DODIJELJENA NAGRADA ZA LEZBIJKU GODINE Počasnu nagradu osvojio gay par koji su povijesnom odlukom Upravnog suda postali udomitelji

Proteklog vikenda je u zagrebačkom Melinu održana dodjela nagrada za LezBijku godine, koju udruga Zbeletron već osmu godinu zaredom dodjeljuje osobama, kolektivima i inicijativama koji pridonose vidljivosti lezbijki, biseksualnih i trans žena na području sporta, kulture, aktivizma i općenito poboljšavaju kvalitetu života LGBTIQ+ manjine.

Publika je imala priliku glasati između devet nominiranih inicijativa, udruga i pojedinki, a na vrh lezbijskog trona postavili su Martinu Šalov i njezin projekt Ej, dečko. Na drugom mjestu nalazi se Karla Horvat Crnogaj i njezin projekt All things clitoris, a na trećem mjestu je Nastja Kljaić i njezin brend Šareni Artikal.

Povijesna pobjeda

Počasnu nagradu za lezbijku godine osvojili su Ivo Šegota i Mladen Kožić koji su prošloga tjedna ostvarili povijesnu pobjedu za LGBT+ zajednicu odlukom Upravnog suda koja im omogućuje da postanu udomitelji.

Martina Šalov - Ej, dečko Facebook stranica Martine Šalov Ej, dečko posvećena je “prekrasnim androginim, butch i tomboy ženama”. Ženama kojima se ljudi često iz nezanja, predrasuda ili nekog trećeg razloga obrate s “ej, dečko”.

- S takvim se situacijama osobno suočavam cijeli život. Oduvijek sam u hlačama. Odmalena mi je suknja bila gora kazna od bilo koje disciplinske mjere. Moja je mama to shvatila, pa mi je za sve nepodopštine oblačila haljinu. Tako da sam postala jako dobro dijete – priča nam Martina uz smijeh.

Iako su joj situacije u kojima ju ljudi nazovu muškarcem dugo vremena smetale, to je, kaže, u jednome trenutku jednostavno prestalo i počela ih je percipirati kroz zabavni aspekt. Tako se i rodila ideja o “Ej, dečko”. Kako je Martina fotografkinja, odlučila je stvoriti platformu na kojoj će kroz fotografije pokazivati ljepotu androginih djevojaka. Vizualni je aspekt popraćen i njihovim osobnim pričama.

- Sve su mi priče emotivne i dirljive, ali jedna od dražih mi je crtica Ivone Ivković iz Sanskog Mosta u Bosni i Hercegovini. S još tri prijateljice išla je u džamiju, gdje ih je vodio lokalac koji im je tamo bio domaćin. Zatražio je od Ivoninih prijateljica da pokriju glavu, kako je pravilo pri ulasku. Ivonu to nije tražio jer je bio uvjeren da je muškarac. Najprije ga je htjela ispraviti, no na kraju je odustala i tako prošetala džamijom – priča Martina, dodajući da je do sada fotografirala oko 30 žena.

Stereotip odjeće

Jedan od najljepših komplimenata koje je ikada dobila u životu uputila joj je jedna prijateljica. - Rekla mi je da sam najženstvenija kad istaknem svoju mušku stranu. Ženstvenost je osjećaj, a ne pitanje izgleda. To što nosim »mušku« odjeću ne znači da se osjećam kao muškarac. S guštom razbijam hrvatski, ali i općeniti stereotip da nas odjeća može odrediti – kaže Martina, koja je sa svojim projektom već imala dvije izložbe, jednu u Nišu u sklopu ArtFemine festivala, a drugu u Beogradu povodom njihovog Pride Weeka.

- Imam u planu i izložbu u Hrvatskoj – kaže, pa dodaje da joj je nagrada za LezBijku godine donijela “jedan nestvaran osjećaj”.

- Ne samo zbog nagrade kao takve, nego zbog činjenice da su ljudi prepoznali cijelu priču, koja nije vezana samo za mene, nego za sve djevojke – zaključuje.

- Klitoris je najoptimističniji aspekt ženske tjelesnosti jer je to jedini uopće poznati organ koji služi isključivo užitku. Nevjerojatno je moćan i jako učinkovit pri svojoj funkciji. U njemu se spaja živčanih završetaka. A možemo si zamisliti što čini 8000 živčanih završetaka na jednome mjestu - počinje Karla Horvat Crnogaj priču o tome zašto je po njenom mišljenju upravo klitoris organ koji može postaviti pozitivan rakurs gledanja na žensko tijelo.

- Svima je dosta objektiviziranja i viktimiziranja žena i njihovog tijela. Zato sam pokrenula “All Things Clitoris”, iz želje da se unutar javnog i medijskog prostora stvori mjesto na kojem će se na pozitivan način govoriti o ženskoj tjelesnosti i seksualnosti - kaže Karla, koja je ovaj projekt, osmišljen u suradnji s umjetnicama i aktivisticama, pokrenula prošle godine.

3D printani klitoris

Izradile su tzv. “glitoris”, veliki zlatni klitoris koji se nosio na zagrebačkoj Povorci ponosa. Zaslužne su i za dva i pol metarsku cvjetnu instalaciju u obliku klitorisa koja je stajala ispred Muzičke akademije, a sada je premještena pred Močvaru. Uz nju je doktorica Jasenka Gruijć držala predavanje o anatomiji. Niz predavanja održao se i uz njihovu radionicu 3D printanja klitorisa.

- Negdje krajem 19. stoljeća su opovrgnute i posljednje teze o tome da bi klitoris mogao imati veze s plodnošću i reprodukcijom. Kad se definitivno zaključilo da služi samo zadovoljstvu, medicina je za njega izgubila interes. Tada klitoris počinje izostajati iz medicinskih priručnika. “Greys Anatomy”, koji se smatra najetabliranijim medicinskim leksikonom, 1901. je imao nacrtan i označen klitoris, dok ga 50 godina prikazuju zaravnjenog, kao da uopće ne postoji – priča Karla, koja inače radi u udruzi Domino, koja se najčešće bavi kulturom i umjetnosti, ali i drugim stvarima koje uključuju društveni angažman.

Tek je krajem prošlog stoljeća, nastavlja, kako su se razvile naprednije tehnike snimanja, na vidjelo izašla činjenica o potpunoj anatomiji klitorisa. - Tek odnedavno se zna da je riječ o tvorevini koja van tijela pokazuje samo “nosić”, dok se zapravo radi organu dugom između 8 i 12 centimetara. Upravo taj dio tijela ženi može biti izvor ponosa, samopouzdanja, dobrog osjećaja povezanosti sa svojim moćnim tijelom koje ne mora biti uglavljeno isključivo u reproduktivne uloge – kaže Karla, pa najavljuje da “All Things Clitoris” iduće godine odlazi i u Pulu i Rijeku te nastavlja aktivnosti u Zagrebu.

- Projekt se i dalje nastavlja, klitoris se i dalje kotrlja – smije se.

Nastja Kljaić - Šareni artikal “Ljubi Srbina”, “Cure se vole”, “Dečki se vole” i “Dotakni se, osjeti se” neki su od natpisa koji uz ilustracije Nastje Kljaić krase odjeću koju stvara pod svojim brendom Šareni artikal, odnosno nadin.artikal.

- Nadin Artikal je moj aktivističko-politički statement kroz koji izbacujem svoje ideje. Sva je odjeća ili iz free shopa ili iz second handa i šalje određene poruke, često povezane uz ideje anarhizma, komunizma i feminizma - priča ova mlada umjetnica, koja je ime svojem brendu dala zbog TBF-ove pjesme “Šareni artikal”.

Uskoro izložba

Kako je Nastjina majka Ruskinja, često se u radu koristi i ćiriličnim pismom. - Ljudi mi često kažu da sam radikalna. Šokantno im je vidjeti vaginu uz natpis na ćirilici, iako su to banalne stvari. Ćirilica je samo slovo - kaže Nastja.

Kako je odrasla na ruskim bajkama, kaže da joj je prirodno izražavati se ćirilicom. Tako je i s drugim njezinim motivima.

- To su moji korijeni, koji su mi bitni. Moja je umjetnost moja terapija. Baš zato inspiraciju za nju pronalazim u vlastitom životu i iskustvu. Sve što stvaram nastaje kao reakcija na moje ljubavno iskustvo, iskustvo oko moje seksualne orijentacije, na ljude koji su oko mene, a čiju energiju upijam. Crtam vagine jer imam vaginu - kaže Nastja, koja, iako umjetnički progovara iz vlastitog i osobnog doživljaja svijeta, itekako uspijeva dotaknuti opće kategorije i poslati univerzalne poruke.

Uskoro planira otvoriti svoj obrt jer joj je, kaže, trenutno atelje njezin stan.

- U mojoj kuhinji se više bavi sitotiskom nego što se kuha - smije se Nastja, koja se u posljednje dvije godine intenzivno bavi i street artom. Uskoro planira i izložbu u KC-u Mesnička, koja će njezine uobičajene teme spojiti s temom depresije.