Domovinski rat na američkom tlu: Sud u Chicagu prihvatio tužbu Srba zbog vojne akcije Oluja!

Sud u Chicagu prihvatio je tužbu protiv američke tvrtke Military Professional Resources Inc. (MPRI) koju su tužile srpske organizacije u SAD-U “Žrtve genocida u Krajini” i “Srpski krajiški sabor”, piše Slobodna Dalmacija.

Srbi u Americi tuže MPRI “za sudjelovanje u genocidu i progonu 200 tisuća Srba iz Krajine”, a u tužbi se navodi da je ova agencija “instruirala Hrvatsku vojsku u Oluji” te da je “sudjelovala u toj operaciji”. Uz tužbu, sudu je dostavljen i ugovor između MPRI i Hrvatske o obuci hrvatskih časnika i vojnika.

Sudac Ruben Castillo iz federalnog suda u Chicagu proglasio je državu Ilinois nadležnom za suđenje s obzirom da MPRI ima svoje filijale i poslove u toj državi, a Srbi iz Hrvatske koji su podnijeli tužbu žive u Chicagu, MilwaukeeJu, Rockfordu i okolnim mjestima.

Vojna pitanja

- Sud se proglasio nadležnim i to samo znači da će se voditi postupak, ali tužba koju su podnijeli Srbi iz bivše tzv. Krajine, nema ozbiljnog uporišta – smatra predstavnik tužene MPRI koji je 90-ih godina radio u bosanskohercegovačkom uredu ove tvrtke, ali je želio ostati neimenovan jer “nije ovlašten javno nastupati u njezino ime”.

Naime, Srbi su u tužbi naveli da od MPRI traže 10 milijardi dolara (25 tisuća za svakog od 200 tisuća izbjeglih Srba) tvrdeći kako je MPRI instruirao časnike HV-a za izvođenje Oluje, pa je tako suodgovoran “za etničko čišćenje, palež i ubijanja” na tom području.

- MPRI nije nikakva tajna organizacija, niti obavlja prljave poslove za američku vladu, kako navode neki srpski mediji. MPRI je globalni pružatelj širokog spektra usluga u vojnim pitanjima, kako privatnim tako i javnim subjektima, kaže naš sugovornik.

Jedan od najvećih korisnika naših usluga je američko Ministarstvo obrane, imamo 25 sjedišta u različitim saveznim državama u SAD-u te surađujemo sa više od 40 zemlaja svijeta, s glavnim uredima u Afganistanu, BiH, Njemačkoj, Iraku, Koreji i Kuvajtu. MPRI je utemeljena 1987. i na njezinu su čelu bivši, umirovljeni časnici američke vojske – pojašnjava isti izvor.

Naš sugovornik priznaje da je MPRI 1994. surađivao s HV-om ali ne vidi u tome kršenje UN-ova embarga na naoružavanje Hrvatske.

- Mi ne naoružavamo, naša misija je obučavanje kroz proces integriranog treninga, s ciljem da se naši korisnici poduče kako organizirati logističku podršku, kako kadrovirati svoje vojne misije, pružamo i intelektualni servis s ciljem razvijanja pune svijesti vojnog sektora o njegovoj ulozi u demokratskom društvu, o mehanizmima demokratske kontrole vojske i slično – kaže nam predstavnik MPRI.

Mi ne možemo biti odgovorni ako naši partneri, a surađujemo s javnim i privatnim sektorom diljem svijeta, svojim djelovanjem prekrše bilo koje nacionalne ili međunarodne zakonske norme. U Hrvatskoj je, po ugovoru s MPRI, obuku vršio general bojnik Richard B. Grifith, a obuka se odnosila na temu nacionalne sigurnosti i obrane tranzicijskog društva kakvo je tada bilo hrvatsko. Ako je kasnije i bilo kršenja međunarodnih normi ratovanja, odnosno protjerivanja i razaranja, ne može se za to okriviti MPRI.

Kršenje normi

Mi ne možemo čitati misli i namjere naših partnera s kojima surađujemo – objašnjava naš sugovornik.

Činjenicu da se Federalni sud u Chicagu proglasio nadležnim za slučaj tužbe Srba protiv MPRI-a, smatra normalnom pravosudnom procedurom, ali tužbu ocjenjuje promašenom.

- Vidim u tome organizirani pokušaj da se, koristeći jedan ratni događaj, olako dođe do zarade - smatra on. Smiješno je za akciju kakva je bila Oluja optuživati jednu tvrtku. U pripremu i vođenje te akcije bio je uključen američki državni vrh. Ante Gotovina je uoči Oluje posjetio obučni centar u američkom Fort Irwineu, a nakon toga je u društvu dvojice ameriških atašea obišao Dinaru. Predsjednik Tuđman je od Billa Clintona dobio zeleno svjetlo za početak akcije. Dakle, te su se stvari odvijale na najvišem vrhu. Tužitelji MPRI-a su valjda svjesni da svoju tužbu ne mogu okrenuti protiv američke države, pa su se dosjetili naplate preko tvrtke MPRI koju je 2000. godine L-3 Communications kupio za 40 milijuna dolara – zaključuje naš sugovornik, javlja Slobodna Dalmacija.