Je li Roberto Martinez na poluvremenu spustio nogu s gasa, respektirajući dugogodišnjeg frenda među izbornicima, ili se našem ‘profesoru Baltazaru‘ iznenada upalila žarulja tako da je svoje konfuzno društvance u hipu pretvorio u kažnjeničku bojnu, to na koncu balade više nije niti bitno.
Ono uistinu bitno kaže da Dalićevi ‘vatreni‘ neumorno marširaju prema zoni medalja. Zima Katar 2022, ljeto Rotterdam 2023, kratka sinkopa u Njemačkoj 2024. godine, ali odmah zatim i kandidatura za ‘final four‘ ljeto Lige nacija 2025. Luka Modrić i suigrači su nas ozbiljno razmazili.
Razmazili su nas i doveli do četvrtfinala prestižnog Uefina natjecanja, na prag sljedeće velike avanture, iako zapravo od početka utakmice s Portugalom nisu izgledali bajno. Nije prošlo niti pet minuta meča, a kibicier izvježbanog oka već je uočavao da nastupaju problemi jer u sudaru dvije momčadi raspoređene u 3-5-2 formaciju Portugalci su spektakularno dobro vladali loptom i kontolirali prostor, dok su Hrvati mjerkali suparnika, oklijevali u napadačkom izlasku i zapravo se zadovoljavali cementiranjem obrambene crte od petorice igrača na dvadesetak metara od Livakovića.
Još jasnije, Portugal je imao jasnu ideju igru, čak i bez Bernarda Silve kao arhitekta te Cristiana Ronalda kao gazde momčadi. Htio je igru graditi na centzru oko Vitinhe i Nevesa prije nego što brzim dodavanjima u trokutu izbaci u for nekog od brzih krilnih igrača. Kako su u tom nadmudrivanju prolazili Dalićevi ‘wing backovi‘?
Tako da je Borna Sosa jednom čistio opasnost s gol-crte, dok je na drugoj strani Ivan Perišić gubio kisik (i samopouzdanje uslijed zvižduka splitske publike), jer je većinu poluvremena proveo proganjajući sjenku Rafaela Leaoa. Da je Leao bio precizniji, Hrvatska bi već do poluvremena zaglavila u nemogućem škripcu, ali Milanov napadač je srećom još uvijek igrački ‘work in progress‘. Pri vodstvu 1-0 iz zicera je lansirao loptu daleko iznad grede i počastio Dalića prilikom da u stanci zarotira svoju momčad.
Bilo je u Dalićevu izboru nelogičnih odluka. Za početak, izbornik ustrajava na Igoru Matanović kao starteru u vrhu napada, iako se mladić u Eintrachtu ove sezone teškom mukom probija do značajnije minutaže. Ante Budimir bio bi logičniji izbor, ali u Dalićevu obranu recimo da je na vrijeme uočio hendikep i s klupe poslao na teren agresivnijeg i opasnije napadača koji ove sezone u Osasuni igra nogomet svoje karijere.
Prethodno je izbornik iz igre povukao i Bronu Sosu pa njegovu poziciju dodijelio Perišiću, ali niti tom rokadom nije bio prezadovoljan čim je Perišića u 58. minuti poslao na tuširanje, a u igru ubacio Luku Sučića. Kada raširite perspektivu i pokušate izracionalizirati sve Dalićeve odluke tijekom utakmice, pred vama se odjednom ukaže košarkaški trener.
Iako nije imao na raspolaganju time-out, on je cijelo vrijeme grozničavo kopao u potrazi za rješenjem. Nogomet je u pravilu imun na ovakve eksperimente, ponekad će čak i ismijati trenere koji buše, vrte, petljaju, ali Dalić je nekim čudom na ulasku u posljednju trećinu utakmice pronašao pobjedničku formulu. Hrvatska je u posljednjih dvadesetak minuta, kada se utakmica otela kontroli, zgromila dotad uvjerljive Portugalce.
Ali prije nego što je to učinila, morala je vjerovati klasi Joška Gvardiola. Branič Manchester Cityja glancao je na Poljudu svoju klupsku formu - jedan gol mu je poništen zbog minimalnog zaleđa, a drugi priznat nakon što je nosom klasnog centarfora zatvorio drugu vratnicu - potvrdivši zašto slovi za svjetsku klasu u svijetu braniča. Do ožujka i play-offa od Dalića očekujemo da pornađe strijelca iz napadačkog ešalona momčadi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....