Nedostajalo je teatralnosti u usputnoj objavi predsjednika Republike Zorana Milanovića da će se potkraj godine još jednom natjecati za taj u teoriji važan državni posao. (U praksi je ova funkcija s vremenom gubila na značenju, a kroz posljednji petogodišnji ciklus svedena je uglavnom na poligon za mrzovolju, nihilizam i uvrede).
Kad je ranije ove godine bio zaključio da mu se to više ne da raditi nego da bi se vratio za premijera - u čemu se također okušao još prije, a da nije uvjerio puno više ljudi od samoga sebe da je u tome bio naročito uspješan - predsjednik je čak organizirao malu uličnu procesiju Marulićevim trgom koja je završila dramskim uprizorenjem nedaleko od Kazališne akademije. Bilo je tu lucidnosti i efekta.
No kao da se...