Država će se zadužiti za milijardu eura kako bi sanirala dug cestogradnje

Za boravka u Washingtonu tijekom ovog vikenda na godišnjoj skupštini MMF-a, hrvatska delegacija još je jednom razgovarala sa Svjetskom bankom o planovima restrukturiranja duga cestogradnje, a prema riječima ministra financija Zdravka Marića, “stvari idu prema planu”.

Aktivnosti na tom projektu najavio je za četvrto tromjesečje, a to znači da je u pripremi izdanje državnih obveznica. Na pitanje kada se točne može očekivati, Marić kaže “vjerojatno u studenom, ako stanje na tržištima bude dobro”.

Dugovi sektora cestogradnje - Hrvatskih autocesta, Hrvatskih cesta i Autocesta Rijeka-Zagreb - iznose 5,2 milijarde eura, a samo ove godine na naplatu dolazi milijardu eura. Kako je riječ o dugu koji je ujedno realiziran po vrlo nepovoljnim uvjetima, a iza njega uvijek stoje državna jamstva, od osobitog je značaja za stanje državnih financija. Stoga je još prošle godine Marić počeo pregovore s međunarodnim financijskim institucijama o opcijama refinanciranja duga cestogradnje. Među ostalim, Svjetska banka je Hrvatskoj već odobrila jamstvo od 350 milijuna eura na temelju kojeg će država izdati obveznice, očekivano, po znatno povoljnijim uvjetima nego što su se ranije zaduživala poduzeća u cestogradnji. Hoće li se izdanje obveznica realizirati na domaćem ili međunarodnom tržištu, trebalo bi biti poznato ovog tjedna, ali neslužbeno se može čuti da je interes domaćih banaka i drugih investitora za državne obveznice vrlo velik, što ne iznenađuje s obzirom na to da raspolažu velikom likvidnošću, a još nemaju puno investicijskih prilika. K tome, država je postala poželjniji partner nakon što se popravila fiskalna slika zemlje.

Interesne skupine

Nakon mjeseci u kojima je, pritisnut slučajem Agrokor, uglavnom percipiran kao ministar ‘u mirovanju’, ministar Marić morao bi opet postati najaktivniji član Vlade, imajući u vidu posao koji ga čeka. Za otprilike mjesec dana trebao bi biti gotov i proračun za 2018. godinu, što znači da idućih tjedana slijedi veliko natezanje s proračunskim korisnicima o rashodima za iduću godinu. Kao i svake godine do sada, apetiti su veliki, pa će ministar financija morati pokazati puno odvažnosti želi li nastaviti zacrtani smjer.

Što su zahtjevi i očekivanja pojedinih interesnih skupina?

Ministarstvo branitelja je objavilo da će u idućoj godini za njih trebati više izdvojiti 283,2 milijuna kuna (na pozicijama dvaju ministarstava), a potom i u 2019. godini 245 milijuna kuna. Štoviše, prema novom prijedlogu zakona o braniteljima, za osam godina njihov budžet bit će gotovo tri milijarde kuna ili 50 posto veći nego što bi bio po sadašnjem zakonu. Sindikati javnih službi, pak, zatražili su povećanje osnovice plaće od 15,2 posto, a Vilim Ribić, predsjednik Matice hrvatskih sindikata, ponovio je stav da “novca u državi ima”, ali je pitanje što su prioriteti.

- U državi ima novca jer BDP raste, prihodi se ostvaruju i kupuju se eskadrile i avioni da brane dijelove zemlje u kojima vjerojatno neće biti dovoljno stanovništva - rekao je nedavno Ribić. Procjene govore da bi nabava eskadrile borbenih aviona proračun u idućim godinama trebala stajati između 500 i 800 milijuna eura, odnosno četiri do šest milijardi kuna. Nadalje, neslužbene procjene govore da je dug u zdravstvu dosegnuo osam milijardi kuna, pri čemu bolnice duguju veledrogerijama tri milijarde kuna, država duguje HZZO-u dvije milijarde kuna... No, ministar zdravstva Milan Kujundžić izlaz vidi jedino u povećanju prihoda jer prostora na rashodnoj strani, prema njegovu mišljenju, vrlo je malo.

Fiskalne smjernice

S druge strane, Vlada je ovog ljeta donijela fiskalne smjernice koji predviđaju nastavak smanjenja proračunskog deficita i javnog duga. Pritom bi rashodi porasli 3,5 posto ili 4,6 milijardi kuna, ali Ministarstvo financija objašnjava da se zapravo povećavaju rashodi koji se financiraju iz ostalih izvora, odnosno iz sredstava EU, pa ne utječu na razinu deficita.

“Čvrsto stojim pri tome da ćemo se u izradi proračuna za 2018. godinu držati okvira zacrtanog u smjernicama”, naglašava Marić. Pritom dodaje kako je u protekle dvije godine, zahvaljujući boljem izvršenju proračuna nego što je planirano, javni dug smanjen po 2,5 postotna poena. Cilj je da se taj trend nastavi tako da bi s razine od oko 85 posto BDP-a, javni dug za nekoliko godina pao na razinu od 75 posto.

No, premda brojke ukazuju da je fiskalna konsolidacija u protekle dvije godine nadmašila sva očekivanja, kada se otkloni utjecaj snažnog rasta prihoda pod utjecajem ‘povoljnog ciklusa’, stvari i ne stoje tako blistavo. U strukturnim terminima, što znači bez utjecaja ciklusa i jednokratnih učinaka, prema mišljenju ekonomista Danijela Nestića, člana saborskog Povjerenstva za fiskalnu politiku, “situacija je na rubu”. Kako je Hrvatska ove godine izašla iz procedure prekomjernog deficita, za nju vrijede fiskalna pravila kao i za sve druge europske zemlje, a ona kažu da deficit mora težiti srednjoročnom proračunskom cilju, što je za Hrvatsku strukturni deficit od 1,75 posto BDP-a.

- Sada je strukturni deficit veći od nominalnog, iznosi oko 1,7 posto BDP-a, što znači da je taman blizu cilja - kaže Nestić. To upućuje da se, u nominalnim terminima, deficit ne smije povećavati. Poštovanje europskih pravila za Hrvatsku bi trebalo biti posebno važno s obzirom na nedavnu najavu premijera Andreja Plenkovića da će uskoro izaći s akcijskim planom ulaska u eurozonu. Da bi Hrvatska ušla u ERM2, svojevrsnu čekaonicu za eurozonu, proračunski deficit ne smije biti već od 1 posto BDP-a.

Kompromis

- Ako želimo poštovati pravila EU, ako računamo s ulaskom u eurozonu, deficit treba biti još manji. Drugim riječima, moramo biti još štedljiviji - kaže Nestić. Vlada zasad ostavlja dojam da želi jedno i drugo; udovoljiti zahtjevima brojnih interesnih skupina, ali i nastaviti konsolidaciju javnih financija. Iskustvo pokazuje da ta vrsta kompromisa u pravilu znači povećanje rashoda veće od poželjnog. Stoga će izrada proračuna za iduću godinu biti posebno veliki test za ministra Marića jer će pokazati je li spreman ustrajati u obrani planiranih ciljeva koje nameću stručni argumenti, ili će, oslabljen slučajem Agrokor, na kraju pristati na trule političke kompromise.