Povratak otpisanoga - tako nekako djeluje danas politička putanja Zorana Milanovića. Premijer i šef SDP-a mogao bi, čini se, postići nemoguće: podići i sebe i stranku iz mrtvih i ući u parlamentarne izbore iz pozicije koja nije unaprijed osuđena na poraz. Njegovo buđenje, kojemu javnost unatrag nekoliko mjeseci svjedoči, počinje davati rezultate.
Američki spin doktor
Premijer se, prema najnovijem istraživanju CRO Demoskopa, uspio probiti među četiri najpopularnije ličnosti i sa 6,3 posto podrške ostvariti rezultat kakav je imao samo u prvoj godini mandata. Ispred njega su predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Sabora Josip Leko i bivši predsjednik Ivo Josipović. Jednako je zanimljivo da Milanović iza sebe ostavlja donedavno silno popularnu Mirelu Holy, koja mu sada gleda u leđa. Problem mu je, međutim, što istodobno, zajedno s Tomislavom Karamarkom, i dalje drži poziciju najneomiljenijeg političara. Razlika između njegovih pozitivnih i negativnih rezultata još jako preteže na minus stranu, ali ne može se poreći da je ipak napravio značajan pomak. Pogotovo uzme li se u obzir da je paralelno došlo do osjetnog smanjenja HDZ-ove prednosti nad SDP-om.
Prvi je motor njegova uzgona američki spin doktor Alex Braun. On mu je skinuo ljušturu nedostupnosti, umekšao ga i humanizirao. Diktirao je druženje s narodom i pokazivanje empatije. Više ne vrijedi nekadašnje Milanovićevo: Ne mogu biti populist, pa da me ubiješ! Može! S amfibije na kojoj je prvi put ušao u poplavljenu Gunju sišao je među ljude. Između ručkova u Taču ugura se i neka javna kuhinja, pa otvaranje vrtića, pučki sajmovi, grljenje s nepoznatima…
Napokon premijer
Drugi je kreator uzleta sam Milanović. U posljednjoj godini mandata konačno je odlučio biti premijer. Presjekao je oko kredita u švicarcima, zajedno s odličnom ministricom Mrak Taritaš odradio saniranje posljedica prirodne katastrofe u Gunji. Posebno se iskazao za veteranske krize, kada je cijela Hrvatska plesala na rubu eksplozije nasilja. U obraćanju javnosti i razgovoru sa šatorašima pokazao je ozbiljnost i dosad kod njega neviđene kapacitete lidera.
Treći potisak Milanoviću dolazi uglavnom izvana. Izlazak iz recesije dovodi se u vezu više s inozemnim, nego s domaćim ekonomskim okolnostima, ponajprije s rastom izvoza, u čemu njegova Vlada nije previše sudjelovala. Ali, Hrvatska je toliko gladna pozitivnih vijesti da je napuštanje zone pada prekrilo druge, i dalje negativne aspekte ekonomskog položaja države. Zemlja je još vrlo daleko od gospodarskog oporavka, ali trenutno je u prvom planu činjenica da je recesijsko propadanje u Milanovićevu mandatu napokon zaustavljeno.
Četvrtu polugu premijerova podizanja rejtinga drži osobno Tomislav Karamarko. Svojom ekstremističkom retorikom prokazivanja ljevice kao nedomoljubne, pa i neprijateljske, mobilizira ne samo SDP-ovo biračko tijelo. Petljanjem oko veteranskih prosvjeda šalje poruku da može biti prijetnja demokratskom karakteru države. Najavom obračuna s takozvanim crvenim vragovima plaši javnost i premijeru poklanja priliku da se profilira kao jedina brana od HDZ-ova nazadnjačkog pokreta. Umjesto osvajanja centra, bez kojeg nema pobjede na izborima, Karamarko cijelu građansku Hrvatsku gura u Milanovićevo krilo.
Prosvjednici iz Savske
Peto, vjetar u krila obnovi premijerova rejtinga snažno su dali šatoraški prosvjedi, na čelu s Klemmom i Glogoškim. Svojim neartikuliranim zahtjevima, a još više posve eksplicitnim prijetnjama normalnom funkcioniranju države, veliki su dio javnosti okrenuli protiv sebe. Njihov juriš na policijske barikade i zveckanje plinskim bocama otvorili su prostor da se Milanović predstavi kao čuvar i branitelj poretka. Nesposobnost njegove Vlade pada u drugi plan.
Šesto, vodu na Milanovićev mlin tjera i šefica države. Svojim političkim lutanjima, a posebno otkako je na Pantovčaku instalirala svoje kartonsko izdanje, nevjerojatan kič koji bi mogao postati metafora njezina predsjedničkog mandata, Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je podići premijerovu specifičnu težinu. Njena se pozlata kruni, na njega se nešto sjaja opet hvata. Kraj takvih cirkusarija Milanović djeluje kao ozbiljan državnik.
Sedmo, za premijera trenutno radi i bivši predsjednik Ivo Josipović, koji svojim slabašnim startom u stranačke vode sugerira da Milanoviću i SDP-u nema alternative. Slično se nasukao i ORaH Mirele Holy. Teško deprimirano biračko tijelo ljevice trenutno pokušava prepoznati koja bi im od tih stranaka mogla donijeti manju razočaranost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....