'Dušobrižnici iz RH ispričavaju se BiH, a bolje da se ispričaju BH Hrvatima. Reći ću vam nešto što nikad nisam rekla javno, osim Majkama Srebrenice'

Koliko god se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović trudila djelovati nezainteresirano za pitanje o datumu objave njezine kandidature za drugi mandat, stvar je zapravo poprilično jasna. Predsjednica bi to mogla učiniti vrlo brzo, objava bi mogla dočekati javnost već sredinom sljedećeg tjedna, dan ili dva nakon proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Naime, upravo je takav dojam ostavila nakon razgovora i čini se kao da jedva čeka da obavi i tu formalnost, iako to još uvijek, iz nekog razloga, ne želi priznati.

A kada uđe u kampanju, kako nam je priznala, onda se neće baviti pitanjima i temama za koje je u posljednje vrijeme prozivaju - Bosnom i Hercegovinom i migrantima. Bavit će se “unutarnjim problemima” -reformom obrazovanja,stanjem u zdravstvu, demografijom i odlascima mladih, većim plaćama i novim radnim mjestima. Protukandidati je trenutačno ne zanimaju.

Boris Kovačev / CROPIX

Hoćete li nakon proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti objaviti kandidaturu? Premijer Plenković ponovio je kako imate potporu HDZ-a pa nije jasno zbog čega još čekate s objavom.

- Obnašam dužnost na koju sam izabrana i ne pada mi na pamet ulaziti u kampanju i potrošiti mjesece mandata u raspravama s kandidatima o realnim ili nerealnim programima. Hrvatski narod me izabrao i daje mi plaću da ga predstavljam na najbolji mogući način, a ne da gubim vrijeme na vlastito pozicioniranje. No, prije izbora bit će dovoljno vremena za suprotstavljanje ideja, iskustava i vizija za Hrvatsku.

Dan pobjede bio bi simboličan dan za kandidaturu. Koja je danas, 24 godine poslije, ostavština Oluje?

- Oluja je simbol pobjede, hrvatskog domoljublja i zajedništva. Sjećam se kako smo na ulicama pozdravljali hrvatsku pobjedničku vojsku, kada je vladalo zajedništvo, ponos, optimizam. Hrvatska vojska i danas je jedna od institucija koju narod najviše cijeni. Za mene je taj dan zapravo završio rat. Da, ostalo je tada još hrvatsko Podunavlje za reintegraciju, no tada su svi zagovornici velikosrpske hegemonije shvatili da je rat gotov i da je bolje da krenu u pregovore o mirnoj integraciji.

Oluja je vojnički bila besprijekorno izvedena i ušla je u brojne udžbenike vojnih akademija. Izrazito cijenim riječi bivšega američkog ministra obrane Jamesa Mattisa, koji je bio zapovjednik središnjeg zapovjedništva koje upravlja krizama kao što je ova u Afganistanu i koji je Oluju opisao kao primjer savršeno izvedene vojne akcije. Oluja treba ostati pouka svima nama u vojnom smislu, mora se poučavati na vojnim učilištima u Hrvatskoj, a s druge strane mora nam biti pouka glede zajedništva. Jedino smo zajedno mogli napraviti nešto što smo dotad smatrali nemogućim, a to je da smo u četiri dana oslobodili velik dio teritorija uz vrlo malo žrtava.

Naravno, žalimo za svim žrtvama, bilo da je riječ o vojnicima ili civilima. Oluja nam sada treba biti putokaz kako se suočavati s olujama u ekonomskom, socijalnom i demografskom smislu. Te su oluje možda i teže od Domovinskog rata. Pritom ne umanjujem težinu rata, nego podsjećam da smo tada jasno znali što je cilj. No, kada se nađete u ovom demografskom pustošenju, kada odlaze mladi, onda treba upregnuti mnogo procesa u državi - od porezne, demografske i ekonomske do politike zapošljavanja - kako biste kreirali uvjete da mladi ljudi ostanu u Hrvatskoj ili da se vrate. A to su uvjeti kakve imaju one države u koje mladi odlaze.

No čini se da ste trenutačno poprilično fokusirani na susjednu Bosnu i Hercegovinu. Generali Armije kritiziraju vašu izjavu ‘Oluja je spasila BiH i voljela bih da naši susjedi nikada ne zaborave tko im je pružio ruku u najtežim danima’.

- Treba istaknuti da je Oluja omogućila završetak rata u Bosni i Hercegovini jer su se oslobađanjem okruženja Bihaćkog džepa spriječili novi pokolji, nove Srebrenice. Sa Splitskom deklaracijom i drugim međudržavnim sporazumima, Hrvatska je vojska krenula s oslobađanjem teritorija BiH, što je dovelo do Daytonskih mirovnih sporazuma, i to svima mora biti jasno.

U fokus javnosti u BiH, ali i u Hrvatskoj došli ste i zbog članka u Jerusalem Postu nakon nedavnog posjeta Izraelu.

- Kada god odem u neki inozemni posjet, koji je bio iznimno koristan za Hrvatsku u bilo kojem pogledu, onda se u Hrvatskoj jave oni koji dovode u pitanje takav posjet. Ovo je bio prvi državni posjet Izraelu, koji smo dugo čekali i pripremali.

Predsjednik Stjepan Mesić tvrdi da je on još 2001. godine bio u državnom posjetu Izraelu.

- Ovo je bio prvi državni posjet Izraelu, dakle ne službeni i ne radni. Točka. Sjećamo se koliko je predsjednik Franjo Tuđman želio prijateljstvo i savezništvo s Izraelom. Dakle, nakon ovog, prvog državnog posjeta Izraelu počele su se kreirati neke okolnosti kako bi se skrenula pozornost s tog uspjeha. A taj je uspjeh postignut jer smo odbacili staru mantru da je Hrvatska mala beznačajna država koja ne može napraviti nikakvu razliku na međunarodnom planu.

Hrvatsku smo profilirali, a pogotovo sam ja kao prioritet mojih vanjskopolitičkih aktivnosti u ovom mandatu radila na njezinu osnaživanju kao jedne od onih malih sila koje definiraju ne samo svoju poziciju unutar Srednje Europe, odnosno unutar Europske unije, nego i prema Balkanu, kako bismo puno snažnije sudjelovali u kreiranju europskih politika. Postali smo prepoznatljivi zahvaljujući nogometašima, ali i svima ostalima, znanstvenicima i inovatorima. Zahvaljujući snažnim međunarodnim istupima, Hrvatska se profilirala u čimbenika, u lidera, prestala je biti država koja nekoga slijedi, sluša, ispričava se i ima kompleks manje vrijednosti.

Dobro, ali jeste li na sastanku s izraelskim predsjednikom rekli kako je ‘BiH pod kontrolom militantnog islama koji je dominantan u određivanju stavova’?

- To sam odmah odbacila. To je isto učinio i izraelski veleposlanik, kao i Jerusalem Post koji je uklonio taj dio članka. To nisu bile moje riječi.

Bosanskohercegovački političari ne misle tako, a tako ne misle ni neki hrvatski političari i vaši budući protukandidati.

- Reakcija političara i nekih ljudi iz BiH bila je brzopleta, agresivna i bez poštivanja bilo kakvih diplomatskih kodeksa. Osobne uvrede neću komentirati, one najbolje govore o onima koji su ih izrekli. No, cijela ta priča navodi me na pomisao da je ova akcija bila planirana. Koji je bio povod tome? Jer, kao što je objasnio i naš ministar vanjskih poslova, prvo se provjeri autentičnost, a onda odlučite o reakciji. Moja je obaveza štititi položaj Hrvata, štititi Daytonske mirovne ugovore i Ustav.

Ponavljam, bosanskohercegovački političari ne misle tako i smatraju da se nemate što miješati u politiku druge države.

- Neću dopustiti vrijeđanje Hrvatske i nitko me neće obeshrabriti u borbi za prava hrvatskog naroda te, u konačnici, za bolju i europsku Bosnu i Hercegovinu. To će biti moja politika. Voljela bih da tamošnji političari shvate da im je Hrvatska najbolji prijatelj. Još od prošle predizborne kampanje trpimo uvrede na račun hrvatske države, dužnosnika. Vjerovala sam da se radi o kampanji i da će to nakon tamošnje izborne kampanje prestati. No, ovo je prevršilo svaku mjeru.

Ne možete vi kao političar nedostatak vlastite vizije i strategije vlastite države do beskraja nadomještati izmišljanjem vanjskog neprijatelja. To mi se čini kao film ‘Predsjedničke laži’ u kojem se izmišlja neprijatelj kako bi se podigao vlastiti rejting. Jer, kakvo je zapravo stanje u toj državi? Hrvatima je netko drugi izabrao člana Predsjedništva i bira predstavnike na nižim razinama vlasti, a sve se to dogodilo puzajućim promjenama Ustava koje su uglavnom samovoljno donosili visoki predstavnici međunarodne zajednice i na koje nisu reagirali dušobrižnici u Hrvatskoj, koji se danas javljaju i ispričavaju Bosni i Hercegovini, a da uopće nisu provjerili autentičnost članka. Stoga ako već ne osjećaju potrebu da štite dignitet Hrvatske, onda neka zaštite vlastiti dignitet i prestanu širiti laži.

Boris Kovačev / CROPIX

Na koga mislite? Na Jadranku Kosor? Na Zorana Milanovića?

- Na sve one koji su reagirali, a nisu provjerili i krenuli su se ispričavati. Neću s imenima. Sami će se prepoznati. Svi dušobrižnici koji su me počeli kritizirati, bez provjere. Bolje da nisu ulazili u nešto što ne razumiju i što nije dokazano i provjereno. A ti isti dušobrižnici mogli su sve spriječiti. Štoviše, držim da su oni krivi za položaj Hrvata u BiH danas, koji je majoriziran, i kojima je oduzeto pravo glasa. Prvo bi se trebali ispričati hrvatskom narodu u BiH.

Čija je Vlada najodgovornija za, prema vašem mišljenju, loš položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini?

- Od 2000. godine pa nadalje, bez obzira na to tko je bio na čelu Vlade, cijelo je vrijeme postojala nebriga za Hrvate u BiH. Hrvati nisu jednakopravan narod i zbog toga su promjene u BiH nužne, a prije svega izmjena izbornog zakona. Moraju biti svjesni da je Hrvatska najviše pomogla BiH. Prvi smo je priznali, prihvatili smo 700 tisuća izbjeglica i sad ću vam reći nešto što nikad nisam rekla javno, osim Majkama Srebrenice.

U vrijeme najžešćeg rata u BiH moja obitelj ne samo da je prihvaćala izbjeglice iz BiH, nego je sagradila jedan stančić za njih u kojem smo smještali Bošnjake muslimane. Moja obitelj ih je zaposlila i dala im plaću dok ne bi otišli dalje svojim putem. To je bio težački posao, isti onakav kakav je radila moja obitelj. Ali, bili su prihvaćeni kao obitelj. Stoga je zaista uvreda da me netko proglašava ksenofobom.

Dojam je kao da se sada opravdavate.

- Ne, ovo nije opravdanje. Neka političari u BiH rade što god hoće jer oni nisu odgovorni meni, nego svojim narodima i građanima. A tom narodu želim sve najbolje i želim im reći da se u svakoj prigodi borim za BiH za koju želim da bude dio Europske unije. Želim da BiH bude prosperitetna država u kojoj će se odraditi sve reforme. I, naravno, u svemu tome prije svega se borim, ponavljam, za poziciju Hrvata, konstitutivnog naroda u BiH.

Bivši premijer Milanović, nakon što je javnost upoznata s pričom u Jerusalem Postu, savjetovao vam je, citiram, ‘neka pazi gdje ide i s kim razgovara’ te kako morate ‘opreznije paziti što priča i s kim priča jer ovo nije braniteljski šator, ovo su državnički poslovi’.

- Doskočice iz jednog zagrebačkog ‘restača’ neće promijeniti činjenicu da sam na međunarodnoj sceni najozbiljnije shvaćena političarka iz Hrvatske, da su neki pokušali, ali su imali kompleks manje vrijednosti ili su u Hrvatskoj svašta izgovarali, a vani su bili manji od makova zrna. Neću prihvatiti da je Hrvatska mala država, neću prihvatiti da je Hrvatskoj mjesto u posljednjem redu ili da joj se mjesto određuje protokolom, nego ću, jer sam državnica, zajedno s ostalima određivati protokol. Fake news, hibridne borbe i kampanju neću komentirati, moram se posvetiti poslu, kao što sam rekla. Mene hrvatski državljani plaćaju da obnašam svoju dužnost najbolje što mogu i da ne gubim vrijeme na besplodnu kampanju, koju si Hrvatska ne može priuštiti.

Biste li vi povukli vojsku iz Afganistana?

- Ne bih bez konzultacija s vojnim zapovjednicima i kontingentom te sa saveznicima. Ne možete se pozivati na NATO savezništvo u slučaju kada nas treba braniti, a da se pritom niste spremni boriti za zajedničke interese. Jedan naš vojnik, koji je bio u Domovinskom ratu, u Afganistanu mi je rekao kako se dom brani kada je neprijatelj daleko jer kada dođe do kućnog praga, već je kasno.

Kada bi Afganistan pao, prema procjenama bi sedam milijuna ljudi krenulo prema Europi, a mi bismo im bili čekaonica prije ulaska u Zapadnu Europu. Da smo bili članica NATO-a devedesetih, ne bi se dogodio rat, ni Vukovar, ni Škabrnja, ni Dubrovnik. U savezu imate prednosti, ali i obveze.

Milanović vam je poručio i kako rat u Afganistanu nije naš rat.

- To je potpuno nepoznavanje međunarodne politike i stanja sigurnosnih stanja i ugroza. Već smo vidjeli hrvatsko povlačenje s Golanske visoravni, za koje su mi tada vojni zapovjednici rekli kako se osjećaju loše jer su ispali kukavice, a Hrvati to nisu. I to vam kažem i danas.

Ipak, naš vojnik je tragično stradao u tom Afganistanu?

- Ne možete zamisliti koliko nas je pogodila žrtva vojnika Josipa Briškog. Molila sam za njega i za dvojicu ranjenika u Svetoj zemlji. On nam je prva žrtva u 16 godina koliko smo tamo, prva žrtva borbe za Hrvatsku nakon Domovinskog rata. Ponavljam, ljudski život nema cijenu. No, MORH je jako puno uložio u ljude, osigurani su bolji uvjeti, veće plaće, bolja oprema, čovjek je postao središte vojnog proračuna. Postoji fond solidarnosti iz kojeg će se pomoći obitelji Briški, a sigurna sam da će im MORH pomoći i na druge načine. Ljudski život nema cijenu i ne može se nadoknaditi, ali želimo im pokazati da nisu sami.

Prva žrtva borbe za Hrvatsku?

- Jer su prijetnje sigurnosti postale sasvim drugačije, moraju se rješavati na izvorištu. A jedno od izvorišta je Afganistan.

Prema posljednjim anketama, HDZ gubi popularnost zbog brojnih afera bivših ministara. Je li to razlog zbog kojega je i vama pala popularnost?

- Sigurno da pozicija stranke utječe na razinu potpore koju imam. Ankete uzimam s rezervom. One su dobar pokazatelj, no u puno su se slučajeva pokazale krive u jednom ili drugom smjeru. Na terenu sam, ima onih koji mi daju potporu, neki kritiziraju, ali sve to prihvaćam jer sam predsjednica svih građana. Radom se sve može postići. Doskočice koje bi trebale pokazati tko je veći frajer ne zanimaju me. Ja sam proizašla iz HDZ-a i da nije bilo stranke, ne bih bila na ovoj poziciji. Ali, nadstranačka sam predsjednica, što sam pokazala u toliko prigoda.

Za provođenje stranačkog programa zadužena je Vlada, ja sam korektiv koji upozorava na pitanja koja se postavljaju u društvu. Takvo pitanje bila je demografija i ja sam to pitanje nametnula. Fokusiram se na egzistencijalna pitanja, na ekonomiju, na plaće, posao, školovanje, stambene probleme, obitelj, odgoj. Ne opterećujem se anketama. Kad podvučem crtu, želim biti mirna sama sa sobom i vlastitom savješću da sam za svoj narod i vlastitu državu napravila najviše što sam mogla. Da sam bila vrijedna, da sam radila, da sam bila skromna, da sam bila među ljudima i da sam bila njihov glas.

Prije ste više kritizirali Vladu. Je li to zato što Vlada radi bolje ili je neki drugi razlog?

- Vladu kritiziram kad treba i koliko treba. No, treba znati da predsjednik države nije oporba, nego korektiv, sidro političkog sustava. Kritizirala sam najviše stanje koje je rezultat rada svih dosadašnjih vlada. Ne može jedna Vlada promijeniti stanje preko noći. No, u javnosti se to potenciralo kao sukob dva brda.

Jesu li vas neki suradnici gurali u te sukobe?

- Nije riječ o sukobima, nego o razini retorike. Promijenila sam razinu retorike, ali je kritika i dalje tu. Odnos s Vladom se popravio, ali to ne znači da ću progledati kroz prste bilo kome za nečinjenje. Posebno kada je riječ o programima koje sam sama uručila kao gotove, kao što je demografija. Napisala sam program koji su prihvatili ljudi na terenu i ocijenili ga kvalitetnim. Može se postaviti pitanje koliko to košta, ali se mjere trebaju testirati. No, što se dogodilo? Vlada je osnovala povjerenstvo, prošlo je više od godinu dana i što se dogodilo? Ništa.

Ne znam u čemu je problem. Isto je s brendiranjem. Mnogima u Hrvatskoj to možda nije jasno. U tom su projektu bili ljudi s ljevice i desnice, posvetili su se tome. Ima dvije sadržajne crte. Unutarnju, kako poboljšati život u Hrvatskoj, i vanjsku, kako prezentirati Hrvatsku u inozemstvu. Razlog je vrlo jednostavan: ne želimo da nas netko drugi oblikuje. Klasični je primjer Domovinski rat. Netko drugi nam je brendirao Domovinski rat, iznosio neistine o njemu, a naša je diplomacija godinama šutjela o tome ili se bavila drugim poslovima.

Uskoro predsjedamo Europskom unijom i žao mi je što nije osnovan Ured koji bi vodio računa o imidžu. U ovom trenutku, kao predsjednica i sukreator vanjske politike, ne znam ni program predsjedanja, ni koji nam je moto, ni vizuale. Pozdravljam dolazak novog ministra, nadam se boljoj suradnji i vjerujem da će biti bolje. Hrvatska diplomacija će konačno početi dobivati domoljublje i samopouzdanje.

Vi o brendiranju, a strani mediji o Hrvatskoj pišu kao o zemlji u kojoj policija udara po migrantima.

- U najboljoj vjeri odlučila sam odgovoriti na pitanje koje je postavio švicarski novinar, premda mi je moj domaćin sugerirao da ne odgovaram na takva pitanja jer su švicarski novinari maliciozni po tom pitanju, a njihov stav ne odražava stavove švicarske javnosti.

Rekla sam da policija postupa u skladu sa schengenskim pravilima. Oni su jednostavno krivo preveli ‘force’ riječju nasilje. A to je sila koja podrazumijeva odvraćanje. Schengenski zakon jasno kaže kako je naša obveza odvraćanje onih koji žele ilegalno prijeći granicu, kako ti isti granicu moraju prijeći legalno te moraju odgovoriti na sva pitanja policije. Uključujući i identifikaciju. No, novinar je krivo preveo, izvukao sve iz konteksta i fabriciranim snimkama napravio prilog. Možda ima ljudi koji su povrijeđeni, u to ne dvojim, ali to ne znači da ih je izmlatila hrvatska policija. Voljela bih vidjeti kako bi oni koji mene prozivaju završili da pokušavaju ilegalno prijeći granicu između Švicarske i Njemačke bez ikakvih osobnih papira.

Dojam je da ćete pokušati izbjegavati pitanje migranata u izbornoj kampanji.

- Ne želim na pitanju migranata skupljati političke bodove. Moja je dužnost predsjednice skrbiti se za državljane Republike Hrvatske. To je činjenica. To je problem koji imamo s Europskom unijom jer neću dopustiti da Hrvatska bude čekaonica, ni hotspot. U kampanji želim razgovarati o nama, kuda mi idemo, što ćemo s mladima, obrazovanjem. Obrazovanje nam kaska jer mi u 2019. eksperimentiramo s programom, pričamo o reformi obrazovanja. Imamo zdravstvo iz kojeg odlaze liječnici. To je katastrofa. Zbog toga će nam propasti zdravstvo. Mi ih moramo zadržati u Hrvatskoj. Sve njihove prijedloge bih podržala jer mi njih moramo zadržati u Hrvatskoj. To je postalo nacionalno pitanje.

Boris Kovačev / CROPIX

Prema ovome što govorite, čini se da niste baš najzadovoljniji rekonstrukcijom Vlade. Što najviše zamjerate ministru Milanu Kujundžiću?

- Žao mi je što tijekom ove posljednje rekonstrukcije Vlade nije zahvaćeno i zdravstvo jer je stanje doista vrlo loše i u posljednje tri godine nije se učinilo gotovo ništa. Za funkcioniranje zdravstva mislim da trebamo dobrog menadžera koji može i ne mora biti liječnik te se treba ozbiljno zamisliti o prigovorima liječnika. Bolnicama nedostaje anesteziologa i lijekova, što dokazuje da je potrebna dobra organizacija jer je i prekovremeni rad očito postao vrlo diskutabilan. Uostalom, pitajte građane što misle o zdravstvu.

Prije ste naveli da ste u posljednjih godinu dan promijenili retoriku. Jesu li pojedini savjetnici bili pogreška? Biste li danas drugačije birali savjetnike?

- Naravno da bih danas drugačije birala, imala sam pogrešaka i danas bih to promijenila. Politika nije zacementirano područje, nego život koji se mijenja iz dana u dan i na koji treba reagirati svakodnevno. U tome se vodim isključivo osluškujući glas i volju naroda jer je on moja obveza i odgovornost.

Bojite li se da bi vam ti ‘bivši savjetnici’ mogli oduzeti dio desnijeg biračkog tijela?

- U demokratskim državama takvi se ljudi ne bi mogli baviti politikom sljedećih pet godina i morali bi čuvati državne tajne i tajne posla u kojem su radili te ne bi smjeli iskrivljavati činjenice i ulaziti u kampanje. Valjda ćemo i mi jednoga dana to regulirati.

Sjećate li se predsjedničkog kandidata Miroslava Škore iz vremena kada ste oboje bili u diplomaciji?

- Da, sjećam se da je došao iz SAD-a i da su Gojko Šušak i hrvatska zajednica u Pittsburghu bili protiv njegova ulaska u diplomaciju. Jako dobro pamtim to predvečerje kad je u ured ušao zamjenik ministra koji nam je rekao da će ga za utjehu poslati u Pečuh kao generalnog konzula. Bez dana iskustva u diplomaciji.

Bojite li se da nećete imati potporu Crkve nakon ‘slučaja joga’ koji je potencirao pater Ike Mandurić?

- Kao predsjednica, ne želim ulaziti u raspravu ni s jednom vjerskom zajednicom jer su vjerske zajednice odvojene od države. Kao vjernica, kažem da je vjera moja privatna stvar, moja duhovnost i svjetonazor od najranijeg djetinjstva. O mojoj vjeri i mojoj duši sudit će Bog. Kada se pojavila vijest da sam navodno tražila ukidanje nekog FB profila, na to se, sukladno Osmoj Božjoj zapovijedi, trebalo reagirati.

Je li onda joga u skladu s katoličkom vjerom ili ne?

- Koliko znam, joga je dio kurikuluma nekih katoličkih teoloških sveučilišta. To je meni preporučena fizioterapeutska tjelovježba koju prakticiram zbog pravilnog disanja. U tom članku u Gloriji rekla sam kako se pomolim svakog jutra i večeri i zahvalim Bogu na zdravlju.

Znači, ne bojite se da će vam Crkva uskratiti potporu?

- Vjerujem u hrvatski narod. On će odlučiti. A što se tiče Crkve, ja sam u komunikaciji s njom jer sam vjernica. Nemam svog predstavnika za odnose s vjerskim zajednicama jer sam ja izravno povezana s njima. Poštujem sve religije jer vjerujem da je to moralna vertikala koja postoji u nama i koja nas zbližava. Ne podcjenjujem hrvatske građane. Oni će sami prepoznati što sam učinila.

Vidite li se na čelu HDZ-a?

- Ne. Zasad ne. Nemam takvih ambicija i tu želim otkloniti bilo kakve spekulacije. No, nikad ne znaš što donosi sutra.

A u HDZ-u nakon mandata?

-Jakov i ja smo ušli u stranku 1989. godine kada je HDZ bio pokret za Hrvatsku. Ne okrećem leđa nikome jer mi je lojalnost najbitnija na svijetu. Prema državi, ovom Uredu i prema sebi. Mogu podnijeti i oprostiti bilo kakvu pogrešku jer tko radi, taj i griješi. Ali, nelojalnost ne. Nikako. Zbog toga je i došlo do nekih promjena u ovom Uredu.