DOŠLA IZ SAD-a I OTVORILA RADNJU U ŠIBENIKU 'Posao sam pokretala 1,5 godinu. U Americi bi mi trebalo mjesec dana'

ŠIBENIK - Sve je previše komplicirano – puno papira, duplog rada, ustanove i institucije nisu povezane, a cijela procedura traje dugo i preskupa je! U te je riječi mlada poduzetnica Glorija Curavić sažela svoje iskustvo otvaranja obrta i pokretanja posla u rodnom Šibeniku, u koji se prije tri godine vratila iz SAD-a sa suprugom i troje djece, piše Slobodna Dalmacija.

Glorija je u New Jerseyju završila studij poslovnog menadžmenta i tu živjela osam godina. Iako je gradila uspješnu karijeru te je u jednoj korporaciji radila i kao voditeljica poslova s ključnim kupcima, s obitelji je planirala povratak u Hrvatsku.

U srpnju prošle godine u Šibeniku je tako otvorila samoposlužnu praonicu rublja u jednom od trgovačkih centara, jedinu takve vrste u Šibensko-kninskoj županiji, a vjerojatno i u Dalmaciji.

I baš kao u filmovima, i u Glorijinoj praonici ljudi mogu sami prati svoje rublje ubacujući žetone u perilice ili jednostavno paket predati na pultu, a nakon dva sata vratiti se i preuzeti opranu, osušenu i složenu odjeću. Ideja o otvaranju praonice, kaže, vrtjela joj se u glavi još dok je iz Amerike s obitelji ljeti dolazila na godišnji odmor, jer u Šibeniku nije mogla jednostavno i brzo doći do takve usluge.

– U Americi je to normalno i svi se time koriste. Meni je to u početku bilo čudno. Prvi put kada sam vidjela supruga da nosi rublje na pranje u takvu praonicu, bila sam protiv.

Čemu to i zašto, pitala sam, ali brzo sam se naviknula. Zato mi je i nedostajala takva praonica kada smo ljeti dolazili ovdje, pa smo se suprug i ja stalno šalili kako ćemo mi, kada se vratimo, otvoriti takvu praonicu!

Ono što je u početku bila šala, kaže Glorija, na kraju je postala njezina poslovna zbilja. No, put od ideje do realizacije nije bio jednostavan i brz, a trebala su joj i dodatna sredstva.

– Jedan stroj za pranje rublja ili sušilica stoje više od 10.000 eura i zato sam tražila povoljne kreditne linije. Međutim s bankama to nije išlo, jer su one skeptične prema početnicima. Zato sam se izravno obratila Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (HBOR) gdje sam na kraju dobila kredit na deset godina iz europskih fondova za financiranje ženskog poduzetništva – objašnjava Glorija Curavić.

Podnošenju zahtjeva prethodile su opsežne pripreme, analize, upoznavanje sa strategijom razvoja Šibenika i županije, prikupljanje dokumentacije.

– Nakon što sam HBOR-u podnijela zahtjev, trebalo je proći šest mjeseci dok nisam dobila novac. Zapravo za cijeli posao, uključujući, dakle, pripremu i izradu poslovnog plana, trebalo mi je godinu i pol dana. U SAD-u bih sve to riješila za mjesec dana! – kaže Glorija.

Unatoč tomu, toj mladoj poduzetnici ne nedostaje optimizma. Posao za sada dobro ide, ali očekuje, naravno, da će biti i bolje. Šibenčani se, kaže, polako navikavaju na to da rublje mogu dati na pranje dok oni obavljaju kupnju u trgovačkom centru ili gledaju neki od filmova u multipleksu.

– Svaki je početak težak i ja na to računam. Posao sam planirala dugoročno i trebaju proći tri godine, kako je to u svakom poslu, da se sve uhoda i zaživi – zaključuje Glorija za Slobodnu Dalmaciju.