DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Zamislite Dubrovnik bez kruzera, globalnih šampiona svih bolesti i masovnog zagađenja prirode

Sinoć sam golim okom pratio satelite što jure zvjezdanim nebom poput kakvih čeličnih krijesnica, zvijezda Sjevernjača sjala je jače od ulične svjetiljke, a Mala kola i Velika kola blještala su kao na kakvoj ilustraciji u knjizi iz grčke mitologije. Toliko se smanjilo zagađenje, pa i svjetlosno, da promatramo svijet očima čovjeka iz devetnaestoga stoljeća.

Kako bi bilo lijepo da tako ostane i ubuduće. Svakovrsnih bismo se nevolja mogli riješiti iz naših života ako ne mnogo promijenimo svoje navike.

Rado u ovim dnevnicima posjećujem Dubrovnik, a rado ga posjećujem i uživo. I sinula mi je pred očima jedna donedavno samo utopijska slika - nema više kruzera. O kako bi divno bilo da se više nikad ne vrate. A posve je moguće da ih se Dubrovčani riješe za dulje vrijeme.

Za rata su turisti pristizali u nas, a kamo li neće sad, kad imamo gotovo najbolju epidemiološku situaciju na cijelom Mediteranu. Jedino je pitanje hoćemo li ih primati.

Mnogi su već sad poželjni, Slovaci, Slovenci, Česi, Bugari, svi oni koji dolaze iz zemalja nama bliskim a koji su epidemiju koronavirusa, barem zasad tako stoje stvari, utišali prije nego li se rasplamsala. Spustiti cijene, spustiti plaće – dovoljno je da grad ostane na pozitivnoj nuli.

Slavenski Dubrovnik - nema ljepše slike. Turisti sa Zapada bit će sumnjivi, svi odreda, osim možda Austrijanaca, a najsumnjiviji bili bi oni „odasvud“ – s kruzera, globalnih šampiona sviju bolesti i masovnog zagađenja prirode.

Sad je prilika gradskim vlastima da ih se, ako ne zauvijek, onda na dulje vrijeme, riješe. Dovoljno je u Lazaretima ponovno otvoriti karantenu. Svaka skupina turista koja želi sići s kruzera da obiđe grad, mora proći proceduru. Prvo, dva tjedna da ih se izolira u Lazaretima, čija sama arhitektura omogućuje higijenski učinkovit nadzor. Samo još treba platnom natkriti atrij, a kreveta na kat ondje stane zbilja mnogo.

Turisti karantenu dakako sami plaćaju, kao i medicinsku skrb u sklopu koje im se dvaput dnevno beskontaktnim toplomjerom mjeri temperatura, no ne treba im nabijati cijene. Po isteku karantene, ako je sve u redu, mogu u grad te se iza one kašičice dignute u zrak na čelu grupe progegati Stradunom i kupiti magnete za frižider od dva eura.

Ako pak nije sve u redu, ako se utvrdi da ima među njima zaraženih, onda ih se sve kompletno seli na Ivanjicu, u šatorsko naselje, gdje čekaju dalju proceduru i eventualno liječenje.

Ako je pak sve u redu, onda ih se poslije šetnje vraća na kruzer, ako taj već nije otplovio, a vjerojatno jest…