Glogoški se ne mora bojati da će doživjeti sudbinu Mirka Čondića

1. Gospodine Čondiću, koja je bila vaša prva reakcija kada ste vidjeli novinski naslov ‘Ne bih želio da Đuro Glogoški doživi sudbinu Mirka Čondića’?

- Prva reakcija bila je da želim da svatko ima osobnu sreću i zadovoljstvo poput mene, pa i taj Bojan Glavašević, a u političkom smislu ja sam bio i ostao svoj. Njegova aluzija o iskorištenosti totalno je promašena.

2. U tom intervjuu Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja, kaže da ‘revolucija jede svoju djecu’ i pita se: tko se danas sjeća pukovnika Čondića? Ivo Sanader koji je tih dana govorio s bine postao je premijer, a gdje je završio Mirko Čondić? Koji je vaš odgovor na ta pitanja?

- Ja, za razliku od tog Bojana Glavaševića, nisam pod svaku cijenu pristajao zloupotrebljavati svoje stradalništvo tijekom Domovinskog rata i nisam pod svaku cijenu želio biti državni dužnosnik. Važnije mi je bilo zaustaviti negativne trendove koji su galopirali Hrvatskom nego sebi osigurati ministarsku ili doministarsku fotelju. A pogotovo ne provodeći politike ‘nečastivih’ s filozofskog fakulteta.

3. Što, dakle, radi i ‘gdje je završio Mirko Čondić’?

- Gajim sreću i zadovoljstvo u krugu obitelji, prijatelja, te se i dalje borim za hrvatske ideale ne pristajući na trule kompromise. Dužnosnik sam stožerne stranke hrvatske desnice, HSP-a.

4. Kako nakon više od 150 dana gledate na prosvjed u Savskoj 66 i zahtjeve branitelja?

- Ustrajnost u traženju ispunjenja ciljeva prosvjeda svima pokazuje da sam čin nije partikularne prirode, kako ga zločesto žele prikazati režim i njegovi mediji. Treba nastaviti do ispunjenja zahtjeva.

5. Predsjednik ste Povjerenstva za branitelje HSP-a. Što oni kažu o prosvjedu?

- HSP je aktivno podržavao i podržava ciljeve prosvjeda i prosvjednike. Pozivamo i glasnu manjinu u Hrvatskoj da poštuje svačije pravo na prosvjed te da prestane s provokacijama. Ako se već ne mogu poistovjetiti s hrvatskim braniteljima, neka barem budu solidarni sa svačijim pravom na prosvijed.

6. Kakav je vaš dojam o držanju i izjavama ministra Freda Matića, koji je svojedobno bolovao od PTSP-a?

- PTSP sigurno nije uzrok takvog sebičnog i malicioznog držanja Freda Matića. Prije bih rekao da je tu riječ o kućnom odgoju i forsiranju svjetonazora koji je poražen.

7. Koje bi braniteljske zahtjeve trebalo riješiti za pregovaračkim stolom i tko bi trebao biti za njim?

- Nikakvih pregovora ne može biti o karakteru Domovinskog rata i o nužnosti da Vlada u svim dokumentima, kako domaćim tako i onima koji idu prema tijelima EU, mora navoditi i zastupati točne i istinite kvalifikacije koje se odnose na uzroke i posljedice Domovinskog rata. O svemu ostalom može se pregovarati s onima koji su pregovora dostojni.

8. A ova priča oko posebnog zakona i Ustava? Kakav je stav HSP-a?

- Da je bilo političke mudrosti i istinske volje tzv. HDZ-ovih vlada, odavno je to pitanje trebalo biti riješeno. HSP i sada zagovara da taj zakon bude ustavni, a o sadržaju se treba razgovarati.

9. Nisu li ti svi zahtjevi sadržani u Deklaraciji o Domovinskom ratu koju ste pokrenuli još 2000. godine?

- Na tu smo Deklaraciju ponosni svi mi iz Stožera koji smo inicirali njezino donošenje, a ona je svih ovih godina trn u oku snagama koje ulažu ogromne napore želeći redefinirati karakter Domovinskog rata. Točno je da je sve bitno zapisano u Deklaraciji, ali nakon nje nisu uslijedili zakoni koji bi promicali i štitili njezine odredbe, pa se i danas mnogi, čak i državni dužnosnici, ponašaju kao da je nema. Stoga su nam potrebni zakoni koji proizlaze iz odredbi i duha Deklaracije o Domovinskom ratu.

10. Što vas danas nakon ratnog puta i stranačkih natezanja osobito smeta, a što raduje u novoj državi?

- Smeta mi što, zahvaljujući političkim zgubidanima i petokolonašima, hrvatski čovjek ne može dostojno živjeti od svojeg rada, a veseli činjenica da postoje uvjeti da se to postigne, kao i ljudi koji će to provesti.