Jutarnji objavljuje autentične zapise niza razgovora s Ivom Sanaderom, bivšim hrvatskim premijerom i šefom HDZ-a, protiv kojega se pred Županijskim sudom u Zagrebu vode četiri sudska postupka za milijunsku političku korupciju. Uredništvo je angažiralo Dana Alexea, uglednog belgijskog novinara rumunjskog podrijetla s magisterijem iz povijesti islama pariškog sveučilišta i nagrađivanog autora niza dokumentarnih filmova, da napiše knjigu o Sanaderovu političkom i životnom putu. Alexe je pokušao razotkriti dubinske razloge zbog kojih je obećavajuća politička karijera završila na optuženičkoj klupi. Dan Alexe je proveo sate u Sanaderovu društvu, razgovarao s nekoliko desetaka ljudi koji su mu mogli otkriti nepoznate detalje o Sanaderu. Dojmljivo novinarsko istraživanje skupljeno je u knjizi pod radnim naslovom HRVATSKI HYBRIS ili IVO SANADER - PORTRET JEDNE NACIJE koja će izaći u izdanju EPH. Ovo su prvi dijelovi te knjige.
Smrt oca i izbori
Pri kraju izborne kampanje 2010. Sanader je doživio obiteljsku tragediju
SANADER: Moj je otac umro od raka grla, 10 dana prije izbora 2007. Već je imao 80 godina. Čak sam odustao od velikog izbornog skupa u Rijeci kako bih išao na njegov sprovod, unatoč protivljenju mojih savjetnika, koji su se bojali da će moja odsutnost dati prednost socijalistima, Milanoviću. Primio sam poziv iz Splita od mog brata svećenika. Prekinuo sam skup, javno obznanio da prekidam kampanju na pet dana i odvezao se u Split na sprovod. Preuzeo sam velik rizik jer je, prema anketama, Milanović vodio. Ali znao sam da ću pobijediti. I pobijedio sam za deset mandata.
Milanović
Pitao sam Sanadera o njegovim osjećajima prema Zoranu Milanoviću i on mi je rekao:
SANADER: Ne osjećam osobnu odbojnost prema Milanoviću, kao što kažu. Samo sam odbio debatu jedan na jedan s njim na televiziji uoči izbora 2007. jer nije bio kandidat za funkciju premijera. Kandidat je bio Ljubo Jurčić. Milanović je bio samo vođa SDP-a. Pa sam mu rekao: ‘Ti jesi vođa stranke, ali nisi kandidat za ured premijera. Kandidat je Ljubo Jurčić. Želim biti s vama dvojicom u debati. Važno je, naravno, raspraviti s vođom stranke, ali važnije mi je da znam kako će novi premijer, ako pobijedite, voditi zemlju. U mom slučaju, obje su pozicije ujedinjene - vođa stranke i kandidat za premijera - pa vas želim obojicu’. Odbili su. Shvatili su da je to pametan potez jer kad je jedan protiv dvojice, uvijek ste na strani onog tko je sam. Oni su to znali, a i ja sam znao. Odbili su.
Ante Gotovina
Uhićenje i izručivanje generala Ante Gotovine Haagu zapovijedio je upravo bivši premijer, iako se 2001. kleo da nikada to ne bi učinio.
U slučaju Gotovine, Sanader se našao uhvaćen, kao u jednoj od tragičnih Anouilhovih drama, između dužnosti i vlastitih uvjerenja. Antigona, u Anouilhovoj predstavi istog imena, prisiljena je zbog dužnosti da učini nešto što nitko od nje ne želi: mora sahraniti izloženo tijelo svojeg brata, izdajnika za neke, junaka za druge. Kreont, njezin stric i kralj, prisiljen je kazniti je, jer tako nalaže zakon. Kao što Sanader kaže u svojoj knjizi: “Kreontu ne ostaje nikakva druga mogućnost do primjene zakonom predviđene kazne. Kao državnik on nema drugog izbora”.
Ono što je interesantno i znakovito za njegovu osobnost je što se Sanader, raspravljajući o drami u svojoj knjizi, identificirao radije s Kreontom nego s Antigonom. Ono što jasno vidi u Kreontu i debelo podcrtava jest čvrst osjećaj odgovornosti. “U Gotovininu slučaju, ja sam bio Kreont”, rekao mi je. Kazao sam mu da je po mom mišljenju bio i Antigona, ali to mu se nije baš svidjelo.
Innsbruck
U Austriji je studentske dane započeo s braćom.
SANADER: U Innsbrucku sam prvu godinu učio njemački kako bih bio na dovoljno visokom nivou da prođem ispite, živjeli smo u studentskom domu, a onda smo našli privatni smještaj. Miro, moj drugi brat, onaj koji je namjeravao ostati u Austriji, studirao je teologiju kao civil, dok je Vlado, koji je kasnije otišao u Švicarsku (i promijenio ime u Flavio), studirao germanistiku. Flavio ima doktorat iz germanistike. Miro je ostao samo magistar. Vrlo brzo sam postao član studentske organizacije, a ušao sam i u urednički kolegij studentskog časopisa. Kao novinar, bio sam akreditiran za zimske Olimpijske igre 1976. u Innsbrucku. Također, odmah sam tražio posao, uz studij, i počeo slati svoje tekstove hrvatskim novinama, a onda sam krenuo i redovito pisati za njih.
Student u Rimu
Voditelj tajništva Papinskog sveučilišta Luigi Allena Jutarnjem je u travnju potvrdio da Sanader kod njih nije studirao.
SANADER: Studirao sam filozofiju, a ne teologiju, kako se priča. Znam zašto to govore: jer je to Papinsko sveučilište, pa se misli da je sve tamo povezano s teologijom. Ali Gregoriana je veliko sveučilište, s različitim studijima. Svi tamo studiraju. To se čini čudnim ljudima ovdje, jer u vrijeme komunizma jugoslavenska sveučilišta nisu miješala predmete, ali danas se čak i u Zagrebu može studirati filozofija na teološkom fakultetu. Moj otac me ispitivao o ispitima, ali nisam ih sve položio. Moj brat Miro je u isto vrijeme otišao u Innsbruck, a ja sam u Rimu sreo Hrvata koji je dobro poznavao Innsbruck i uvjerio me da odem tamo zato što je tamo bilo 30.000 studenata. Rim je sve što želite, ali ne i studentski grad... Tako sam otišao iz Rima, preselio se u Innsbruck, i ponovo počeo studij.
Pa... Rim je bio interesantan... Volio sam taj grad, njegov zvuk, i sve te arheološke znamenitosti... Znate, sav taj ‘dolce vita’ način života... Također sam tamo položio i vozački ispit. Još uvijek se sjećam kako sam se vozio s instruktorom u jednom od onih malih Fiata 127, i već na prvom satu pokazao mi je kako rade gas i papučice i ubacio me ravno u promet uz rijeku Tiber... Talijanski stil. U Rimu sam počeo studirati filozofiju na Gregoriani, Papinskom sveučilištu. Jednu cijelu godinu: 1974. - 1975. U početku, koncentirao sam se na talijanski jezik. U školi sam učio samo francuski i ruski. Još uvijek razumijem nešto ruskog. Što se tiče njemačkog, počeo sam ga učiti kad sam išao u posjet ocu u Stuttgart. Tako sam u Rimu učio talijanski. Svladao sam jezik vrlo brzo, budući da sam došao iz Splita gdje imamo puno talijanskih riječi, nakon što smo bili pod vlašću Venecije toliko dugo.
Nogometaš u Zvezdi
Dok je igrao za Hajduk, tražio ga je beogradski klub.
SANADER: Djetinjstvo sam proživio u Plinarskoj ulici, koja graniči sa starim Hajdukovim stadionom. Tamo sam svaki dan igrao nogomet. Igrao sam kao svako prosječno dijete, ali sam bio dobar. U jednom trenutku čak se dovelo u pitanje da igram u splitskom Hajduku. (“Kao junior?” pitao sam. “Kao junior”, potvrdio je). Jednog dana, neki je čovjek iz Crvene zvezde iz Beograda došao vidjeti kako igramo predlažući da me odvede tamo, ali odbio sam ponudu. Nisam želio napustiti Split. Najvažnija stvar za nas, tinejdžere, na putu da postanemo mladi ljudi, u gimnaziji, bili su nogomet i cure.
'Ne sviđa mi se naslov, ja nisam nikakav Hybris'
Sanader nikada nije pokušao ispraviti ništa u mom pisanju i tumačenju stvari, ali mi je istovremeno rekao da otpočetka ne pozdravlja to što radim.
SANADER: Ne sviđa mi se struktura. Za početak, ne sviđa mi se naslov: ‘Hrvatski Hybris’. Nisam ja nikakav ‘hybris’. Ovo je totalno protiv mene. Kada kažete da sam ‘hybris’, implicirate da imam dva lica. To znači da sam sastavljen od dobrog i lošeg. To je nešto što ja odlučno odbacujem.
JA: ‘Hybris’ ne znači ‘dva lica’. To označava snažnog čovjeka koji u jednom trenutku pada. Kada pogledate likove u kazalištu Jeana Anouilha, o čemu ste pisali, oni nisu loši ljudi. Becket nije loš, nije ni Edip... On nije želio spavati s majkom i ubiti oca. On je samo dio paklene mašinerije koja je moćnija od njega... Slično tome, način na koji ste vi pali bio je izvan vaše moći. Sada ste slomljeni i uhvaćeni u mašineriju koja više nije pod vašom kontrolom. U tom smislu, to je hybris. On nikada nije dvosmislen. Pogledajte Antigonu, nije dvosmislena!
SANADER: Ne, nije.
JA: To što želim prikazati je vaša kompleksnost i složenost cijele ove situacije.
SANADER: (tvrdoglavo): U svakodnevnom životu Hrvata ‘hybris’ je dvosmislen. Kao, primjerice, ovi novi hibridni automobili. Idu na gorivo, ali i na struju. U naših ljudi zdravog razuma hybris nije pozitivna usporedba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....