Zadranin Vedran Miočić Stošić zvani Gumeni koji je raskinuo sve veze s državom potpisavši "Objavu", uputio je otvoreno pismo za javnost koje prenosimo u cijelosti:
'Pozdrav svima!
Moram priznati da me ovoliki odjek članka koji govori o mom slučaju jako iznenadio i to - pozitivno! Negdje duboko u sebi ipak sam osjećao da bi se to moglo dogoditi i koliko vidim iz komentara sa interneta, temu koju smo otvorili razumije i shvaća puno više ljudi nego što sam mislio zbog čega sam presretan. Svima onima koji se s ovim susreću prvi put (možda i ne prvi put) i koji su krenuli sa negativnim, podrugljivim pa čak i prijetećim komentarima uopće ne zamjeram, dapače.
Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i po meni bi trebali shvatiti da je jedini način da čovjek ostvari svoju sreću tako da konstruktivno korača ovim svijetom čineći dobro svim drugim ljudima i svojoj okolini, time i sebi. Svatko u svoje vrijeme... Nakon objave članka bilo je nekoliko poziva od strane raznih medija da im dam zasebne izjave, međutim odlučio sam se svima obratiti na ovakav način jer smatram da je tako najpoštenije, a ono što je još bitnije, svoj komentar na cijelu situaciju i misao koju želim izraziti kroz riječi izražavam na svoj način onako kako u ovom trenutku najbolje znam i iza toga stojim u potpunosti.
Jednom kad se riječ manifestira u eteru ona "putuje" vječno... Za mene nema smisla da ovim putem idem odgovarati na sva moguća pitanja koja su se potegnula jer ste odgovor već dobili u brojnim komentarima ljudi koji su u ovome duže od mene ili bolje rečeno od onih koji su na sličnom putu kao i ja. Na putu ka istini. Neizmjerno zahvaljujem svima koji to čine i koji su mi na bilo koji način pružili podršku. Od srca vam hvala! Iako je to negdje možda već rečeno ( naprosto je meni u ovom trenutku bilo nemoguće popratiti sve komentare i diskusije koje su se pokrenule),ipak bi se osvrnuo na dvije bitne stvari kako bi "iz mojih usta" dobili objašnjenje.
Naime, koliko vidim, puno ljudi je iz novinskog članka zaključilo da sam se na cesti kretao u zabranjenom smjeru i time potencijalno ugrožavao život drugih, pa tako i svoj. Ako pažljivo pročitate članak ponovno, uvidjeti ćete da to nije bio slučaj već sam skrenuo u smjeru suprotnom od onog što stoji na prometnom znaku i nastavio se kretati u pravom smjeru ne ugrožavajući pritom nikog jer u trenutku skretanja nije ni bilo nikog na cesti dovoljno blizu da bi ga ugrozio. To sam napravio potpuno svjesno, preuzimajući potpunu odgovornost za taj čin i njegove eventualne posljedice. Ove riječi će vam, ako opet pažljivo pogledate, potvrditi i prva točka Obaveznog prekršajnog naloga koji je također objavljen među slikama na portalu Zadarski.hr .
Ako će me netko i dalje zbog toga prozivati za neodgovornost to je svačija slobodna volja i kao što sam prije rekao, neću nikom zamjeriti, međutim to govori samo o onom koji govori, ako me shvaćate...Sloboda je definitivno odgovornost i to je načelo kojeg primjenjujem svakodnevno u svom životu od dana kad sam predao svoju "Objavu" i s punim srcem ću nastaviti dok moje fizičko tijelo ne izdahne.
Dok sam osjećao da na to nisam spreman, nisam ni predavao "Objavu". Pošteno? Inače, za sve one koji žele pratiti rasplet ovog slučaja, na ovom linku je objavljena sva dosadašnja pravna dokumentacija te ću na to mjesto podići i sve ostale dokumente kako se bude spor razvijao dalje. Nadalje, bitno je na pravi način shvatiti razliku između živog čovjeka i fizičke osobe."Objava" je pravni dokument kojim se ta razlika uvodi u pravnu domenu; živi čovjek proizlazi iz života, a fizička osoba je tvrtka kreirana rodnim listom od strane REPUBLIKE HRVATSKE d.o.o.
Deklarirajući se tako prema sustavu za živog čovjeka više ne vrijede zakoni te tvrtke jer se oni odnose i mogu odnositi samo na tvrtke, u ovom slučaju fizičke osobe. Međutim, s obzirom da je živi čovjek jedini ovlašteni zastupnik svoje tvrtke/fizičke osobe, on i dalje ako hoće i kad hoće može koristiti svoju tvrtku da bi sa državom obavio poslovanje i naravno da pritom mora poštivati pravila, propise i zakone koji vrijede za tu tvrtku i ukoliko ih prekrši mora za njih po zakonu i odgovarati. Svaki čovjek ima pravo izabrati kad i s kim će poslovati ovisno o uvjetima koji mu se nude, pa isto tako i odabrati da uopće ni ne posluje ukoliko mu se uvjeti ne sviđaju.
Opet pošteno ili? Međutim, država tj. ljudi koji rade unutar tog mentalnog koncepta nameću svakom čovjeku da MORA poslovati s njima i to po uvjetima o kojima odlučuje samo jedna strana, i ne zaboravimo - pod prijetnjom prisile! Hm, odakle im pravo? Moje razumjevanje ove stvari, za koje naravno svatko ima pravo reći da je to samo moje mišljenje, me dovelo do spoznaje o prevari u koju smo uvučeni i to na dvije razine. U pravnom smislu, preporučam da proučite, svaki ugovor kojeg su dvije strane potpisale, a da jedna od strana nije bila u potpunosti upoznata sa svim stavkama i posljedicama tog ugovora je nevažeći jer se radi o prevari.
Dakle, čovjekov ugovor sa državom tj. RODNI LIST je u biti nevažeći. Čak i da se raznoraznim pravnim tumačenjima možda i dokaže njegova legalnost, u suštini se radi o čistoj prevari jer - nema časne trgovine! Ako nema časne trgovine onda je to kriminal. Imam li ja pravo za sebe odlučiti da ne želim sudjelovati u kriminalu? S duhovne strane, prevara je još i strašnija...Našim identificiranjem sa tvrtkom koja nam je rodnim listom dodijeljena mi iz domene života doslovno ulazimo u svijet "mrtvih slova na papiru" i provodimo svoje živote trošeći svoju dragocijenu životnu energiju na mentalne koncepte koji se njome hrane. Alatima društvenog inžinjeringa takvo stanje ne samo da se održava nego obmana i manipulacija postaje sve dublja i dublja.
Kontrolom uma čak i sami postajemo "svoji krvnici" jer nam obmanuti um i ego postaju gospodari našeg srca umjesto da budu njegove vjerne sluge. Stoga se na kraju pitam, da li ćemo se, na ovim prostorima gdje su naši preci stoljećima pokušavali ostvariti svoju egzistenciju, napokon organizirati kao ljudi, preuzeti suverenitet nad svojim životom i stvoriti mir i blagostanje ili i dalje pristajemo da nam netko nečasno otima život iz naših ruku? Živi bili, pa vidili!', stoji u otvorenom pismo Vedrana Miočića Stošića.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....