Od nove ministrice uprave javnost ima velika očekivanja. Dubravka Jurlina Alibegović na čelo Ministarstva uprave dolazi s pozicije ravnateljice Ekonomskog instituta, gdje se, među ostalim, bavila lokalnom upravom i samoupravom. Teme razgovora s ministricom bile su reforme koje namjerava provesti.
Na prvoj sjednici Vlade ministri su se redom žalili da im u ministarstvima nedostaje zaposlenika. Vi ste, pak, preko medija poručili da neće biti novog zapošljavanja u državnoj upravi. Što je tu istina?
- Na prvoj sjednici Vlade ministri su govorili o stanju koje su zatekli svaki u svom resoru. Jedna od tema je i broj trenutno zaposlenih državnih službenika i namještenika. No, to je bio samo pregled stanja zaposlenih u ministarstvima u trenutku primopredaje. Ministri su, osim toga, govorili i o najvažnijim aktivnostima u svojim ministarstvima te su upozoravali i na probleme na koje su naišli. Kad je riječ o broju državnih službenika i namještenika, moram reći da novog zapošljavanja u državnoj upravi neće biti. Prethodna je Vlada donijela odluku o mogućnosti zapošljavanja u državnoj upravi samo po modelu da na dva upražnjena radna mjesta dođe jedan novi zaposleni i ova Vlada će tu odluku poštovati. Druga mogućnost koja stoji na raspolaganju je premještaj: iz jednog ministarstva ili agencije mogu se prebaciti državni službenici u drugo ministarstvo ili agenciju, ako za to postoji potreba. To je ujedno jedina mogućnost zapošljavanja po ministarstvima. Dakle, u državnoj upravi novog zapošljavanja neće biti. No, svaki ministar će pozorno pregledati uredbu o ustroju svog ministarstva i o sistematizaciji radnih mjesta. Nakon donošenja državnog proračuna za 2016. ministri će donijeti i godišnji plan rada ministarstava. Na temelju toga mogu predložiti adekvatne promjene u planu prijema u državnu službu ili možda neće ako smatraju da je u njihovu resoru sve u redu. To je dobra prilika da se napravi detaljan uvid u rad svakog zaposlenika kako bi se mogao ocijeniti njegov rad.
Do kakvih će to promjena dovesti?
- Cilj Vlade je učinkovit javni sektor. Zato je vrlo važno znati tko što i kako radi. Vrlo je važno pratiti rad službenika: onoga koji radi puno i dobro, treba nagraditi, a onoga koji ne radi dobro, treba kazniti. To sada nije moguće. Zato ćemo ići s prijedlogom novog Zakona o plaćama u državnim i javnim službama, koji će sadržavati kriterije za nagrađivanje najuspješnijih i sankcioniranje onih koji ne rade adekvatno. U sve to će se, naravno, uključiti razgovor sa socijalnim partnerima. S njima ćemo ići i u prijedlog donošenja novog kolektivnog ugovora za državne i javne službe. Svemu tome ćemo prilagoditi i ostale zakone i druge propise, bude li to trebalo.
Dio stručnjaka već je upozorio da je za nas puno izgledniji scenarij otpuštanja u javnom sektoru.
Svaki ministar prvo treba detaljno snimiti stanje u svom resoru. Ta će snimka stanja biti temelj za izradu nove sistematizacije u ministarstvima. Nova sistematizacija u skladu s kompetencijama koje su nužne za kvalitetno obavljanje zadataka jedan je od prioriteta i na tome se počinje raditi. U javnoj upravi želimo imati obrazovane, stručne i visoko motivirane ljude kako bismo procese i poslove pojednostavili i informatizirali.
Treba li ljude u javnim poduzećima birati politički ili javnim natječajima?
- U mom resoru tih dilema nema jer pod našom nadležnošću nije ni jedno javno poduzeće i ni jedna pravna osoba agencijskog tipa. No, moj odgovor je jasan: treba ih birati javnim natječajima. Ja sam uvijek za natječaje. Procedura je možda malo dulja, ali javna poduzeća trebaju voditi najkvalitetniji, a do njih se dolazi natječajima.
Kakvo ste stanje u resoru zatekli?
- Zatekla sam dobro uređeno Ministarstvo i motivirane djelatnike. Međutim, čeka nas dosta posla. Treba preispitati poslovne procese i rad svakog zaposlenika. Tu vidim mogućnost drukčije organizacije kako bi se ostvarili naši strateški ciljevi, odnosno efikasna javna uprava.
Koji će vam biti prvi potezi?
Prvi je potez za sva ministarstva, pa i uprave, izrada proračuna za ovu godinu. Nakon proračuna, i godišnji plan rada koji će biti odlična podloga za individualne planove rada, a oni će biti osnova za nagrađivanje, ali i penaliziranje djelatnika.
A na duge staze?
Glavni strateški cilj je povećanje efikasnosti javne uprave kao servisa građanima i gospodarstvu, a da bi ona to bila, mora imati motivirane zaposlenike. Treba raditi i na smanjenju velike fragmentiranosti u javnom sektoru. Jedno od područja je i smanjivanje broja agencija i tijela s javnim ovlastima. Od ovog Ministarstva očekuje se da predloži smjernice drugima kako bi se javna uprava ‘protresla’. Previše je preklapanja i dupliranja nadležnosti. Očekuje se da potakne smanjivanje tih preklapanja i dupliranja kako bi svako tijelo državne uprave imalo jasne odgovornosti i opravdalo svoje postojanje.
Financijski ćemo stimulirati spajanje gradova i općina
Jedna od tema koja vas čeka je i reforma regionalne i lokalne samouprave. Hoćemo li doista imat od pet do sedam županija?
- Reforma lokalne i regionalne samouprave također je nužna želimo li efikasnu i modernu javnu upravu. Započeti proces decentralizacije treba nastaviti u smjeru teritorijalno i populacijski većih i međusobno ujednačenih jedinica lokalne i regionalne samouprave koje od države trebaju preuzeti dio javnih poslova važnih za lokalnu sredinu.
Što je sa smanjenjem broja gradova i općina?
- Ono od čega moramo krenuti su zadaće gradova i općina. U Hrvatskoj je velika razlika između urbanih i ruralnih područja pa nema razloga mijenjati sustav koji poznaje gradove i općine kao administrativne jedinice. Dakle, gradove i općine treba zadržati. No, treba postaviti i jasne kriterije koje grad ili općina mora ispunjavati da bi opstali. Jedna od njih je svakako broj stanovnika, ali to nije dovoljan uvjet, već samo polazište.
Gradovi i općine moraju stanovništvu pružati određene usluge uz optimalni trošak. Primjerice, jedna od nadležnosti gradova i općina su dječji vrtići. No, mnoge općine uopće nemaju dječji vrtić. Ne kažem da općina bez dječjeg vrtića ne može biti općina, ali ako ona nema ni dječji vrtić, ni školu, postavlja se pitanje zašto uopće postoji. Baš kao što bi grad svom stanovništvu morao osigurati i neke druge usluge, od osnovnog obrazovanja, javnog prijevoza i prometa do zdravstva i kulture.
Prijašnja Vlada izmijenila je zakon na način da se omogući dobrovoljno spajanje gradova i općina koji to žele. Spajanje zasad nitko nije predložio. Može li to biti model ukidanja onih općina koje nemaju dovoljno novca ni za plaćanje osnovnih usluga stanovništvu?
- Spajanje se može potaknuti tako da se iz proračuna financijski potiče gradove i općine da zajednički pružaju usluge stanovništvu. To su napravile i neke druge zemlje i pokazalo se kao dobar stimulans u spajanju funkcija lokalnih jedinica, a posebno komunalnih poduzeća. No, gradovi i općine mogu, npr., zajednički pružati i usluge osnovnog i srednjeg školstva. Vjerujem da bi uvođenje financijskih poticaja moglo pridonijeti spajanju gradova i općina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....