Crvena ruža za 8. mart? Hvala vam, niste trebali. Žene hoće nešto drugo

Ona je tu zemlju krčila i kasnije godinama radila, a sestre su se složile da je prepišu na najmlađeg brata iako je Gabre nakon Golog otoka pobjegao u Kanadu, bez namjere da se vrati. Baba Mare stalno je govorila o tome, to joj je bila nepravda koju nije mogla zaboraviti, godinama je sudski ganjala svoje pravo. Sad slušam prijateljicu, očekivala je da će joj pripasti dio roditeljske kuće u Đakovu. Ne, sestre su se složile i prepisale sve bratu. Ne vrijedi to puno, ali boli: da sam muško, to mi ne bi napravili, ljuti se Keti.

Muškarac nekako uvijek više vrijedi od žene. Znamo u kakvom svijetu živimo, ali znamo i kako su živjele naše babe i prababe pa smo svjesne da se ovaj svijet može mijenjati. Stvari su takve ne zato što je to ispravno, nego jer odgovara moćnicima. Žene traže zbilja puno: da onaj tko ih udari ode u zatvor, kao što bi otišao da udari odraslog muškarca. Da budu tretirane s poštovanjem. Recimo, da je čišćenje zahoda njegov posao koliko i njezin. Da su jednako plaćene za otprilike isti posao.

Nema tu puno filozofije: ako želite uzgojiti fikus, znate što vam je činiti. Europska komisija prije nekoliko dana predstavila je direktivu o transparentnosti plaća, kako bi se stalo na kraj tome da su žene plaćene manje od muškaraca za isti posao.

Prema prijedlogu EK, radnice bi imale pravo znati koliko su plaćeni drugi u tvrtki koji rade isti posao, a veće tvrtke bi se obavezale objavljivati podatke o prosječnim plaćama zaposlenika i zaposlenica. Ako se utvrdi da su diskriminirane, radnice će imati pravo na naknadu, kao recimo 2565 inženjerki kojima Google mora na osnovi sudske nagodbe platiti 1,3 milijuna dolara jer su ih zakinuli za plaću.

- Jednaki rad zaslužuje jednaku plaću. A za jednaku plaću potrebna vam je transparentnost. Žene moraju znati odnose li se poslodavci prema njima pošteno. A kad to nije slučaj, moraju imati moć uzvratiti udarac i dobiti ono što zaslužuju - poručila je predsjednica EK Ursula van der Leyen. Nema više dvostrukih standarda, nema više izgovora, optimistična je potpredsjednica EK Vera Jourová.

Radnici će imati pravo tražiti od poslodavca informacije o prosječnoj plaći onih koji rade isti posao ili posao jednake vrijednosti - za oba spola. Tvrtke s najmanje 250 zaposlenih morat će objavljivati informacije o razlikama u plaćama između radnica i radnika te po kategorijama radnika i radnica koji rade isti posao ili posao jednake vrijednosti. Ako je razlika veća od 5 posto, a poslodavac je ne može drukčije opravdati, plaće će se morati usklađivati.

Sličan zakon nekoliko godina ima Velika Britanija: gotovo u 90 posto tvrtki ustanovljeno je postojanje spolne diskriminacije u plaćama. Britanci objavljuju imena tvrtki i postotak u kojem zakidaju zaposlenice pa se to ipak smanjuje.

EK želi olakšati ženama isplaćivanje odštete, tako da će teret dokazivanja biti na poslodavcu. Poslodavac će morati dokazati da radnik nije bio diskriminiran pri isplati plaće. Stvar je posvuda nezakonita pa ipak se tolerira. Nakon usvajanja direktive, zemlje članice imat će dvije godine da usklade zakone. Ravnopravnost je vrlo konkretna stvar. Uberete cvijet, ili izglasate zakon, pošaljete na sud onoga tko ga krši.

Dosta muljanja i izmotavanja! Sljedeće godine za 8. ožujka rado ću svakom kolegi pokloniti crvenu ružu. Ili karanfil, kako hoćete. Popeti se do Markova trga, s cvijetom za svakog saborskog zastupnika. Hvala vam, dečki, nama je dosta cvijeća! Vrijeme je da se stvari obrnu. Vama ruže, nama pravda.