DUG PREMAŠIO MILIJARDU KUNA! Prvi problem ministra zdravstva: Sazvan hitan sastanak u Ministarstvu jer bolnice kasne s plaćanjem lijekova

Udruga veledrogerija najavila je za ponedjeljak hitan sastanak oko rješavanja dugova bolnica za već davno potrošene lijekove. Budući da je taj dospjeli dug prešao milijardu kuna, veledrogerije traže i hitan sastanak s ministrom zdravstva Milanom Kujundžićem ne bi li se konačno platili barem oni stariji dugovi jer ima bolnica koje nisu platile račune više od dvije godine.

Tako neplaćenih računa za lijekove u vinkovačkoj bolnici ima još iz srpnja 2014. godine. Nije mnogo bolje ni u dubrovačkoj bolnici, gdje ima faktura neplaćenih 720 dana, odnosno iz listopada 2014., a slično je i u bolnicama u Sisku, Vukovaru, Puli i Požegi.

Osijek rekorder

Među kliničkim bolničkim centrima rekorder je KBC Osijek koji je nakupio neplaćenih faktura starih do 600 dana, kao i našička te ogulinska bolnica. O problemu bolničkih dugova navodno će u Ministarstvu zdravstva razgovarati ministar Milan Kujundžić i direktor HZZO-a Fedor Dorčić.

Podaci govore o tome da se ljekarne još “dobro drže” kad je riječ o plaćanju lijekova jer su “pod novčanikom” HZZO-a, koji direktno plaća te račune, dok bolnice snažno štekaju.

Tako je prosjek plaćanja lijekova koji se izdaju na recept oko 180 dana, ali oni koje naručuju bolnice u prosjeku se plate nakon više od godinu dana, a neke su pravi rekorderi jer neplaćanje ulazi u trogodišnju “sušu”.

Dakako, odmah se postavlja pitanje i ukupnog poslovanja zdravstva, u kojem kronično nedostaje kuna, a prema posljednjim podacima, ukupni dug iznosi oko 3,5 milijardi kuna. Od tog iznosa za prvih devet mjeseci dospjelo dugovanje je 2,4 milijarde kuna, od čega je najveći iznos onaj za lijekove, odnosno 1,2 milijarde kuna. Još 940 milijuna kuna dospjeli je dug za medicinski potrošni materijal.

Riječju, lijekovi koji se troše u bolnicama gotovo su kronični problem pa ne čudi da veledrogerije svako malo priprijete obustavom isporuke, ali srećom za pacijente, to se u pravilu ne dogodi. Naprosto, bolnice kad voda dođe do grla plate najstarije račune, a potom stignu novi lijekovi za koje se potom opet čeka naplata čak i godinama.

Zanimljivo je da najveći potrošači, a to su u pravilu klinički bolnički centri, imaju upola “mlađe” neplaćene fakture u odnosu na neke manje opće bolnice. No, znalci kažu kako to ne treba čuditi jer je ovogodišnji povratak financiranja bolnica na tzv. limite u stopostotnom iznosu vratio priču na 2014. godinu. To znači da baš opće bolnice većinu svojih limita potroše za plaće, a za liječenje što ostane. Dakako, kuna je premalo pa ne preostaje ništa drugo do stvarati dugove, a najčešće se to događa s lijekovima.

U prošloj godini, kad je plaćanje bolnicama dijelom bilo povezano s izvršenjem usluga, stari je dug pao za oko 300 milijuna kuna.

U prvih su šest mjeseci ove godine bolnice, pak, povećale za isti iznos svoja dospjela dugovanja, a novi dug za više od 160 milijuna kuna.

Izostale uplate

Istina, to ne bi bilo zabrinjavajuće da zdravstveni sustav dobiva transfere iz državnog proračuna za neosigurane osobe, na što je obvezan po zakonskim odredbama jer bi se onda ta dugovanja mogla pokriti. Naime, ni lani u zdravstvo nije stigla 4,1 milijarda kuna, već samo 2,4 milijarde, a isto će se vjerojatno ponoviti i u ovoj godini. Da nema tog državnog izbjegavanja plaćanja obveza i da je nastavljena kontrola potrošnje u bolnicama na način da se barem dijelom plaća ono što je uistinu i odrađeno, situacija u zdravstvu ne bi bila toliko alarmantna.

Umjesto čistih računa i povećane kontrole gomilaju se novi dugovi, što govori o tome da novi ministar ima pune ruke posla, odnosno da mora zauzdati potrošnju i natjerati Ministarstvo financija da podmiruje svoje obveze.