost dadilje može se obavljati samo “do visine prvog kata odnosno do jedne razine ispod razine prizemlja”!
Strogi pravilnik
- O Pravilniku je otvorena javna rasprava i nadamo se da će se neki njegovi dijelovi još dodatno precizirati, pa ova odredba može, primjerice, ostati samo za dadilje koje čuvaju veći broj djece koja ne hodaju ili su tek prohodala. Naime, odredba je propisana iz praktičnih razloga i zbog dobrobiti djece, jer ako dadilja čuva četvero male djece na visokom katu u zgradi bez lifta, jednostavno ih ne može sve odnijeti van, osim ako dio njih ne ostavi bez nadzora, što nije prihvatljivo - kaže Vesna Rašić, predsjednica Hrvatske udruge dadilja.
Ističe kako je načelno zadovoljna objavljenim Pravilnikom jer je on daleko prihvatljiviji od ranijih prijedloga te je uvažena većina primjedbi Udruge. Naime, u prvoj verziji Pravilnika bili su propisani izuzetno strogi uvjeti, koja većina dadilja naprosto ne može ispuniti - što zbog prostornih, a što zbog materijalnih uvjeta. Tako je bilo planirano da svaka dadilja mora imati posebnu kupaonicu za djecu s WC-ima prilagođenim njihovoj visini, da mora imati posebnu prostoriju za igru te posebnu za spavanje djece, odvojene od ostatka stana i slično.
Novi Pravilnik propisuje da dadilja može, ali ne mora imati posebnu prostoriju za igru i spavanje djece, ali da prostorija u kojoj djeca borave većinu dana ne smije biti manja od 4 kvadarat po djetetu.
Dobrodošao bonus
- Mislimo da je to minimalni standard: za četvero čuvane djece radi se o dnevnom boravku, u kojem djeca najčešće borave, od 24 četvorna metra. Ako dadilja ima i dodatnu prostoriju, to je dobrodošao bonus - kaže Rašić. Nama je i dalje krajnje sporno što dadilja posao, prema Zakonu i prema Pravilniku, može obavljati i u iznajmljenom, poslovnom prostoru, što je u potpunoj suprotnosti s duhom djelatnosti obiteljskog čuvanja djece.
Dadiljanje ili vrtići?
Dadilje djecu čuvaju često popodne dok roditelji rade, a nije rijetkost da dijete ostane i preko noći kad, recimo, samohrana majka ima smjenu. Kako se taj posao onda može raditi u poslovnom prostoru? - pita se Rašić. Prvotno je Zakonom bilo propisano da dadilja može biti obrtnica, ali da može registrirati i tvrtku, unajmiti prostor, zaposliti dadilje i brinuti o djeci. - To više nije dadiljanje, to je otvaranje vrtića i tome smo se usprotivili - kaže Rašić.
Samo su dvije dadilje uspjele otvoriti obrt
Zakon o dadiljama, koji konačno legalizira ovu djelatnost, na snazi je dva mjeseca, a do sada su, kaže Vesna Rašić, samo dvije dadilje uspjele osnovati obrt i legalizirati svoj dugogodišnji posao.
- Sve ide jako sporo, Pravilnici još nisu doneseni, a i administrativno osoblje se ne snalazi. I ove dvije dugogodišnje dadilje koje su se registrirale morale su staviti obrt na poček, jer registar dadilja, u koji se moraju upisati, još nije uspostavljen. Krajem svibnja završavaju upisi u vrtić i mi očekujemo ogroman priliv roditelja koji nisu dobili mjesto, a još ne možemo raditi - kaže Rašić.
U 65 gradova i općina nema vrtića, a u još većem broju naselja nema jaslica. Dadilje su tu jedina mogućnost. No, upitno je koliko će dadilja, kad se legalizira, koštati, budući da Zakon nije propisao obvezu da lokalne samouprave financiraju roditelje kojima djecu čuvaju dadilje jednako kao i roditelje čija su djeca dobila mjesto u vrtiću. Bez sufinanciranja, usluge dadilja toliko bi poskupjele da bi roditeljima bile nepriuštive. - Neki gradovi, poput Vrbovca i Jastrebarskog, već su najavili sufinanciranje, pa pozivamo i druge da učine isto - kaže Rašić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....