Reporteri portala Telegraf.rs tijekom posjeta Austriji u gradu Bad Aussee sreli su Darka, 50-godišnjeg konobara iz Osijeka koji im je ispričao o svom iskustvu života u inozemstvu, zašto je napustio Hrvatsku i kako se slaže s ljudima iz područja bivše Jugoslavije.
- Iz Hrvatske sam otišao 2014. godine bez obitelji, kako bih vidio je li vani stvarno bolje. U početku se bilo teško naviknuti na drugačiji mentalitet, ali nakon tri mjeseca shvatio sam da je život ugodniji i lakši za moju obitelj u tom trenutku u Njemačkoj - rekao im je Darko.
Nakon pet mjeseci, njegova žena i dvoje djece također su se preselili. Otvorili su restoran i lagodno živjeli par godina, a zatim je krenula pandemija.
- Kad je došla korona, stigla je i katastrofa. Uništenje njemačkog sustava koji je godinama ličio na sustav bivše Jugoslavije, a tada se dobro živjelo. U vrijeme korone, na čelu s novom vladom, dogodile su se drastične promjene za cijeli narod, nova vlast je zanemarila normalnog radnog čovjeka, odnosno uzela mu sve više i više kako bi udovoljila migrantima koji su punili zemlju - smatra njihov sugovornik.
Kaže da je restoran morao zatvoriti zbog iznenadnih izdataka koje je Njemačka uvela. Osim toga, zbog ograničenja tijekom pandemije, građani su manje izlazili i više štedjeli, stoga smatra da “radnom čovjeku nije puno ostalo”.
- Gastronomija je u tom trenutku postala vrlo nepoželjna radna sredina, a za neke veće poslove koje si mogao uzeti da prelijevaš iz šupljeg u prazno, nisi mogao naći radnike - objašnjava Darko za Telegraf.rs.
Zbog toga i osjećaja depresije u Njemačkoj, odlučili su se preseliti u Austriju. Vjeruje da su dobro izabrali, jer primjećuje da su Austrijanci dosta slični našem mentalitetu, žive opuštenije i cijene ljude s područja bivše Jugoslavije.
Zadovoljan je i činjenicom da u Austriji svaki zaposlenik dobiva 13. i 14. plaću, što je otprilike božićnica i dodatak za godišnji odmor. Zakonski se dodjeljuje u iznosu neto plaće, objašnjava, stoga 13. plaća stiže u prosincu, a 14. otprilike u lipnju. Nakon toga se osvrnuo na međusobne odnose osoba koje su preselile u inozemstvo.
- U "bijelom svijetu" nije bitno jesi li Srbin, Hrvat, Bosanac ili Rom, ako govoriš istim jezikom ti si zemljak. Meni su osobno svi narodi prijatelji i svi se bolje slažemo nego što bi itko pomislio, pomažemo jedni drugima, jedemo i pijemo zajedno, jer svi smo došli s istim ciljem da nam bude bolje - kaže im Osječanin.
Otkrio im je i planira li se vratiti u Hrvatsku, objašnjavajući da ga za zemlju veže samo činjenica da je tamo rođen, zbog koje ga steže u srcu.
- Kad dođe tamo, istraumatiziran sam i razočaran političkim tenzijama, uvijek postoji neko “kuhanje” između zemalja. Ljudi koji žive u inozemstvu ne pokreću teme koje su bile prije 30 godina, to su bile kancerogene godine, ali sada više nisu. Zasad nemam planove za povratak, ali nikad se ne zna - zaključuje Darko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....