DIREKTOR STRABAGA 'Pelješki most je nemoguće sagraditi za 270 milijuna eura! Kinezi u nekim državama rade sa zatvorenicima kojima plaćaju samo hranu!'

Odluka Uprave Hrvatskih cesta da posao izgradnje Pelješkog mosta da kineskom konzorciju China Road and Bridge Corporation izazvala je žestoku reakciju konkurentskih kompanija na natječaju. Prije svega austrijske tvrtke Strabag koja je podnijela žalbu Državnoj komisiji za kontrolu javne nabave optužujući kinesku tvrtku da je na natječaju dala dampinške cijene. Ubrzo nakon Strabaga na odluku Hrvatskih cesta žalio se i talijansko-turski konzorcij koji čine tvrtke Astaldi i Ictas. Na optužbe je reagirao kineski veleposlanik u Hrvatskoj, kazavši da su one neutemeljene. U ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji list regionalni direktor Strabaga i član Uprave Strabaga Austria Dragan Pavelić objašnjava zašto je kineska ponuda za Pelješki most nerealna, kako će dokazati da su cijene CRBC-a dampinške, ali i otkriva hoće li most Čiovo koji također gradi Strabag biti završen do ove ljetne sezone.

Nakon dvije žalbe i kineske reakcije na njih, prije svega želimo pitati je li po vašem mišljenju moguće izgraditi Pelješki most s cijenom koju je dao kineski konzorcij?

- Naše je viđenje da nije moguće. Strabag je u Hrvatskoj već dvadeset godina, zapošljavamo danas u naših dvadesetak tvrtki više od 900 radnika, znamo lokalno tržište, cijenu radne snage, znamo materijale i sve s čime treba kalkulirati kada se daje ponuda. Mislim da smo dovoljno kvalificirana firma i naša je cijena optimalna, vjerujte. Naša cijena od 350 milijuna eura je vrlo rizična za nas, a sve ispod toga može se učiniti samo nekim makinacijama.

Dakle, stav je Strabaga da se za 270 milijuna eura taj most ne može izgraditi?

- Da, za te novce je to nemoguće. Realni troškovi izgradnje su veći od 270 milijuna eura.

Nemoguće u tehničkom smislu, ili je nemoguće ga sagraditi i zaraditi?

- Bili bi u minusu. Mi smo u našoj kalkulaciji imali zaradu od 2 posto i to ako sve bude kako treba. Tu je i dobar dio rizika koji nose velike i zahtjevne građevne operacije.

Kineski veleposlanik u Hrvatskoj bio je direktan i rekao je da Kina u tom poslu vidi širu sliku, a ostali gledaju sliku zarade. Ovo je njima prvo javljanje na neki natječaj u EU i očito u ovom poslu vide ulazak na tržište Europske unije. Ali, onda se postavlja pitanje je li moguće za te novce, ako se i ne računa zarada, takav most izgraditi?

- Razlika između naše ponude i one koja je došla od Talijana i Turaka je 10 milijuna eura, a jasno nam je i zašto, jer se računalo s jeftinijom turskom radnom snagom. Znamo da je tamo druga cijena rada, pa nam je ta razlika objašnjiva. Ali je i svojevrsna potvrda da se radi o realnim ciframa. Mi smo kalkulaciju sačinili na osnovu izrade čelične konstrukcije u Hrvatskoj, betona iz Hrvatske, radne snaga iz Hrvatske, a ne da sve izvodi operativa izvan zone EU. Samo primjera radi, angažman hrvatske radne snage ima za posljedicu dodatno punjenje hrvatskog proračuna. Ako je na mostu angažirano 1000 hrvatskih radnika to je uplata u proračun od oko 100 milijuna kuna na godišnjoj razini, a hrani se tisuću obitelji i zaustavlja daljnji odljev radne snage u inozemstvo. Mislim da je 2 posto dobiti, pod uvjetom sreće, vrlo razumna kalkulacija.

A kakav je uopće ugovor o izgradnji predviđen od strane investitora?

- Vrlo riskantan. Za izvođača ima dosta rizika, jer investitor može u bilo kojem trenutku prekinuti ugovor uz plaćanje samo izvršenih radova. Moguće je da izvođač ostane uskraćen za naknadu za materijal u pripremi. Mogu reći da je ugovor visokorizičan no mi smo ga prihvatili jer vjerujemo kako je investitoru stalo da se projekt završi s jednim izvođačem.

Koji su razlozi bili da se Strabag uopće javi na natječaj kada sami kažete da je posao rizičan. Ne samo zbog tako pisanog ugovora, već i tehnička je izvedba riskantna jer se još uvijek ne zna što izvođača čeka u podmorju?

- Profesionalni je izazov za svakog most ovakvog značenja. Osobno sam motiviran jer sam radnu karijeru počeo s mostovima i volio bih je tako završiti. Volim mostove i to je inženjerski izazov, a osim što sam direktor ja sam i inženjer. Mi u firmi smo procijenili da je to veliki graditeljski izazov u kojem smo i mi htjeli sudjelovati s hrvatskom građevnom operativom kako bi izgradnja ovog strateškog objekta bila djelo hrvatskih građevinara.

Uvijek se kod takvih projekata postavlja i pitanje koliko će novca ostati zemlji u kojoj se realizira projekt. Što bi u ovom slučaju značilo za Hrvatsku kada bi Strabag bio izvoditelj posla?

- Imamo puno hrvatskih kooperanata. Među njima su i hrvatska brodogradilišta s kojima smo planirali izradu čeličnog dijela konstrukcije mosta.

Znate li što po tom pitanju nudi kineska strana?

- Njihova je strategija da naprave konstrukciju u Kini i da je dovezu ovdje. Kada su radili most u Beogradu, cijelog su ga napravili u Kini.

Neki tvrde da je kineska ponuda jeftinija jer nude brži završetak radova, dovoze svoje barže, imaju drugačiju tehnologiju rada i jeftiniji čelik.

- U dijelu koji se tiče čelika nisu tako dramatično jeftiniji, ali su jeftiniji u zemljanim i betonskim radovima. Iz njihove ponude iščitavamo da će čelična konstrukcija kao visoko vrijedan posao biti napravljena u Kini, a sve ostalo što je u zoni niskih cijena biti ponuđeno hrvatskoj operativi. To je njihova strategija, jer obično pokušavaju ubaciti lokalnu operativu kao podizvođače, i tako su u drugim zemljama ‘pokopali’ neke kompanije. Kažu, ovo je naša cijena u ugovoru, ne možemo dati više i onda se to naprosto ne može odraditi. Mi smo zato posve mirni, jer smo izračunali da se za cijenu koju su dali Kinezi ne može izgraditi Pelješki most.

Nešto slično s ponudom kineskih tvrtki i kasnijom realizacijom posla dogodilo se u Poljskoj?

- Tako je, dali su dampinšku cijenu i svi relevantni faktori u Poljskoj su na to upozoravali. Finale je bio da su se Kinezi povukli iz posla, jer država nije željela izvršiti korekciju cijene. Spakirali su se i otišli.

Odabrani izvođač mora izraditi i izvedbeni projekt. I tu je kineski konzorcij ponudio cijenu daleko manju od konkurencije.

- Poznato je u cijelom svijetu da to iznosi oko 3 do 3,5 posto od vrijednosti projekta, tu se to kreće. Kod Kineza je to 0,5 posto. Zašto?

Je li ovo prvi veliki projekt koji su, za sada, dobili Kinezi s novcima Europske unije?

- Koliko ja znam, ovo je drugi financiran iz europskih fondova, ali se prvi u cjelini nije realizirao.

Koliko će onda biti bitan i taj politički moment, jer će sigurno i EU na neki način reagirati ako postoji i najmanja sumnja na dampinške cijene iz kineske ponude?

- Po meni je taj politički okvir vrlo bitan. Ako Kinezi uvjetuju kada daju kredit, kada to čine njihove banke da 50 ili 60 posto radova izvode Kinezi i njihove firme, onda dopustite i slično pitanje u ovom slučaju gdje se koriste europska sredstva, a Strabag i sve ostale europske firme uplaćuju da se osigura taj europski novac.

Je li Strabag imao neke kontakte s Bruxellesom po tom pitanju?

- Poslali smo u Europsku komisiju dopis o pokrenutoj žalbi pred hrvatskim institucijama i skrenuli pažnju da proces ne ide kako treba.

Kažete, proces ne ide kako treba. Što pod tim mislite?

- Mi samo želimo da proces bude fer, da nema utjecaja politike kao što su Kinezi pokušali vršiti politički pritisak. Smatramo da to nije fer, a nastup kineskog veleposlanika u Zagrebu je neprimjeren.

Što zapravo mislite pod tim ”da proces bude fer”?

- Na DKOM se ne smije vršiti politički pritisak, to je broj jedan. Naše je viđenje da bi trebali inzistirati da se napravi revizija troškova projekta. U Hrvatskoj ima dovoljno stručnjaka za to, i da se uzme jedna renomirana konzultantska kuća pa se u razdoblju od četrdeset i pet dana napravi analiza realnog troškovnika. Onda bi to za sve bila baza da se vidi o čemu se radi. Ne suoči li se Hrvatska s ovim problemom sada, to će se dogoditi tijekom gradnje mosta. A što onda?

Ministar Oleg Butković nedavno je dao izjavu koju su neki protumačili i kao pritisak da se ubrza procedura, što bi u ovom slučaju moglo značiti i da se ostane na odluci koja je donesena. Jeste li i vi to tako pročitali?

- Razumijemo interes i potrebu Hrvatske za ubrzanjem svih procesa oko donošenja odluke i početka radova. Ta izjava se može tumačiti i ovako i onako. Mislim da na DKOM ima puno drugih, jačih pritisaka. Tu je i ova izjava kineskog veleposlanika. Mi ne miješamo politiku i posao, pa da uvjetujemo dobre odnose Austrije i Hrvatske, ne, to nije naš interes. Po meni je najbitnije za sve sudionike u procesu da se dođe do jedne objektivne, proračunske cijene, i neka onda pobijedi najbolji ponuđač.

To bi, međutim, koštalo, i proces bi se produljio?

- Koštalo bi nešto novca, ali bi onda svi bili mirni. Ne žalimo se da bismo rušili projekt, već smatramo da smo u pravu i da se dodjeljivanje gradnje Pelješkog mosta Kinezima može negativno odraziti na hrvatsku državu. Neće biti priljeva sredstava iz EU u Hrvatsku, a nije nemoguće da dođe i do prekida projekta. Podsjetio bih da je Hrvatska zbog ishitrene odluke 2007. godine već jednom krenula u gradnju mosta i utrošila 300 milijuna kuna. Projekt je propao i sada će se dijelovi te konstrukcije rušiti.

U svojoj žalbi ste izdvojili dvanaest stavaka troškovnika u kojima su Kinezi drastično jeftiniji, tvrdi se kako ima stavaka i gdje su oni daleko skuplji od vas. No, u konačnici ste mnogo skuplji od Kineza?

- Mi imamo veću cijenu u ponudi, ali je možemo obrazložiti. Ne volim da se samo gleda stavku po stavku, jer postoje određeni rizici posla i treba gledati sve zajedno. Za mene je najbitnija stavka kolika je ukupna cijena projekta i je li ona realna.

Postoji i stav da Strabagu nije toliko stalo do posla s mostom, već da Kinezi ne uđu na taj posao zbog sljedeće faze, a to je izgradnja prometnica po Pelješcu, koja je izuzetno zahtjevna, i gdje bi vam Kinezi također mogli biti konkurencija?

- To nije točno. Zainteresirani smo za izgradnju Pelješkog mosta kao i za drugu fazu. Ali kada smo na realnim parametrima Kinezi su nam rijetko kada konkurencija. Kada Kinezi rade po tržišnim uvjetima, oni su često iza nas. Ovdje mi vidimo njihovu klasičnu shemu penetracije u Europsku uniju i stopostotnu subvenciju države.

A kako je s radnom snagom?

- Pa Kinezi u pojedinim zemljama rade samo sa zatvorenicima kojima plaćaju hranu i ništa drugo. Trebamo li mi ovdje ići u zatvore i uključiti zatvorenike? To nije to.

Hoćete li moći dokazati damping?

- Lako. Neovisna analiza pokazala bi da je naša cijena realna, plus-minus pet milijuna eura. Mi kada kalkuliramo imamo odnose i s Francuzima, Nijemcima, lokalnim izvođačima i kada se sve sagleda razlike su u ponudama dva-tri posto. Uvijek su i opravdani razlozi zašto je tako, jer uvjeti nagrađivanja i plaćanja radnika drastično se razlikuju od uvjeta izvan EU.

Što Strabag namjerava poduzeti u narednom razdoblju?

- Pokrenut ćemo na europskom nivou proces podizanja odgovornosti konzultanata i onih koji su dali takve procjene cijene projekta ako se dokaže da je procjena od 1,75 milijardi kuna bila apsolutno nerealna. Pa nas je uključivanje u cijeli ovaj proces stajalo nekoliko stotina tisuća eura.

A što bi se dogodilo ako sada padne natječaj?

- Cijela bi se investicija odgodila za godinu dana, minimalno. Zamislite koja bi bila šteta i za investitora jer je netko neodgovorno napravio ovakvu podcijenjenu procjenu za cijeli projekt Pelješkog mosta.

Kažete i da je nerealno most napraviti za tri godine koliko su ponudili Kinezi. Koja je vaša procjena?

- Mi smo u ponudi naveli tri i pol godine. Dugo smo diskutirali, pokušavali smo rok skratiti, ali kada nešto ne ide, ne ide.

Ova kineska kompanija radi i u Crnoj Gori, gdje kažu da su izuzetno zadovoljni njima?

- Kako su zadovoljni? Vidjet ćemo kako će se završiti priča. Sada Kinezi imaju tamo 1800 ljudi na gradilištu, a nije nemoguće da će se druge firme povući s posla jer je s Kinezima teško raditi. Mi smo s Kinezima pregovarali oko jednog projekta u Srbiji gdje smo trebali biti podizvođači, ali se na kraju nismo dogovorili. Oni su ‘sahranili’ neke firme na tom poslu u Srbiji.

Stalno se govori kako Kinezi ovako nisku cijenu za izgradnju Pelješkog mosta mogu ponuditi zbog cijene čelika. Mogu li Kinezi zaista ponuditi toliko jeftiniji čelik od konkurencije?

- Na ovom poslu Kinezi će čelik obraditi u Kini i dovest će ga kao poluproizvod i neće platiti zaštitnu carinu koju je Europska komisija propisala na uvoz neobrađenog čelika iz Kine. To znači da će u Hrvatskoj biti nula zarade za lokalnu operativu i da hrvatski proračun neće prihodovati novac.

Od kuda Strabag nabavlja čelik?

- Na svjetskom tržištu, ali ne u Kini.

Kineski veleposlanik je rekao da se su svi znali vlasničku strukturu kineske kompanije nakon što su otvorene ponude, i nitko se nije bunio. A sada je odjednom nastao problem?

- Pa jesmo li imali mogućnost da se bunimo? Mi se možemo buniti tek na kraju, kada se donese odluka.

Ima li dokaza da ta tvrtka dobiva državnu potporu kineske države?

- To je vrlo teško dokazivo, ali imajući u vidu osnovane indicije, vjerujemo da će se to dogoditi!

I na kraju cijele ove priče oko Pelješkog mosta, što još planirate poduzeti?

- Nećemo samo stati na ovoj žalbi. Učinit ćemo sve što je u našim mogućnostima.

Nakon svega što se dogodilo s hrvatskim građevinskim firmama, Strabag kao da je postao glavna hrvatska kompanija. Ali vi ste ipak austrijska kompanija, bez obzira na sve drugo. Koji su vam planovi u Hrvatskoj?

- Možemo to i ovako gledati, nismo mi toliko jaki, koliko su, nažalost, sada neki slabi. Nažalost, jer za mene je tužno vidjeti što se dogodilo u Viaduktu, Konstruktoru i žao mi je kada se tako nešto događa. Mi teško ulazimo u neku zemlju, ali kada uđemo onda i ostajemo. Nama je i u Hrvatskoj cilj da ostanemo i postanemo lokalna firma raširena po cijelom području. Hrvatskom građevinarstvu želimo vratiti onaj utjecaj na svjetskom tržištu koji je imalo ranije.

U ovom trenutku zajedno s partnerima gradite jedan od najvažnijih hrvatskih infrastrukturnih projekata - most Čiovo. Hoće li most biti završen do sezone, negdje početkom srpnja, kako se najavljuje?

- Bit će, sve ono što bi opterećivalo promet bit će gotovo. Činimo sve da turistički promet ne trpi.

Dakle, smatrate da ćete most moći dovršiti do sezone?

- Mislimo da ćemo moći. Pristupne ceste bit će izgrađene, one nisu sporne.

Je li most prenizak?

- Nisam ga ja projektirao.

Pitamo vas kao izvođača. Jesu li rađene analize?

- Radili smo. Da sam ja to radio ne bih takav most napravio. Ti oblici su problematični za izvođenje i za sve ostalo. Uvijek sam znao govoriti da sam volio mostove jer tamo nije bilo arhitekata. A sve što je tamo napravljeno, već je napravljeno, a ljepota je inače stvar ukusa.