Domovinski pokret osudio ‘velikosrpski desant‘ na Cetinje: ‘Posebno je sramotna uloga Porfirija‘

U povodu ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u nedjelju ujutro u povijesnoj vjerskoj prijestolnici Crne Gore, usprkos protivljenju nekoliko tisuća prosvjednika koji su dva dana držali blokirane ceste prema Cetinju, oglasio se priopćenjem Domovinski pokret.

U objavi na Facebooku Mario Radić, vršitelj dužnosti predsjednika Domovinskog pokreta, najoštrije je osudio, kako je naveo, velikosrpski desant na Cetinje.

- Tijekom Domovinskog rata i opsade hrvatskog juga, iz Cetinja se moglo čuti: “S Cetinja vila kliče, oprosti nam Dubrovniče!” I trideset godina kasnije, malo Cetinje velikog srca, pruža otpor novom obliku velikosrpske agresije. I ovaj put jedan od glavnih aktera je Srpska pravoslavna crkva, koja je današnjim, nasilnim ustoličenjem Joanikija Mićovića, udarila na ključni simbol nezavisnosti i prijestolnicu Crne Gore te na taj način nastavila biti perjanicom političke destabilizacije, čiji je krajnji cilj “srpski svet” - onakav kakvim ga vidi beogradski režim Aleksandra Vučića.

Domovinski pokret najoštrije osuđuje desant na Cetinje, eskalaciju nasilja i ratnohuškačke provokacije, kakvih smo se već nagledali u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, a čiji su inspiratori vođeni istom, velikosrpskom ideologijom SPC-a. Iskazujemo čvrstu potporu crnogorskim patriotima na Cetinju, uz upozorenje, kako ustoličenje mitropolita srpske crkve u prijestolnici države koja ima svoju, autokefalnu Crnogorsku pravoslavnu crkvu, nije ništa drugo nego čin otvorene agresije. Naročito je sramotan način “rukopolaganja” - na silu, uz uporabu šok bombi, gumenih metaka i uhićenja Crnogoraca koji su na Cetinju pružali dostojanstven građanski otpor.

Posebno je sramotna uloga Porfirija Perića, novog srpskog patrijarha, koji je na Cetinje ekumenizam došao širiti helikopterom punim žandara, pod pancirkama, na silu. Zar je to taj “mirotvorac” kojeg je dugo godina veličao i medijski promovirao zagrebački lijevo-jugoslavenski kružok?! Gdje su sada veliki “demokrati” koji su vuka opisivali k’o janje, a sve one koji su upozoravali da je riječ o radikalnom protagonistu ekstremne politike SPC-a, osuđivali i marginalizirali?!

Zanimljivo je i rezervirano držanje parlamentarnih političkih stranaka u Hrvatskoj, koje svaka iz svojih razloga - šute; nekima koalicijski partner brani poduprijeti Crnogorce, drugi u svojoj globalističkoj viziji Europske unije vide Vučićevu Srbiju pa joj se ne smiju zamjerati, a treći, oni iz fiktivne oporbe - kalkuliraju radi osobnih, uskostranačkih interesa i nezavisnu Crnu Goru, poput korisnih idiota - ne smatraju prijateljskom državom ukoliko nije na liniji Beograda, s obzirom na to da su njihovi prijatelji Milorad Dodik i slični destabilizatori hrvatskog susjedstva.

Domovinski pokret je spreman u svakom trenutku, na konkretan način pružati potporu Crnoj Gori, vodeći prvenstveno brigu o Hrvatima koji žive u toj državi, ali i većinskim Crnogorcima, koji su prije ili kasnije shvatili opasnosti velikosrpske politike. Srpska pravoslavna crkva, kao glavni pronositelj ideologije koja ugrožava mir, problem je s kojim će se morati suočiti i hrvatska država. Naši će zastupnici u Hrvatskom državnom saboru nastaviti otvarati to važno pitanje, a nadamo se da će i vlast u dogledno vrijeme, smoći hrabrosti uhvatiti se u koštac s njime, poručuje Domovinski pokret.

Podsjetimo, Crna Gora odvojila se od Srbije 2006. godine, no njezina crkva nije postala autokefalna i pod okriljem je SPC-a što protivnici smatraju simbolom srbijanskog utjecaja na samostalnu Crnu Goru. Trećina od 620 tisuća stanovnika Crne Gore izjašnjavaju se kao Srbi, a neki srpski nacionalisti čak i negiraju crnogorski identitet.

I dok je Joanikije ocijenio da se čin ustoličenja politizira i da nitko nema pravo tražiti od SPC-a da se obred ustoličenja održi na nekom drugom mjestu, Crnogorci smatraju uvredom i provokacijom da poglavar SPC-a bude ustoličen u manastiru gdje po tradiciji počivaju moći svetog Petra Cetinjskog, crnogorskog sveca iz dinastije Petrović-Njegoš.