DAVOR BUTKOVIĆ Mirno održavanje splitske Parade ponosa nametnulo se kao jedan od kriterija slobode u današnjoj Hrvatskoj

Ne morate simpatizirati, pa ni poštovati pripadnike homoseksualne zajednice.

HDSSB-ovac: Protiv sam promocije bolesti i nastranosti. Ovo je katolička, normalna zemlja, a ne zemlja pedera

Isto tako, ne morate simpatizirati, pa ni poštovati, bilo koju drugu javnu manifestaciju: od marša Dinamovih navijača, preko sindikalnih prosvjeda, prosvjeda protiv svih oblika vlasti (koji su se nakratko činili popularnima u Hrvatskoj krajem lanjske veljače) pa do vjerskih procesija na zagrebačkim Kamenitim vratima; ne morate, uostalom, simpatizirati, pa ni poštovati, ni Papine dolaske u Hrvatsku.

Sve je to pitanje Vašeg osobnog mišljenja, Vašeg odgoja, Vašeg sustava vrijednosti. Međutim, sve dok bilo koja javna manifestacija ne krši zakon, i ne poziva na nasilje ili na diskriminaciju određene društvene grupe, ne smije se ni zabraniti ni ometati. To je naprosto pitanje elementarnog društvenog dogovora. Dakle, svatko, tko ne želi gay paradu koja će se 9. lipnja održati u Splitu, može to javno reći. Ali, nitko, baš nitko nema prava pokušati spriječiti splitsku Paradu ponosa, jer time teško krši esencijalna načela političkog ustrojstva ove države.

U slučaju splitskog Gay Pridea riječ je, znači, prvenstveno o tome poštujemo li ili ne poštujemo državu u kojoj su svi jednaki, i u kojoj svi imaju ista prava. Oni koji poštuju državu jednakopravnih neće ni pokušati spriječiti gay paradu, gdje god se ona održavala.

Oni koji ne poštuju Ustav, zakone i načelo jednakopravnosti svih građana pokušat će spriječiti gay paradu.

Policija je dužna čuvati građane od nasilja pa je stoga sasvim logično da će angažirati onoliko ljudi koliko god je potrebno da bi zaštitila gay paradu. Jer, time policija brani i hrvatski Ustav i same temelje naše društvene organizacije.

To je, naprosto, jedan plus jedan: pitanje održavanja gay parade, gledamo li ga u kontekstu građanske jednakosti i prava na slobodu izražavanja, na kraju se svodi na pitanje zdravog razuma. Ako su gay parade nenasilne - a znamo da jesu - ne postoji ni najmanji razlog da ih bilo tko pokuša omesti.

Nažalost, pitanje održavanja splitskoga Gay Pridea, nakon prilično groznih lanjskih ispada, pretvorilo se u najvruću točku hrvatskih kulturnih ratova. Pokušaj splitskoga gradonačelnika da Paradu ponosa premjesti na Prokurative (što je i dalje u središtu grada) nije ništa drugo nego sramotna gesta popuštanja svima onima koji su lani vrijeđali i fizički napadali prosvjednike.

Održavanje Gay Pridea na Rivi postalo je upravo ultimativno, baš zato što bi se povlačenje na bilo koju drugu lokaciju naprosto moralo interpretirati kao pobjeda nasilnika nad nenasilnicima, i pristanak države da se krše njeni zakoni .

Kerum možda i nije kadar razmišljati u donekle apstraktnim kategorijama, ali vrlo dobro zna da kod dijela svog izbornog korpusa može tako očuvati ostatke popularnosti. Splitski se HDZ također odlučio napasti Gay Pride. Oni računaju na iste one glasače kao i Kerum.

Splitsku građansku inicijativu u ovom kontekstu i ne treba spominjati, jer se radi o skupini redikula koja na izborima nikada ne bi osvojila više od jedan posto glasova.

I dok je samo održavanje splitske Parade ponosa uistinu pitanje zdravog razuma, poštovanja zakona i minimalne tolerancije - a zbog svega toga Parada ponosa ne smije biti upitna - žestoka rasprava koja se u nas povela oko splitskog Gay Pridea ukazuje na stanovite regresivne tendencije u hrvatskom društvu.

Gay Pride u Zagrebu se održava valjda već cijelo desetljeće i osim pojedinačnih huliganskih ispada nikada nije bio obilježen osobitim problemima. Nema nikakva razloga da Split bude manje tolerantan.

Europski je istok, pak, od Beograda do Moskve, redovito zabranjivao gay parade i maltretirao homoseksualce.

Tendencije u hrvatskoj javnosti, i na hrvatskoj političkoj sceni, koje vode prema ugrožavanju prava pripadnika gay zajednice (pri čemu posebno upada u oči ispad jednoga saborskog zastupnika ionako fašistoidno-kriminalne stranke , koju iz zatvora vodi Branimir Glavaš) golem su i opasan korak unatrag. Čvrsto vjerujemo da Hrvatska želi biti slobodno i tolerantno društvo.

Međutim, eksponenti radikalnih desnih (ali i lijevih, samo u drugim kontekstima) tenedencija i stavova pokušavaju proizvesti niz malih kaosa. Ekonomska kriza, socijalne frustracije i dojam o nemoći ove Vlade u tome im itekako pogoduju.

S druge strane, uvjereni smo da će, baš na jakim simboličkim mjestima, kao što je splitski Gay Pride, hrvatski građani pokazati svoju zrelost i slobodarstvo.

Gay Pride može pokazati koliko smo bolji i normalniji od jednog Nikolića ili Lukašenka, i njihova velikog pokrovitelja, diktatora Vladimira Putina.

Mirno održavanje splitske Parade ponosa, i to onom rutom kojom njeni sudionici žele ići, nametnulo se kao jedan od kriterija slobode u današnjoj Hrvatskoj. Bilo bi, naravno, mnogo poželjnije da se o Gay Prideu uopće ne moraju voditi političke rasprave.