DVIJE TREĆINE ISELJENIH IZ HRVATSKE IMA DIPLOMU: Objavljeni rezultati prvog velikog istraživanja među 'novom dijasporom'

Val iseljavanja iz Hrvatske nakon ulaska naše zemlje u EU potaknut je prije svega ekonomskim razlozima, a tek onda stanjem u društvu, pokazalo je istraživanje “Gore je bolje?” skupine znanstvenika pod vodstvom dr. Zvonimira Galića s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Istraživanje, koje će sutra biti prezentirano na godišnjoj konferenciji Hrvatskog psihološkog društva u Osijeku, obuhvatilo je 1126 sudionika koji su u razdoblju od 2013. do 2019. godine emigrirali u različite zemlje, pri čemu je najviše ispitanika bilo iz Njemačke, Velike Britanije i Irske. Čak 67,5 posto sudionika navelo je da su emigrirali iz ekonomskih razloga, a 36 posto je reklo da su razlozi odlaska političke prirode, među kojima prevladava rasprostranjenost korupcije.

Toksična kombinacija

- Psihološki gledano, nepovoljna ekonomska situacija uparena s percepcijom o općoj korumpiranosti društva stvara toksičnu kombinaciju zbog koje mnogi ljudi percipiraju iseljavanje kao jedini mogući način poboljšanja svojih života. Iseljenicima koji su se odselili iz Hrvatske tijekom posljednjeg iseljeničkog vala je dobro i na poslu i u privatnom životu. Osim očekivane razlike u primanjima, iznenađujuće su zadovoljni kvalitetom poslova koje obavljaju u inozemstvu - rekao nam je Zvonimir Galić, izvanredni profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Uz prof. Galića, u istraživanju su sudjelovali i Mitja Ružojčić, Nikola Erceg i Anton Palanović, također s Odsjeka za psihologiju.

Nakon pristupanja EU, Hrvatsku je napustio velik broj stanovnika. Zbog niza metodoloških problema točan broj iseljenika je nepoznat, pa procjene variraju od vrlo konzervativnih 150.000, koje dobivamo na temelju podataka koje objavljuje Državni zavod za statistiku, do čak 300.000 stanovnika, čime barataju mediji. Iako je masovni egzodus hrvatskih građana, posebice iz Slavonije, Baranje i Srijema, jedan od gorućih društvenih problema, znanstvenih istraživanja o tome gotovo nema. Jedino sustavno istraživanje objavio je 2018. Tado Jurić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta, a njime je bilo obuhvaćeno 1200 Hrvata iseljenih između 2013. i 2017. godine. No, to je istraživanje provedeno samo među iseljenicima u Njemačku te ne razdvaja jasno iseljenike iz Hrvatske i BiH.

- Našim istraživanjem nastojali smo ostvariti dva glavna cilja: prvo, obuhvatiti iseljenike iz više zemalja i drugo, njihove odgovore usporediti s odgovarajućim referentnim vrijednostima. Podatke smo prikupljali od lipnja do listopada 2019., regrutirajući sudionike na različite načine. Prvo, pretragom Facebooka pronašli smo 87 različitih grupa na kojima se okupljaju iseljenici i na njima pokušali objaviti naš poziv na sudjelovanje u istraživanju. Drugo, zahvaljujući medijskoj potpori redakcija, objavili smo poziv na sudjelovanje u istraživanju na web-stranicama Jutarnjeg lista i Glasa Slavonije. Treće, platili smo FB oglas s pozivom na sudjelovanje u istraživanju i, konačno, dijelili smo pozive na vlastitim privatnim i službenim profilima na društvenim mrežama - pojasnio je Galić metodologiju istraživanja.

Mlađe osobe

Ispitanicima su postavljana pitanja koja su već korištena u istraživanju na nacionalno reprezentativnom uzorku hrvatskih građana, što je omogućilo usporedbe. Demografski se radilo uglavnom o mlađim osobama: gotovo tri četvrtine uzorka činile su osobe do 40 godina. U pogledu spola i obrazovanja, sudionici su nešto češće bile žene, njih 58 posto, i visokoobrazovani, čak 66 posto, što ukazuje na bitno drukčiji profil iseljenika od ranijeg, “gastarbajterskog” vala, koji su dominantno činili muškarci srednje dobi i nižeg obrazovanja.

- Našim ispitanicima postavili smo pitanja o razlozima iseljavanja, zadovoljstvu životom i poslom koji obavljaju te uvjetima mogućeg povratka. Naše analize pokazuju da je posljednji val iseljavanja potaknut prije svega ekonomskim čimbenicima, premda se učestalo spominju i društveni razlozi, prije svega korupcija - rekao je Galić.

Boris Kovačev / CROPIX

Zvonimir Galić

Primjerice, 65,3 posto ispitanika kao glavne razloge iseljavanja iz Hrvatske navodi financijsku situaciju, 53,2 posto rasprostranjenost korupcije, 30,2 posto osjećaj netrpeljivosti, 25,9 posto državne institucije, 25,7 posto nekvalitetne životne uvjete, a 23,8 posto (ne)kvalitetu ponuđenih poslova. Kada je riječ o zadovoljstvu životom u odnosu na življenje u Hrvatskoj, 57,4 posto ispitanika kaže da im je mnogo bolje, a 31,5 posto smatra da im je nešto bolje. Samo 1,4 posto anketiranih kaže da im je puno gore nego u domovini.

- Općenito, sudionici istraživanja kažu da su puno zadovoljniji svojim životom sada nego prije preseljenja. Pritom navode da im je, u odnosu na život u Hrvatskoj, najviše porastao optimizam u pogledu budućnosti vlastite djece i unuka. Naše analize pokazuju da novi iseljenici imaju bolje radne uvjete nego na poslovima na kojima su radili u Hrvatskoj: u usporedbi s prosjekom hrvatskih radnika, kažu da rjeđe rade teške fizičke poslove te rjeđe rade vikendom ili doživljavaju stres na radnome mjestu. Također, zadovoljniji su svojim plaćama i sigurnošću radnog mjesta od prosjeka hrvatskih građana - rekao je Galić.

Ističe kako su naši iseljenici zaposleni na “stranim” radnim mjestima puno zadovoljniji mogućnostima napredovanja, poslodavci ih znatno češće šalju da uče nove stvari i zadovoljniji su autonomijom koju imaju na radnim mjestima, odnosno zanimljivošću svojih poslova.

Mogućnost povratka

Istraživanje daje drugačiji kontekst sve češćoj tezi da naši visokoobrazovani građani u inozemstvu najčešće rade najjednostavnije fizičke poslove. Točno je da njih više od 40 posto kaže da su prekvalificirani za posao koji trenutno rade, ali njih više od 50 posto iste je poslove - koji su zahtijevali nižu kvalifikaciju od one koju imaju - radilo i u Hrvatskoj! U inozemstvu, kažu, barem imaju plaću od koje mogu živjeti. Uz to, mnogo rjeđe rade vikendom nego u domovini te lakše usklađuju obiteljski i poslovni život.

Kada je riječ o povratku u domovinu, 18,4 posto ispitanika otklanja bilo kakvu mogućnost povratka, a preostali kažu da postoji mogućnost povratka ako se u Hrvatskoj dogode određene promjene. - Kao temeljne promjene ističu priliku da u Hrvatskoj ostvaruju prihode koji omogućuju pristojan život, povećanje kvalitete ponuđenih poslova i smanjenje rasprostranjenosti korupcije u društvu. Dok je visina plaća u znatnoj mjeri određena razinom ekonomskog razvoja, kvalitetu ponuđenih poslova i rasprostranjenost korupcije moguće je mijenjati odmah.

S obzirom na trenutačne projekcije Svjetske banke, prema kojima će Hrvatska 2050. imati samo 3,365 milijuna stanovnika, čak 22,6 posto manje nego 1990. godine, poticanje povratka nedavno iseljenih, kao i sprečavanje daljnjeg iseljavanja, trebalo bi predstavljati ključni nacionalni prioritet - zaključio je Zvonimir Galić.