U tri godine postali smo pršutska velesila, zaštitili smo čak 4 sorte

Dugo smo čekali, ali isplatilo se. Sada imamo proizvod zaštićenog geografskog porjekla s europskom markicom, otvorena su nam vrata europskog tržišta, a to znači i da ćemo imati i veću proizvodnju i cijenu.

Ove dvije rečenice najčešći su prvi dojmovi svih predsjednika udruga proizvođača autohtonih proizvoda s kojima smo razgovarali nakon što su završili dugotrajni put zaštite proizvoda na razini EU.

Devet hrvatskih proizvoda u proteklih godinu dana okončalo je tu prvu fazu, a sada ih čeka najavljeni prodor na inozemno tržište. Uz dalmatinski pršut i istarski pršut/istrski pršut, zaštićeni naziv na zajedničkom EU tržištu imaju krčki pršut, ekstra djevičansko maslinovo ulja s Cresa, neretvanske mandarine, ogulinsko kiselo zelje, baranjski kulen, lički krumpir i drniški pršut.

A konkurencija je velika i nemilosrdna. Na razini EU autohtoni proizvodi se registriraju već 20 godina, a zasad ih je 1253 i još pedesetak u pripremi.

Najviše imaju mediteranske zemlje Italija; 280, Francuska 226, Španjolska 185, Portugal 132, Grčka 103... Najmanje skandinavske; Švedska 5, Danska 6, Finska 7, neke nijedan; Malta, Estonija, neke malo; Rumunjska 1, Bugarska 2, a naši susjedi Mađari 13 i Slovenci 19.

Konkurentni smo

Ako bi se napravila gruba analiza onoga što se najčešće zaštićuje, to su uglavnom suhomesnati proizvodi, sirevi, ulja, tjestenine, voće, medovi, džemovi, umaci, napitci... Unatoč malom broju zaštićenih proizvoda, Hrvatska je ipak u europskom vrhu u jednoj kategoriji. U vrlo kratkom roku, od ulaska u EU, uspjeli smo zaštititi čak četiri svoja pršuta (Istarski, Krčki, Drniški i Dalmatinski). Španjolska ima također četiri (pata negro, serano...), a Italija šest (toskanski, parmanski, san daniele...), Porugal tri, Francuska dva.

Ante Madir, tajnik udruge Dalmatinski pršut i izvršni direktor Klastera hrvatski pršut, kaže da imamo velike šanse na europskom tržištu jer su naši pršuti jedinstveni i zbog toga što se dime za razliku od konkurencije koja čak koristi i aditive.

Razlike u pršutima

- Na nama je sada da pronađemo puteve do europskih stolova, a vrlo je važno da smo dalmatinski pršut zaštitili od onih koji su se i na našem tržištu lažno deklarirali kao dalmatinski. Mi danas sa 300 tisuća proizvedenih pršuta ne zadovoljavamo ni polovinu potreba našeg tržišta od 700 tisuća komada. Većom proizvodnjom u ruralnim područjima ćemo i održati stanovništvo i sačuvati tradiciju - kaže Madir.

Mlađi brat dalmatinskog, drniški pršut već je u proteklih nekoliko godina doživio značajnu revitalizaciju proizvodnje. Udruga Drniški pršut, kaže predsjednik Zvone Marin, krenula je 2002. sa 8000 pršuta, a sada ih proizvodi 80.000.

- Dosta se ovih dana pričalo o razlici između drniškog i dalmatinskog. Naš ima malo više vlage i manje soli, a ostalo je isto. Kada smo nedavno bili na svjetskom sajmu pršuta u Toulouseu, svi su bili oduševljeni našim dimljenim pršutom koji je u proizvodnji stalno izložen vanjskom zraku i buri. Mislim da je tu naša šansa, jer njihovi nisu ni na dimu, ni na buri - kaže Marin.

Za papirologiju oko zaštite u Drnišu su ukupno potrošili oko 80.000 kuna, dok su troškovi za Dalmatinski pršut bili oko 500.000 kuna. Velikim dijelom te su troškove platile općine i županije uz volonterski rad članova udruga. Nadaju se većoj cijeni od 20 do 30 posto, i to uglavnom na europskom tržištu.

Na našu primjedbu da oni zapravo prodaju buru i sol jer se butovi za sušenje uglavnom uvoze, iz obje udruge odgovaraju nam da bi rado kupovali na domaćem tržištu kada bi butova uopće bilo.

A i ono malo domaćih svinja kolje se u mađarskim klaonicama, odakle pršutari kasnije nabavljaju sirovinu.

Maslinovo ulje

- Čak 90 posto talijanskih pršuta pravi se od svinja uzgojenih i zaklanih u Mađarskoj i tamo to nitko ne doživljava kao problem - kaže Madir i najvljuje skoru zaštitu dalmatinske pancete i pečenice.

Dok svi pršutari i kulenari planiraju povećanu proizvodnju i prodor na europsko tržište, u Udruzi “Poljički soparnik” zasad se zadovoljavaju malom proizvodnjom i plasmanom kroz turizam.

- U proteklih deset godina za dvadest puta je povećana proizvodnja soparnika, a uglavnom je riječ o svježem proizvodu. Soparnik se može i pakirati i tada traje do sedam dana. Ono što nas posebno veseli je sve veći broj mladih obitelji koje se uključuju u naš rad - kaže Petar Rodić, dopredsjednik udruge i veliki poljički knez. Na zaštitu su potrošili oko 300.000 kuna koje financirala lokalna samouprava u svrhu očuvanja tradicije.

Krčko, šoltansko, korčulansko i i istarsko ekstradjevičansko maslinovo ulje još su u fazi razmatranja u EK, pa je ekstradjevičansko maslinovo ulje s Cresa naše jedino zaštićeno.

Predsjednik Udruge Franko Fučić kaže da je njihovo ulje već prepoznato kod turista na otoku.

- Europska markica će našim kupcima biti dodatni jamac kvalitete, a nama prilika da razvijemo potencijale koje naše sorte maslina imaju - kaže Fučić. Njihova je udruga potrošila najmanje novca za zaštitu - tek 30.000 kuna. Rekorderi u potrošenim novcima su članovi Udruge slavonski kulen/kulin koji su u proteklih 13 godina potrošili nekoliko milijuna kuna, a bit će još i više zbog slovenskog prigovora.

Neretvanska dolina

U neretvanskoj dolini za projekt zaštite mandarina potrošeno je oko 500.000 kuna jer je papirologija za dokazivanje izvornosti agruma vrlo opsežna.

- Ne, još nismo lijepili markice s oznakom izvornosti jer je lani bila loša berba. Možda kratkoročno nećemo imati velike koristi od oznake, ali dugoročno treba na tome poraditi i uključiti državu u promociju kako to rade i druge zemlje - kaže Alenko Šešelj, predsjednik Udruge Mandarina iz Opuzena.

Što sa šljivovicom

Razmišlja se i o proizvodnji džemova, a mi im predlažemo da po uzoru na zaštićeni talijanski limunčelo naprave svoj mandarinočelo.

- Da, neki to već i prave. Ima dosta ideja, doći će vrijeme kada će se to moći iskoristiti - kaže Šešelj.

I u ostalim udrugama imaju dosta ideja, a do realizacije je dalek i mukotrpan put.

Dok mi razmišljamo o mandarinočelu, pitanje je dana kada će neka druga zemlja zaštititi šljivovicu koje se još nitko nije sjetio. A već stoljećima zbog nje su na ovim prostorima mnogi dobivali različite ideje i išli u različite realizacije.