DUBINSKI IZVJEŠTAJ IZ RASKOLJENOG SDP-a 'Ako ovako nastavimo, čeka nas još niži rejting, Bero se bavi nebitnim temama, pogledajte što je sve odšutio!'

Jako sam skeptičan prema rezultatima istraživanja po kojima je rejting SDP-a pao na 18,9 posto. Metodološki bi se tu moglo naći puno rupa. Točno je da SDP ima podršku oko 20 posto. Ali, dobro. Neću sada polemizirati s tim. Istina je da je bilo puno problema u stranci. Vodstvo stranke, predsjednik Davor Bernardić, rade kao mazga. Ali ne može sve sam. Klub zastupnika SDP-a se mora trgnuti, mora se pokrenuti - govori nam osoba iz vrha SDP-a koja spada u uski krug najodgovornijih za vođenje stranke i kreiranje stranačkih politika.

- Iza nas je godina u kojoj je bilo prevrata, obrata, konflikata, ali i ozbiljnih koraka koji vode prema stabilizaciji stranke. Svatko od nas mora se pitati koliko je osobno, svojim radom i ponašanjem pridonio ugledu SDP-a - nastavlja naš sugovornik i podvlači kako je srozavanje rejtinga stranke koji je prema zadnjem Crobarometru pao ispod 19 posto, i najniži je u zadnje tri godine, zapravo jako dobra prilika za clean start. Svima koji su nezadovoljni u SDP-u i probleme s kojima se stranka suočava vide u predsjedniku Davoru Bernardiću i njegovim prvim suradnicima, naš sugovornik poručuje da će godina koja slijedi - 2018., biti godina raščišćavanja. - Meni je najbitnije inzistirati na istini. Nastupit će kazna za zlo, a istina će se nagraditi dobrim - glasi poruka iz stranačkog vrha.

Pad podrške

Na primjedbu kako ne mogu svi problemi proizlaziti samo iz unutarnjih razlika i neslaganja, već sigurno nešto odgovornosti za pad podrške birača ima i u nedefiniranju stranačkih politika, naš sugovornik odgovara da ova teza ne stoji i tvrdi kako SDP ima jasne politike, da je učinio jako puno na njihovom definiranju, ali se rezultati ne mogu vidjeti preko noći. - Ako dobro radiš, a vodstvo stranke radi 24 sata na dan, rezultat mora doći. Sigurno ćemo sve izgurati do kraja. Hoćemo! - kaže i napominje kako je SDP godinu završio sa 20 zakonskih prijedloga, da su otvorili dijalog sa sindikatima, s civilnim društvom, oživjeli stranačke savjete, Političku akademiju i donose dobar program...

Tako unutarstranački život i način na koji ih birači doživljavaju SDP gledaju u onome dijelu stranke koja je na izborima za novog predsjednika birala Davora Bernardića i ostala mu vjerna podrška. U drugom polu SDP-a stranačka realnost se doživljava potpuno drugačije, a Bernardić i njegov tim smatraju se najvećim utegom i glavnim izvorom problema.

Provociranje izbora

Dvije struje su nepomirljive, a jaz koji je postojao od samog početka izbora novog stranačkog šefa s vremenom se samo produbio. Prvo veliko neslaganje unutar SDP-a bilo je vidljivo proljetos kada je pokrenut postupak opoziva Vlade. Bernardić je pod svaku cijenu želio isprovocirati nove izbore, a njegovi oponenti čije je jezgro u Klubu zastupnika u Saboru smatralo je kako nije trenutak za to, tim prije jer se nisu oporavili od prethodnih izbora za Sabor, od vlastitih unutarstranačkih izbora i jer im je stranačka blagajna potpuno prazna. Izbio je žestok sukob u kojemu je prevladala Bernardićeva namjera, a zbog većine u Saboru koju je HDZ-u omogućio glas bivšeg SDP-ovca Tomislava Sauche pobijedila je logika koju je branio Klub zastupnika.

Posljedice toga sukoba su potpuno razilaženje dviju struja i nefunkcioniranje Kluba zastupnika SDP-a. Potresi u SDP-u su gotovo svakodnevna pojava i to na svim razinama, od pisanja novog Statuta, slaganja novih izbornih pravila, odnosa središnjice stranke prema pojedinim organizacijama, preko uvođenja novih iznosa članarina, revidiranja popisa članova i konačno izbora koji se vode za gradske i mjesne organizacije. No, veći potres koji je nakon Kluba zastupnika uzeo daljnje “žrtve” i potpuno pasivizirao i Predsjedništvo SDP-a dogodio se nakon što su Mirando Mrsić, Milanka Opačić, Ranko Ostojić i Peđa Grbin otvoreno kritizirali Bernardića i javno zatražili da odstupi. Peđa Grbin je čak tražio i da se nadolazeća izvještajna konvencija pretvori u izbornu. Akcija je naišla na reakciju pa je Mrsiću i Opačić zapriječeno izbacivanjem iz stranke, a Grbin je neutraliziran tako što se njegov prijedlog za izbornom Konvencijom stavio na Glavni odbor kako bi se tamo potopio, a Bernardić dodatno osnažio.

Sve se to, dakako, odvijalo pred očima javnosti pa je dio SDP-ovaca, a osobito Bernardić i njemu odano vodstvo, sklon uperiti prste u bukače i pripisati im najveći dio odgovornosti za porast nepovjerenja u stranku koja se bavi sama sobom što kao logičnu posljedicu ima pad rejtinga.

Oštre kritike

- U SDP-u je prevladao duh zagrebačke partije. A taj duh ne vodi brigu o tome što o partiji misle građani, nego je glavna i jedina briga vladati u partiji. Iz toga se rađa izborni inženjering i sve to zajedno ima naziv komitetskog duha. Davor Bernardić je tako vladao zagrebačkim SDP-om i sa 21 zastupnikom u Skupštini Grada Zagreba doveo SDP na njih svega 8. U takvoj se vladavini Bernardić i dalje oslanja na Zvanu Brumnića koji mu je glavni asistent - kaže sugovornik iz drugog dijela SDP-a i tvrdi kako im danas stranku vode ljudi koji su 2015. i 2016. godine doslovno slavili jer je SDP izgubio izbore.

- Tragovi njihovog veselja su ostali zabilježeni na Facebooku. A veselili su se jer je gubitak izbora značio promjenu u vodstvu stranke, a njih zanima jedino to da oni preuzmu vlast u SDP-u. Nije im bitno kakav će biti ukupni uspjeh stranke, kakve će politike provoditi. Njihova je logika da, ako imaju vlast u stranci, uvijek će biti dovoljno prostora da osiguraju sebi i svojima sinekure - oštar je kritičar aktualnog vodstva SDP-a i kaže kako je tu osnovna razlika između njih i HDZ-a. HDZ-ovci su, navodi, stisnuli nos i izabrali si za predsjednika Andreja Plenkovića kojega ne vole, ali im je bilo najvažnije što su znali da s njim dobivaju izbore. U SDP-u, nastavlja, toga nema.

Naš sugovornik nesklon Bernardiću kaže da bi svi u stranci trebali biti realni i svjesni da svaka politička stranka mora imati jakog vođu, posebno kada je u opoziciji. Bez jakog vođe, smatra, stranka teško definira stavove iznutra i jednako ih teško prezentira biračima.

Kao posljedicu Bernardićeva “komitetskog duha vođenja stranke” i izostanka liderskih sposobnosti naš sugovornik, inače istaknuti SDP-ovac i iskusni političar, vidi gubitak identiteta SDP-a, i tu nalazi glavni uzrok radi kojega SDP sustavno gubi birače.

Nebitne teme

- Danas dio ljudi u stranci gura liberalizam, a dio ljudi izmišlja nekakvo radništvo kojemu bi se morali obraćati. S druge se strane previše inzistira na temama koje građanima uopće nisu bitne, a mnoge druge se propuštaju. SDP je tako inzistirao na Agrokoru, a ta tema građanima nije bitna. Postat će im važna tek ako koncern propadne. Ali sve dok tvornice funkcioniraju i dok normalno kupuju u Konzumu, Agrokor im nije bitna tema - kaže naš sugovornik.

Kao drugu potpuno promašenu temu na kojoj inzistira Bernardić i vodstvo stranke navodi minimalnu plaću. - Ma koga to zanima? Zar se mi borimo za minimalnu plaću. Pa valjda se kao stranka želimo izboriti za to da ljudi imaju odgovarajuću plaću za svoj rad, a ne za minimalnu plaću?! - kaže i nastavlja da je osnovni problem SDP-a taj što je s Davorom Bernardićem na čelu potpuno izgubio osobnost.

Nejedinstveni stavovi

Više naših sugovornika u SDP-u slažu se da su im veliki problem nejedinstveni stavovi oko čitavog niza pitanja i da se upravo zbog toga događa da se mnogi suzdržavaju od javnih istupa, a kada i nastupaju u javnosti čine to u svoje ime, a ne u ime stranke.

Svježi takav primjer je kupovina vojnih zrakoplova. Oko toga je, prema informacijama iznutra, veliki dio stranke protiv zaduživanja za nabavku novih aviona, dok je vodstvo stranke na istoj liniji kao i ministar obrane Damir Krstičević.

Potom lista za dijasporu. Naši sugovornici smatraju da Bernardić odstupa od dosadašnje politike SDP-a koja je pravila bitnu razliku između glasanja dijaspore i liste za dijasporu. Polaze od toga da se državljanima ne može oduzeti pravo glasa, ali su protiv posebnih zastupnika u Saboru, pa SDP iz principijelnih razloga nije išao na izbore sa svojom listom za dijasporu. Plan novog vodstva je drugačiji.

Kao veliki problem SDP-a sugovornik iz stranke koji želi ostati anoniman navodi i nedostatak iznošenja stavova i politika prema susjedima. - Što ste mogli čuti o stavu SDP-a prema rješavanju graničnog pitanja sa Slovenijom i problema oko (ne)implementacije arbitražne presude? O tome je nekoliko puta javno nastupio Joško Klisović, ali on ne govori u ime SDP-a nego u svoje ime. S njim se dobar dio ljudi u stranci uopće ne slaže - kaže naš sugovornik i nastavlja da se jednako tako ne zna kakav je stav njegove stranke prema BiH, kakav je stav prema Srbiji, politici koju vodi Aleksandar Vučić, kakav je prema Mađarskoj i Viktoru Orbanu. Nastavlja da samim SDP-ovcima, a kamoli biračima, nije jasno kako se njihova stranka postavlja prema zbivanjima unutar EU, odnosu prema Americi, inicijativi tri mora. - Za SDP vanjska politika ne postoji ni u jednom segmentu - zaključuje.

Kao manje važan primjer izostanka reakcije, ali vrlo primjetan, navodi haašku presudu šestorici BiH Hrvata. - I oko toga smo bili toliko podijeljeni unutar stranke da uopće nismo javno komunicirali tu temu, što smo trebali. A tako je zato jer nema jakog vodstva koje bi bilo u stanju nametnuti svoj stav stranci, ili ga prodati tako da bude prihvaćen - govori jedan od kritičara Davora Bernardića i navodi da Bernardić, zato što se nije u stanju nametnuti svojim autoritetom, izbjegava Klub zastupnika pa se događa da u vrijeme sjednica on ostane sjediti u svojoj sobi.

Kada smo razgovor skrenuli na temu SDP-ovih politika, gotovo da nije bilo kraja temama i događajima prema kojima se po mišljenju stranačke oporbe njihova stranka propustila jasno izjasniti. Tako smatraju da su propustili priliku biti kritični prema takozvanom lex šerif i politički poentirati na HDZ-ovom zakonskom manevru kojim su zacementirali mandate načelnicima, gradonačelnicima i županima, otvorili prostor za bujanje birokracije i dodatno smanjili utjecaj građana na lokalne vlasti.

Drugu propuštenu priliku da djeluju kao prava oporba vide u donošenju novog Zakona o braniteljima. SDP-ovci s kojima smo razgovarali smatraju da je načinjen neizmjeran propust što se nije kritiziralo širenje braniteljskih prava i dodatno opterećivanje proračuna, što se 22 godine nakon rata ponovo omogućava da netko stekne status ratnog vojnog invalida, što se ponovo zatvorio registar branitelja.

Zajednički stav

- Mi ne govorimo ni o poreznoj politici, glavnoj stvari u kojoj se trebamo razlikovati od HDZ-a. Osnovna je razlika između naših političkih opcija u tome što bi jedni više porezno opteretili rad, a drugi kapital. Ma, mi nemamo unutar stranke ni jedinstveni stav prema porezu na nekretnine. Ne govorimo ni o državnoj upravi. Vlada Andreja Plenkovića je povećala državnu upravu i prva su Vlada koja je pored državnih tajnika zadržala i pomoćnike ministara kao dužnosnike, a mi smo i na to odšutjeli - nižu naši sugovornici propuste svoje stranke i još im pribrajaju to što SDP ne reagira na sve učestalije primjere nasrtaja na slobodu medija, a SDP se također lišio bilo kakvog stava prema Crkvi.

- SDP kao stranka nije reagirao čak ni kada je biskup Košić grubo napao našu gradonačelnicu Kristinu Ikić Baniček! Ako ni zbog čega drugog, morali smo odlučno reagirati jer se radi o SDP-ovki, ali ni to nije aktualnom vodstvu nije bilo važno - reagirao je naš sugovornik koji je jako pesimističan oko budućnosti SDP-a.

Smatra da zbog gubitka političkog identiteta, nepostojanja pravog vođe i stranačkog inženjeringa u sklopu kojega se iz SDP-a masovno izbacuju ljudi koji nisu po volji vodstvu, a sve pod izlikom neplaćene članarine, stranka nepovratno tone, što znači da će godina pred nama SDP suočiti s još nižim rejtingom nego je zabilježen na izmaku ove.