Davor Štern: ‘Živimo u istom svijetu, moramo plaćati istu cijenu energenata‘

Kakva je sudbina jedine preostale rafinerije u Rijeci koja je u vlasništvu MOL-a i dalje je nejasno. Hoće li i ona biti zatvorena poput rafinerije u Sisku? Svakako nam je jasno da Hrvatska nema novca za otkup INA-inih dionica i vraćanje upravljačkih prava ove naftne tvrtke. No ono što će svakako obilježiti 2022. godinu je poskupljenje energenata plina i struje za građane koje će se dogoditi u travnju. Najavljeno poskupljenje za HRT komentirao je energetski stručnjak Davor Štern.

O poskupljenju energenata

- To je jedno vječno pitanje, evo sami ste rekli da ne znamo koliko će poskupljenje energenata za kućanstva biti u travnju. Vjerojatno je vlada, kada je donosila tu odluku, računala na to da će početkom godine olabaviti pritisak na cijene i da će se cijene vratiti u neku normalu. Za sada se to nije dogodilo, ali tek smo na početku godine i ne isključujem mogućnost da se cijene spuste, pa bi onda možda ispalo da smo previše dignuli cijene pa bi ih morali naknadno spuštati. Mislim da nije bilo nekog boljeg izlaza od toga, vidjet ćemo što će se događati do 1. travnja, a onda Vlada još uvijek ima mehanizam da ublaži taj udar na cijene, uvijek može napraviti jedan odmak, nekakvu subvenciju prema građanstvu. Ali u ovom trenutku je teško bilo što predviđati, istaknuo je Štern.

Kaže kako bi mehanizmi za zaštitu građana od skoka cijene energenata u našoj zemlji trebali postojati.

- Mi plaćamo svjetsku cijenu energenata, a nemamo standard Europske unije. Sigurno je da je npr. njemačkim građanima to lakše podnijeti, naši građani će jače osjetiti taj udar. To je neminovnost, živimo u istom svijetu i moramo plaćati istu cijenu, poručio je.

O sudbini Ine

Vlada je konačno potvrdila da Hrvatska nema novca za otkup INA-inih dionica i vraćanje upravljačkih prava ove naftne tvrtke.

- Pa ne bih se složio da novaca nema, možda bi se po današnjoj vrijednosti Ine i našlo novaca ali možda tak iznos mađarska ne bi ne bi prihvatila. Tako da to posla neće doći. Mislim da je to bio dobar politički potez premijera koji je praktički na stranu stavio ono obećanje od prije 5 godina, sada je samo pitanje na koji se način stvari mogu dovesti u normalu. Pobijanje arbitraže, ja nisam pravnik i ne mogu o tome stručno govoriti, mislim da je vrlo teško, ali ono što bi Hrvatska mogla i trebala napraviti je da se utvrdi kolika je šteta napravljena hrvatskom dioniku, odnosno hrvatskoj državi kroz tadašnje nezakonito upravljanje Inom, poručio je Štern dodavši da je šteta bila izračunata.

- Radi se o jednoj studiji koja je bila napravljena za potrebe arbitraže, čini mi se da se radi o nekih 6 milijardi dolara, u svakom slučaju jedna velika svota. Potezi MOL-a u ono vrijeme, Uprave koja je bila pod njihovim upravljanjem iako nisu imali većinski paket dionica, tu se lome koplja. Tu se može izvući i pitanje upravljanja plinskim biznisom, pa pitanje po kojoj je cijeni kupovana nafta te samo upravljanje Inom. Danas da se otvori to pitanje, jer ponavljam, Mađari s 49% dionica i nekakvim trezorskim zapisima koje drže na skrbničkim računima, danas bi mogli dokazati da imaju preko 50% vlasništva i tada imaju pravo na ovakvo upravljanje, iako ono nije predviđeno Zakonom o trgovačkim društvima, objasnio je energetski stručnjak dodavši da tada, 2009., to nisu imali.

O rafineriji u Rijeci

Na pitanje novinara o tome kakva je sudbina jedine preostale rafinerije u Rijeci koja je u vlasništvu MOL-a te hoće li i ona biti zatvorena poput rafinerije u Sisku Štern je odgovorio da nema točne podatke za tu rafineriju.

- Ali koliko ja znam, tamo se provodi jedna duboka rekonstrukcija, modernizacija, gradi se novi pogon za preradu teških ostataka. Ne mogu predvidjeti budućnost, ali činjenica da rafinerija koja predugo stoji za tu rafineriju to nije dobro jer sva procesna postrojenja ako nisu dugo u pogonu pri ponovnom pokretanju može doći do problema, lomova, zastoja, a i vrlo je skupo, objasnio je.

No, vjeruje da hrvatska država u svojim rukama i u ugovoru ima mehanizme da zabrani zatvaranje rafinerije. Na pitanje voditelja zašto onda nije spriječila zatvaranje rafinerije u Sisku, odgovorio je da nema opravdanja za dvije rafinerije u našoj zemlji.

- S druge strane možda je interes same Ine da domaću naftu koju još uvijek proizvodi prodaje u Mađarsku po boljim cijenama i s boljim efektom nego što bi to imala kroz preradi u Sisku. Opet je to strateško pitanje, ustvrdio je Štern.

Ističe da je pitanje opstanka rafinerije u Rijeci je od strateškog značaja za Republiku Hrvatsku.

- Opstanak rafinerije u Rijeci je od strateškog značaja za državu. Za vrijeme rata da nije bilo Ine teško da bi dobila rat jer je sama sebe opskrbljivala s derivatima. It domaće nafte još uvijek postoji mogućnost da se osiguraju minimalna količina derivata za potrebe Republike Hrvatske, a pitanje riječke rafinerije, pogotovo zato što je na obali i naftu može dobiti i s morske strane, je prvenstveno strateško pitanje. Hrvatska nikako ne smije dozvoliti zatvaranje rafinerije u Rijeci, što više mora je dovesti do visokog stupnja modernizacije kako bi mogla biti konkurentna, poručio je Štern.

O stvaranju nove energetske kompanije

Smatra da je Ina, kao sintagma energetske kompanije, izgubljena za hrvatsku državu jer je većina osnovnih funkcija jedne korporacije preseljena u Budimpeštu, ali da to nije tako tragično.

- Mi bi trebali razmisliti o stvaranju jedne nove energetske kompanije koja bi bila primjerena današnjem vremenu i koja bi objedinila i obnovljive izvore energije i koja bi pod sobom imala i proizvodnju energije i struje iz vjetra, iz solarnih elektrana, iz vodika, iz geotermalne energije. Nama za stvaranje jedne takve kompanije ne treba puno, to su resursi Republike Hrvatske, objašnjava Štern.