Istog dana kada je proslavio 102. rođendan, u svojem je domu na Sušaku, u srijedu u večernjim satima, preminuo je Maks Peč, legendarni riječki građevinar, fotograf, sportski djelatnik i novinar.
Njegov dobar prijatelj, riječki nadbiskup monsinjor Ivan Devčić, jednom ga je prilikom nazvao “povijest Rijeke na dvije noge”, i to je sintagma koja doista drži vodu u Maksovu slučaju. Rođen je 13. siječnja 1914. godine u Dugom Ratu, a odrastao je na Sušaku koji je u vrijeme njegove mladosti bio razvojen od Rijeke granicom na Rječini.
Promijenio 7 država
Ne promijenivši čitav život svoj grad, Maks Peč promijenio je čak sedam država pa njegova sudbina na neki način utjelovljuje sudbinu Rijeke kroz 20. stoljeće.
Jednom se prilikom u razgovoru za Jutarnji list prisjetio, recimo, dolaska Gabriela d’Annunzija u Rijeku čije su mu razmetljive šetnje Korzom ostale u živom sjećanju iz djetinjstva.
Maks Peč bio je profesor u Građevinskoj školi u Rijeci, tajnik plivačkog kluba Primorje, filatelist i zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Sušak.
Na njegov je stoti rođendan u Muzeju grada Rijeke bila upriličena izložba njegovih autorskih fotografija pod nazivom “Maksovih stotinu godina” te je u izdanju Riječke nadbiskupije objavljena knjiga “Maks Peč, radoznali promatrač”.
Obnovio riječku luku
Peč je kao građevinski inženjer projektirao i obnavljao sve mostove od Rijeke do Trsta, srušene ili oštećene u Drugom svjetskom ratu, a vodio je i obnovu potpuno devastirane riječke luke koju je prije svojeg odlaska iz Rijeke pred sam kraj rata minirala njemačka vojska.
Kao novinar, Peč je punih 40 godina u časopisu Zvona objavljivao tekstove o riječkoj povijesti, prometu i građevinarstvu te osobna razmišljanja o raznim temama, a bavio se i fotografijom.
Živuća enciklopedija
Svoje je fotografije prvi put izložio 1940. godine na 1. Međunarodnoj izložbi umjetničke fotografije Sušak - Fiume. Poslije je godinama bio aktivan u Fotoklubu Rijeka, a posljednjih je desetljeća života bio njegov počasni član.
Maks Peč nije imao djece, a nadživio je svoju suprugu Nadu koja je bila ljubav njegovog života. Bio je živuća riječka enciklopedija, čovjek širokog znanja i bistrih sjećanja. Desetljećima je bio aktivni sudionik gradskog života i malo tko ga u gradu na Rječini nije poznavao i cijenio.
Bio je snažno povezan s Crkvom, a među brojnim priznanjima i odličjima koja je primio kao najdraže uvijek je izdvajao Ecclesia et Pontefice pape Ivana Pavla II. Aktivan i vitalan bio je praktički do kraja života i zasluženo je uživao status riječke legende.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....