EKSKLUZIVNO Mamić o prijetnjama, uspjehu na SP-u, nogometašima koji ga više ne pozdravljaju...: Ovo je prava istina o pokušaju Dalićeve smjene

Daj piće svima! I konobarima, i kuharu, i logistici, i onima na recepciji, i zaštitarima, svima daj piće. Pa ovo su predivni dani - riječi su kojima je u utorak oko 22 sata Zdravko Mamić, odjeven u trenirku hrvatske nogometne reprezentacije, uletio u restoran hotela Villa Regina u Međugorju.

Prišao je prijateljima, zagrlio ih i izljubio, a zatim su zajedno zapjevali novi hit Halida Bešlića “Taman je”.

Dinamo je u drugom pretkolu Lige prvaka pobijedio 5-0, i Mamićevoj sreći nije bilo kraja, iako utakmicu nije gledao jer ga je bilo strah kako će završiti.

Mobitel mu konstantno zvoni, među onima koja ga zovu je i Zorislav Srebrić.

- On uvijek nazove i čestita - kaže okupljenom društvu. Osim prijatelja, u restoranu su i zaštitari. Prate ga u stopu.

Zdravko Mamić, lice s tjeralice, bjegunac pred hrvatskim pravosuđem, u Međugorju uistinu ima status božanstva. Mnogi se slikaju s njim, mnogi ga pitaju, za pomoć, traže posao, traže liječnike, nude mu svoje igrače, pozivaju ga na druženja. Mamić ih uglavnom ne odbija, slika se sa svima koji to traže.

- Nedostaje mi vreva Zagreba, ali ovdje napokon uživam u malim stvarima. Radim životnu inventuru - reći će kasnije.

Ante Čizmić / CROPIX

Razgovarali smo u salonu hotela u kojem su po zidovima obješene brojne slike Dinamovih igrača koji su u Međugorje dolazili na pripreme. Tu su Kovačić, Mandžukić, a na jednoj, koju Mamić odmah pokazuje, Modrić, Eduardo, Čale i Ćorluka.

- Dvadeset i tri, trinaest, dva i dvjesto, trinaest i pol. Eto, 50 milijuna eura je tu - ponosno računa Mamić.

Mamić odgovara na sva pitanja, ali često leti s teme na temu, a gotovo uvijek se vraća na svoju pravnu situaciju. Dojam je da Mamić i dalje kontrolira hrvatski nogomet, a posebno situaciju u Dinamu. On tvrdi da samo savjetuje. Ponosan je na reprezentaciju, ali jasno pokazuje da ga smeta što mu nitko nije odao zahvalu za taj velebni uspjeh, dok su neki drugi dobili sve zasluge. Uvjeren je da se protiv njega vodi montirani politički proces i tvrdi da mu se prijeti.

Gospodine Mamiću, tko vam prijeti?

- Pa prijeti mi jedan dio hrvatskog podzemlja koji želi preuzeti nogomet i prijete mi suspektne grupacije, paravojne i parapolicijske, koje se pojavljuju u ovakvim situacijama i koje žele iskoristiti moju situaciju. Bilo da me žele reketariti, bilo da me pokušaju oteti i ucjenjivati moju obitelj za otkupnu cijenu ili bi me, u suradnji s dijelovima državnog represivnog aparata, rado vidjeli u pritvoru. O tome imam direktne informacije i o tome informacije imaju i hrvatske službe koje znaju o kome se točno radi, imenom i prezimenom.

Zašto bi vas netko želio oteti? Mnogi to tumače kao vaš pokušaj da ispadnete žrtva. Prijete li vam jer ste nekome dužni? Prijete li vam jer niste odradili neki nogometni transfer?

- Rekao sam vam sve osim imena. Imena znaju MUP i SOA, nemojte tražiti da idem protiv svih zastava i da se ugrožavam više nego što sam sada ugrožen! Jer ovi ljudi znaju točno znaju o kome pričam. S tim ljudima imao sam konkretne razgovore, o čemu da vam još pričam? Pa pustite više te stvari! Ako sam sudjelovao u tim razgovorima, ako mi se to govorilo u lice, mojim članovima obitelji, ako sam dobivao poruke preko posrednika... Što hoćete više? Između ostalog, to ima i veze s onim pokušajem atentata na mene.

Možete li odgovoriti konkretnije?

- Radi se o interesima, o kontroli nad nogometom u cjelini i svim poslovima koji su vezani za nogomet. To je pokušaj stavljanja pod kontrolu HNS-a, ali i Dinama i Hajduka kao vodećih nogometnih klubova. Eto vam!

Ispada da vas se treba ukloniti jer imate cijeli hrvatski nogomet pod kontrolom, i to unatoč tome što ste ovdje u Međugorju.

- Ah sad, to su inverzije. No, činjenica je da sam ja bio frontmen Dinama, da sam ja bio utjecajan u hrvatskom nogometu. Pa neću se ja sada toga odricati. Ali gledajte kako sad možemo te inverzije raditi. Recimo, Ćiro je uvijek za mene govorio da sam bog nogometa u Hrvatskoj, da sam jači od hrvatske države i premijera Plenkovića. Time je on želio da me sustav uništi, da me diskvalificira, da mi se svi dušmani svijeta navale na leđa. A sada kad je reprezentacija polučila uspjehe, onda govori da sam ja skroz nevažna osoba. Dakle, ovisno o potrebi se manipulira, tako sad i vi.

Istaknuo sam vam briljantan primjer manipulacije. Kao što vi meni želite podvaliti da ja imam kontrolu nad nogometom.

Javna je tajna da ste vi prvi čovjek hrvatskog nogometa. Kako vi gledate na uspjeh u Rusiji? Mnogi su bili tamo, a vi ste u bijegu, ne smijete nigdje iz BiH.

- Bit ću jako konkretan. Mojoj sreći nije bilo kraja. Bio sam sretan k’o prasac. To je kao da svoje dijete gledate kako raste, kako završava škole i postiže najveće rezultate. Nema nikakve dvojbe da sam ja s mnoštvom volontera i sa Zorislavom Srebrićem, koji 60 godina gine za reprezentaciju, najzaslužniji za ovaj uspjeh. Bila je predivna atmosfera ovdje, šampanjci i vina su u potocima išli, bilo je i pjesme. No isto tako bio sam na momente tužan. Bio sam tužan jer, bez lažne skromnosti, pridonio sam tom rezultatu i veselju naroda, i nisam bio tamo na licu mjesta, gdje mi je bilo mjesto. A tamo su bili svi oni koji su rušili reprezentaciju, Dinamo i mene osobno. Ipak prevladala je sreća u odnosu na tugu.

Ante Čizmić / CROPIX

No kako je napisao naš komentator, dojam je da ste nakon uspjeha reprezentacije postali Onaj Čije Se Ime Ne Spominje. Jesu li vam se javili igrači?

- Pazite, oni nisu počeli igrati nogomet prije dva mjeseca. To je netko stvarao. Pa tko je to stvarao? Pa nogometni radnici. A tko je bio vodeći po proizvodnji igrača? Pa Dinamo! Četrnaest igrača je prošlo kroz Dinamo iz ove reprezentacije. Pa Dinamo je svjetski rekorder po broju igrača iz jednog kluba na jednom Svjetskom prvenstvu. I dok je nogometa, to nitko neće moći srušiti. Nitko, nikada! I onda se sad ja pitam ima li u ovoj zemlji onih koji su trebali reći “hvala, Dinamo”.

Ali je li vam....

- Ne izbjegavam, evo sad ću. Kunem vam se, nije me nazvao niti jedan igrač. Niti jedan. Kunem vam se.

A jeste li vi nekog od njih zvali?

- Ne, pa imam nekog ponosa. Ako ste primijetili, za vrijeme SP-a nisam dao niti jedan intervju. Imao sam 20 poziva dnevno. Nisam želio nekome biti sredstvo da prlja atmosferu oko reprezentacije. I to je još jedan moj obol uspjehu reprezentacije. I zaista sam tužan. To su neviđene žrtve bile, životne drame. Modrića sam, recimo, upoznao kada je imao 14 godina, kada je bio izbjeglica. Njega i njegove roditelje prigrlio sam u Zagrebu, kada nitko nije znao što bi moglo biti. Vi dobro znate da je on prije toga bio u Hajduku, pa ga tamo nisu željeli. Primio sam ga jer me to molio pokojni Tomislav Bašić, doajen sportskog amaterizma. I Modriću sam dao stan od moje žene, da u njemu živi. No o tome nitko ne priča. U ovim biografijama koje sad pišu o Modriću ja kao da ne postojim. Kao da mene nije bilo, kao da nije bilo Dinama. A kod nas je bio devet godina. Devet!

Možda su vam igrači okrenuli leđa, možda vas se srame zbog bijega. Kako to komentirate?

- Pa što da ja tu komentiram, neka oni komentiraju! Što mene to pitate, oni neka govore! Pitajte Lovrena. Dinamo ga je doveo kada je bio u statusu izbjeglice. Jedva su se prehranjivali, njegovi roditelji i dvojica sinova. Roditelji, koji su za mene istinski heroji, svaki dan su ih vozili u Zagreb iz Karlovca. Pa tu je i Ćorluka, koji je isto bio izbjeglica. Kovačića sam oteo Linzu iz Austrije. Vrsaljko je imao tešku situaciju u zaleđu Zadra. Sa svima njima ja sam se sreo kada sam bio najmoćniji čovjek u Hrvatskoj. Ne samo u nogometu, nego uopće. Prigrlio sam ih kao vlastitu djecu.

No ispada da vas više ne trebaju.

- I sada kad ih gledam, meni je sve to fascinantno. Kako su oni splašeni, uplašeni. Siguran sam. Pa oni su čestiti ljudi, pošteni momci, jer da nisu, ne bi napravili velike karijere. Za to treba poštenje, karakter, odricanje. Meni je to nestvarno. Recimo, da sam ja na njihovom mjestu, ja bih jurišao protiv cijelog svijeta. Meni je nenormalno da Modrićevi roditelji ne sazovu press konferenciju i pred cijelim svijetom kažu: Sram vas bilo što radite mom djetetu, i što radite gospodinu Mamiću, pa mi smo bili u statusu izbjeglice, mi smo bili ti koji su u javnobilježničkom uredu u Sesvetama potpisivali ugovor o solemnizaciji! Oni dobro znaju što smo potpisali. To što će igrač ostvariti od svoje plaće i dijela transfera u sljedećem poslu, da će dio toga pripasti agenciji i meni kao investitoru. Ja sam u tom vremenu imao 100 igrača. A nitko ne pita gdje je onih 95 posto u koje sam uložio 10-ak milijuna maraka. To je biznis.

Ante Čizmić / CROPIX

Možda smatraju da su vam dovoljno dali.

- Meni nitko od igrača ništa nije dao. Ni čokoladu. Mislim da su mi Vukojević i Pranjić kupili sat. Ali nitko mi ništa nije dao jer sam sve ja to zaradio. Ja kao investitor, oni kao igrači. Zašto je legalan biznis da Bollettieri ima kamp, da Pilić ima svoju akademiju, da manekeni imaju svoje menadžere, pa što je tu nenormalno. Ja sam to počeo raditi 1999. godine, prije nego što sam došao u Dinamo. Bio sam tada bolje organiziran nego Dinamo i Hajduk zajedno. Imao sam u agenciji trenere za tehniku i taktiku, za fizičku pripremu, nutricioniste, osobe za vitaminizaciju, psihologe, profesore za strane jezike. I kada je Dinamo zaronio i išao prema stečaju 2004., ja sam cijeli “know how” preselio u Dinamo i dao sve u Dinamo. Tako sam spašavao Dinamo. Založio sam u banci svu imovinu. Sva imovina je bila kao kolateral za Dinamo kako bih dobio kredit. Da nije bilo mene, Dinamo ne bi postojao. Da nije bilo mene i Mirka Barišića, klub bi nestao.

Vratimo se igračima, kasnije ćemo o Dinamu. Kakav je vaš odnos bio prije desetak godina, prije nego li su vam igrači, kako sad stvari stoje, okrenuli leđa?

- Ja sam im bio baka, deda, doktor, psiholog, mama, tata, čistačica, sve sam bio. Sve što moraš raditi za malodobnu djecu koja nisu uz roditelje. Od pronalaska automobila, mijenjanja guma... bio sam im više od njihovih roditelja.

I sad su vam okrenuli leđa.

- Ma cijelo vrijeme me navlačite da se ja s njima posvađam. Neću se posvađati. Vi prosudite. Zašto da bacam sjenu na svoje veliko, kolosalno djelo. Neka javnost ocijeni. Meni dnevno prilazi sto ljudi koji su ogorčeni jer nitko nije spomenuo moje ime.

Na dan dočeka, vama je bio rođendan. Je li tko poslao čestitku?

- Nitko. Iskreno, taj dan nisam ni mislio o rođendanu. Bio sam prikovan za TV, gledao sam i uživao u dočeku. Buljio sam u televiziju kao omađijan. Uživao sam u tome.

Kada je bila zadnja pjesma, onda sam se posvetio obitelji koja je taj dan došla, i prijateljima iz Zagreba i iz Međugorja.

Kakav je život lica s tjeralice u Međugorju?

- Dramatične su razlike. U Zagrebu, kad bih i spavao, ja bih radio. Nisam imao vremena primjećivati sitne stvari. Ovdje ih primjećujem. Počeo sam praviti inventuru života, tko su mi prijatelji, a tko nisu. Preispitujem se o nekim potezima koje sam učinio. Jako sam posvećen molitvi. Idem redovito na mise, molim se više, i čini mi se da sam tek sad na putu da postanem vjernik u pravom smislu.

I u toj inventuri, što biste drugačije radili?

- Ne bih se nikad, niti indirektno, dovodio u vezu s politikom i političarima. Ja da se želim baviti politikom, postao bih premijer ili predsjednik države. No moj život je Dinamo. Kroz program HDZ-a vidio sam nešto dobro. Ja sam im financijski i logistički pomagao, a oni su ozbiljno sudjelovali u mom progonu. I to je ono što me razara, što bih promijenio.

Jesu li se HDZ-ovci javili, barem oni iz nogometnog saveza? Je li se javila predsjednica države?

- Nitko! Milijune eura sam dao pojedincima i stranci, kroz razne ispomoći. Kada sam im davao novac, nisam tražio ništa zauzvrat. Meni politika ništa nije dala, sve mi je uzela. Ista stvar je s Dinamom. Kažu: Mamić je od Dinama dobio. Ništa nisam dobio. Ja sam s Dinamom otišao na europsko tržište i donio hrvatskom proračunu 500 milijuna eura! Nađite me na jednoj listi gdje nešto dugujem, moja obitelj i ja. To je nemoguće. Uplatio sam više poreza nego ozbiljan mali gradić. Zaposlio sam tisuće ljudi. Pa ja za 290 ljudi svaki mjesec plaću dajem.

Evo vam ekskluzive. Sudani je imao 2,5 milijuna eura plaću jer ga drugačije nismo mogli zadržati i on je nama vrijedio toliko. Samo Sudani je plaćao 700 tisuća eura poreza. A onda, oni mene terete da sam iz Dinama iznio novac i prisvojio ga za sebe. Ma pazite, molim vas!

Dinamo je pravna osoba. Vlasnik Dinama je skupština Dinama koja kaže da se ne smatra oštećenom i da ne traži nikakvu naknadu štete. Znači, nema štete, nema oštećenika, pa kako onda ima djela? Pa da smo u Njemačkoj i SAD-u, to bi se odmah odbacilo. Nije oštećen Dinamo, nije oštećen proračun. Pa koga onda goniš, čemu trošiš novac poreznih obveznika?

Presuda nije baš išla u tom smjeru.

- Pa oni su koristili represivni sustav i čitav sustav države koji su zloupotrijebili radi proganjanja ili eliminiranja nekog neistomišljenika. To je najgore djelo na svijetu. A to je moj slučaj. Sustav, konkretno Državno odvjetništvo, potaknuto politikom, i uz pomoć tajnih službi koje su zloupotrijebljene, te putem korumpiranih sudaca, koji su ucijenjeni da bi naštetili pojedincu u korist određenih interesa i kriminalnih grupa. To je moj slučaj. Mog sina prozivaju za off shore tvrtke, a Knighthead, koji je također offshore tvrtka i koja odlučuje o Agrokoru, nije problem? Moj sin je platio sve poreze u inozemstvu i po tome se mi ne možemo uspoređivati ni s Ronaldom ni s Messijem koji su izbjegavali platiti porez. Oni su u krivu, a mi smo tu čisti.

Ovo što pričate, da je sustav zbog vas zloupotrijebljen, zvuči kao paranoična teorija urote. Zašto bi se svi oni urotili protiv vas?

- Zar ne vidite koja je to upotreba svih resursa i energije da se o frajeru koji je možebitno napravio zloupotrebe u gospodarskom poslovanju raspravlja na tako visokom nivou. Pa zar je moguće da se o meni raspravlja i u Saboru, i na odborima, i na VONS-u. Pa to se ne radi ako su u pitanju možebitne inkriminacije. Radi se...

Pa pogledajte tko može usrećiti naciju i na ulicu izvesti 550 tisuća ljudi. Samo nogomet.Tko može povezati ljude u Hrvatskoj i dijaspori? Nogomet. A kada se samo sjetim da je 28. studenoga državni vrh tražio da Izvršni odbor smijeni Šukera, a postavi Šimića. A sad ti koji su to tražili, oni su prvi bili u Rusiji.

Kad smo se dotakli Nogometnog saveza, zašto vama nije svejedno hoće li na čelu biti Šuker ili Šimić?

Ante Čizmić / CROPIX

Mamić s novinarima Drljačom (Gojko; lijevo) i Mamićem (Tomislavom; desno)

- Hm. To su dvije neusporedive stvari. Šuker ima svojih mana, ozbiljnih komunikativnih mana. No zbog njega i njegovih golova mi smo postali prepoznatljivi u svijetu. Svi su zbog Šukera ‘98. znali za Hrvatsku. Ja sam bio za Šukera, kao protuteža Štimcu. U međuvremenu je on postao član vlade UEFA-e i 20 godina nakon Francuske on je na čelu saveza države koja je viceprvak svijeta. Bio sam na europskim i svjetskim prvenstvima, na stadionima Reala i Seville gdje ga obožavaju.

Na kraju krajeva, zašto ne Šuker? Evo, da vam kažem jednu stvar. Šuker je s Nikeom napravio takav besraman ugovor u pozitivnom smislu. Besraman. To je takva količina novca i opreme da ti pamet stane. No kod nas to ništa nije bitno.

Šuker dogovori turneju SAD-u koju nitko drugi ne može napraviti, a kod nas se to naziva prostituiranjem i omalovažava se. Organizira se utakmica protiv Brazila, najbolje svjetske reprezentacije, a kod nas se to ponovno omalovažava. No, otkako je Šuker predsjednik, ne znam je li nas itko za faul oštetio. I više neću.

Mislite li, da je netko drugi na čelu Saveza, da Hrvatska ne bi bila viceprvak svijeta?

- Poručujem ti, odite u klinac. Pričate gluposti. Svi naš nogomet nazivaju jadom, a ta šaka ljudi je bila 3., a sada je 2. na svijetu. U Francuskoj prije dvije godine smo igrali najbolji nogomet. Čačićeva reprezentacija je triput bolje igrala od ove. Ali je nesretno izgubila od Portugala u 119. minuti. Mi stativu, a oni kontru i gol. No za Hrvatsku je uspjeh svaki put kada ode na prvenstvo, a bila je na 10 od mogućih 12. To su sve uspješni ljudi. Ove igrače vodili su i Bilić i Štimac i Kovač i Čačić.

No igrači su bili vrlo jasni kad ih se pitalo što se promijenilo u atmosferi i igri dok su igrali u kvalifikacijama i sada na prvenstvu. Svi ističu trenera Dalića.

- Pa to i ja mislim. Zašto polemizirate sada sa mnom? Dalić je najzaslužniji, zajedno s igračima, za ovaj uspjeh.

Ante Čizmić / CROPIX

No rekli ste da smo bolje igrali pod Čačićem?

- Pa to je moj dojam, nisam ja time želio obezvrijediti našu igru pod Dalićem. Po tome ispada da, budući da ja nisam bio u Rusiji, nisam zaslužan za ništa? Pa netko je proizvodio te igrače, netko je radio s njima.

Zašto vam to smeta, zašto odmah burno reagirate?

- Pa ljutim se jer se u ovom svemu laže i manipulira. U ovome svemu treba uživati. Uspjeh se dogodio jer su igrači, kojima ne treba trener, to je i Dalić rekao, odlučili napraviti nešto veliko. Kliknuli su s Dalićem, i on je kliknuo s igračima. To je evidentno. Oni su bili spremni poginuti jedan za drugoga. To se složilo. A pokretačka snaga svega ovoga bili su navijači. Nakon dugog vremena, Hrvatska je bila jedinstvena. Osjetili su dah navijača i to im je pomoglo.

Možete li biti iskreni i reći da Dalić nije bio vaš prvi izbor?

- Evo sad ću vam reći. Krajem 2015. godine samovoljno sam napustio Izvršni odbor upravo da reprezentacija ne trpi udarce kroz moje prezime. Tri godine sam bio izvan bilo kakve funkcije u hrvatskom nogometu. To je fakt.

Nećemo valjda sad o tome da vi niste imali nikakav utjecaj.

- Mi možemo pričati o utjecaju, ali ovo što sam rekao je fakt. Formalno nisam tamo, ali je činjenica da sam i dalje važan. No dobro. Igramo protiv Finske, nikome ne pada na pamet da Čačića mijenja, no rezultat završava 1-1. I nastaje panika. Izvršni odbor se konzultira po noći, i kandidat broj jedan je bio Matjaž Kek kojeg je osobno ponudio Damir Mišković, predsjednik Rijeke. I ja sam imao kontakte s nekim članovima Izvršnog odbora, a ujutro me zvao Damir Vrbanović i rekao kako će izbornik za utakmicu protiv Ukrajine biti Nenad Gračan. I ja sam rekao, ne Damire, to moraš spriječiti po svaku cijenu. On me pitao zašto, a ja sam rekao da je Neno izbornik mlade reprezentacije, da je u kvalifikacijama startao s dvije pobjede i da se ne radi cirkus. On je to prenio ostalim suradnicima. Šuker je onda presjekao i rekao da će to biti Dalić.

Zašto Dalić?

- Što ja znam? Pa nisam ja baba Vanga da znam zašto baš on. Pa što me to pitate?

Znam da je jedan od lobista za Dalića bio Robert Markulin i varaždinska struja na čelu s Nenadom Horvatićem. I bio je Dalić. Tako je došao za selektora. Da sam u tom trenutku rekao da Dalić ne može biti selektor, tvrdim da Dalić ne bi bio selektor. Iskreno, ja nisam imao prijedloga za izbornika.

No procurilo je da je nakon turneje u SAD-u Izvršni odbor razmišljao o smjeni Dalića. Na to je i Dalić nedavno ukazao.

- Laž je i izmišljotina da je netko rušio Dalića. Laž! Jedina stvar o kojoj se raspravljalo bila je oko te turneje, je li se dobro postupilo da je šest igrača napustilo turneju. Pa valjda je pravo medija, ljudi u Izvršnom odboru, da preispituju je li nešto dobro ili nije. Pa mediji su 90 posto bili protiv Dalića! Who is Dalić, to je bilo. Sad svi oni koji su prozivali Dalića, oni su genijalci, a Izvršni odbor koji ga je postavio, oni su kriminalci, lopovi, neznalice. Pa uvijek po Bogu obrnuto.

Ante Čizmić / CROPIX

Vi niste imali nikakvu ulogu?

- Ne nisam. Nikakvu. Pusti, brate, mene. (Šutnja) Lažem. Imao sam ulogu. Prije nego što su otišli u SAD znate da je bilo pitanje stožera izbornika. Velika većina Izvršnog odbora je bila protiv imenovanja Ladića u stožer. I ja sam otišao u HNS i tamo sam sreo Dalića. To je bio naš prvi susret. I on je mene molio za razgovor. Sjeli smo i prokomentirali neke stvari, oko reprezentacije, oko mog brata Zorana koji je sada trener u Al Ainu, gdje je Dalić bio ranije trener. I ja sam mu rekao da Ladić uđe u stožer. A Ladić je u tom trenutku već radio za Dalića jer ga je poslalo da prati Island. Nakon tog razgovora je dogovoreno da mu se priključi u stožer. Dakle, laž je da nisam imao nikakvu ulogu, ja sam dao zeleno svjetlo za Ladića. A moj brat Zoran je dao zeleno svjetlo da na tribini bude njegov stručnjak za analizu protivnika koji je ustupljen Daliću na njegov zahtjev. Toliko.

Je li bio problem s Ladićem zbog činjenice da je blokirao Dinamo?

- Ne, nije to bilo. To nema nikakve veze. Zamislite paradoks. Ja sam se u ime Dinama nagodio s igračima Jeličićem i Jurićem da Dinamo izađe iz sudskih postupaka, da što manje plati, a s Ladićem se nismo nagodili. Na kraju smo platili milijun i nešto eura koje sam mu ja isplatio u ime Dinama. A u optužnici mi je stavljeno na teret što sam se nagodio s Jurićem i Jeličićem. Ma mislim, to je takav kupleraj od države. No da odgovorim na pitanje. Problem je bio što je Ladić žestoko kritizirao stanje u hrvatskom nogometu i to su mu ljudi zamjerili jer su smatrali da to nije korektno.

Kako ste reagirali na Dalićev istup da ga se pokušalo smijeniti?

- Pa je li vi mene slušate? Nisam minirao Dalića! Dalić je sa svojim dečkima tvorac ovog čuda i on zaslužuje sve benefite. Sve. On je neviđeno komunicirao s javnošću, s navijačima. I upravo zato ja ne mogu vjerovati da je napravio jedan loš potez. Fali rečenica: zahvaljujem ljudima koji su mi pružili priliku da s ovim igračima iskažem svoj trenerski potencijal, i da razveselimo ovaj hrvatski narod. Jer to je njemu omogućio Šuker i Izvršni odbor. To je tako i nikako drugačije. On koji je ujedinio Hrvatsku, on je svojim istupom bacio bombu pod vlastitu organizaciju. Volim Dalića, poštujem Dalića, ali moram reći istinu.

Znači, Dalić i dalje vodi Hrvatsku?

- Pa to nikad nije ni bilo upitno. On kada bi otišao, to bi bila veleizdaja. No vi mediji ste pokvareni jer stalno provocirate sukob. A nitko ne priča o tome da su Daliću dali ugovor do 2020. godine kada nitko ne zna što će biti. Pa Dalić ne može ni otići, da ih udara motikom, Savez ga neće pustiti.

Zašto niste bili na dočeku Daliću?

- Žao mi je što nisam bio u Livnu jer sam mu želio iskazati poštovanje, kao i poštovanje prema 50 tisuća navijača. Ali sam procijenio da bih tamo bio sigurnosno ugrožen i da bi zbog moje pojave ovu veličanstvenu manifestaciju neki onda proglasili prljavom i komentirali zašto sam ja tamo, koje su mi namjere i slično.

Jesu li vas zvali organizatori?

- Ne, nisu me zvali organizatori, ali jesu tisuće i tisuće drugih ljudi i mojih prijatelja koji su bili tamo.

Upravljate li vi i dalje Dinamom?

- Ja nisam normalan kada je Dinamo u pitanju, i ako me sada nešto brine, onda je to pitanje što će biti s Dinamom. To me više brine nego moja pravna situacija. Dinamo posljednjih 15 godina živi na jednom ozbiljnom levelu, od 30 milijuna eura godišnje i taj proračun smo punili kroz igranje u Europi i prodaju igrača. I tu sam ja bio nezamjenjiv, zbog znanja, relacija, poznanstava. Naravno da su mnogi treneri, administracija, zaslužni za ovakav Dinamo, ali nema nikakve dvojbe da je moja energija pokretačka snaga. Ako jednu sezonu kiksa, Dinamo bi nestao kao klub.

Hoćete li kupiti klub? Dinamo ide u privatizaciju.

- Vjerujte, ja bih kupio Dinamo. Ali nemam novce za to. Ni približno 30 milijuna eura kolika je procjena.

Upravljate li Dinamom iz Međugorja? Dajete li blagoslov za transfere?

- Ključnu riječ ima Barišić i Izvršni odbor, operativno sve vodi peteročlana uprava, a ja sam savjetnik čiji se savjet može i ne mora uvažiti. Ja sam sudjelovao u dovođenju svih 13 igrača ovo ljeto. Uz Marijana Vlaka, trenera Nenada Bjelicu i Zorana. No tu je bilo još ljudi koje smo kontaktirali.

Znači, i vaš brat odlučuje o Dinamu.

- Pa on poznaje tržište, ima uvid u igrače i konzultirali smo ga, zašto ne? Pa tu je i Damir Krznar, koji je Zoranov pomoćnik, koji je promatrao svakog našeg igrača. Mario Cvitanović, koji je smijenjen lani, i njega smo konzultirali. Sve prijatelje diljem svijeta smo kontaktirali, a nas četvorica smo donosili odluke.

Što ste posljednje savjetovali Upravi?

- Pa bilo je slučajeva kada je Uprava željela prodati Ćorića za četiri milijuna eura, a ja sam rekao da to ne rade. Na sreću su me poslušali, pa je došlo pet, pa je došlo šest, pa osam. No bilo je i slučajeva kada su me odbili.

Kada?

- Pa oko Sammira. Bio je ovdje u Međugorju. Savjetovao sam da ga potpišemo, no Uprava je rekla ne.

Tko su mladi igrači koje će Dinamo prodati? Tko vrijedi više od 10 milijuna eura u HNL-u?

- Iznad deset ide Benković, za tu svotu ga prodamo lijevom rukom. Olmo, Moro, Majer, Gojak, možda Knežević, Ivanušec, Kastrati - oni su sigurno u tom rangu. Tu je i Hajdukov Toma Bašić, koji je po meni top igrač. Iznad pet milijuna su Livaković i Ademi.

Od čega živite u Međugorju?

- Cijelu užu i širu obitelj financira Zoran Mamić.

Što u budućnosti? I dalje u Međugorju kao bjegunac od hrvatskih vlasti i život od prigode do prigode ili ćete se angažirati u nekom klubu?

- Ne znam kuda će me život odvesti. Živim od danas do sutra, ljudi me tu jako vole. Bilo je razgovora da se uključim u rad nekih klubova, no sada je sve na razini konzultacija. Odlazio sam na neke prijateljske utakmice, bio sam na nekim stadionima, ovdje imam status božanstva.

Ante Čizmić / CROPIX

Mnogi su ga u Hrvatskoj imali, a onda su bježali od pravosuđa, i ljudi ih sad nazivaju sramotama.

- Ja sam najomiljeniji Hrvat koji postoji i ja to svaki dan doživljavam. Mene toliko ljudi voli i potpuno je pogrešna vaša percepcija. Da želim biti predsjednik ili premijer, ja bih to postao odmah. Da sam premijer, u sedam dana donesem pet mjera i u četiri godine pozlatim državu kao Švicarsku. Pa to nije nikakav problem. Koji potencijal leži u dijaspori! Mi moramo dijaspori reći da dođu u Hrvatsku i dati im koncesije na zemljište i smanjiti poreze. Ako to ne žele, reći im da rade u svojim matičnim državama, ali da svoje kompanije prebace u Hrvatske. Ali ne može tada biti 35 posto poreza na dobit, pa onda još 17 posto na isplatu dividende. Pa čekaj, kako je moguće da u Bačkoj Palanki imate tri puta niže poreze nego u susjednom Iloku koji je preko puta. I naravno da će ljudi tamo otvarati trgovine. Jer je jeftinije. I to radi cijeli svijet, a mi se pravimo pametni.

U više navrata ste isticali svoje domoljublje, svoju odanost Hrvatskoj. Zašto oni koji najviše govore o domoljublju uvijek bježe i za svoje probleme okrivljuju baš državu, državne institucije?

- Sve koji tako misle steram u tri p.... materine! Vrlo jednostavno. Kakva je to država koja montira procese protiv svojih uspješnih ljudi! Moj proces je montiran, izmišljotina i što sam ja trebao? Čamiti u zatvoru kao zadnji klošar, nevin, da bih dokazivao svoje rodoljublje? Ja ga dokazujem svake sekunde svog života. I napravio sam za svoju zemlju više od svih političara zajedno! I steram ih sve u tri p.... materine! Otišao sam jer sam nevin, i lakše mi je biti ovdje gdje mogu pokušati dokazati svoju nevinost. Na slobodi. Što bih ja trebao tu glumiti? Što? Znači, ja imam saznanja da je ovo montiran proces, odvjetnik odnese dokumentaciju institucijama da je to montiran proces jer državni odvjetnik donese papire koji dokazuju da Dinko Cvitan reketari suce da moraju donijeti ovakvu presudu, ja to sve pokažem na konferenciji za novinare, a cijela hrvatska javnost o tome šuti! Kome bih ja trebao onda dokazivati svoje domoljublje? Idiotima koji bi bili sretni da čamim u zatvoru?

Znači, na strani ste Ivice Todorića, koji je kao i vi pobjegao iz Hrvatske i isto tvrdi da je žrtva montiranog procesa.

- Naravno da sam na njegovoj strani jer on je žrtva montiranog procesa. On je apsolutna žrtva sustava. Ako je negdje i griješio, taj sustav nije ništa napravio da mu ukaže na to. Radio je na tržištu kako mu je zemlja omogućavala ili onemogućavala. Jer dok je bankama u stranom vlasništvu plaćao 20 posto kamate i dok su one isisavale njegov kapital, dotle su poduzeća iz zemalja tih banaka dobivala kredite ispod jedan posto. Onda o čemu mi pričamo? Todorić je sve kompanije dobio kao da su iz kamenog doba, a on ih je sve obnovio. A onda, netko isisa iz Agrokora 60 milijardi kuna, makne se hrvatski, a postavi američki i ruski vlasnik, nikome nije blokirana imovina, USKOK tvrdi da to nije uskočki predmet. Imamo situaciju da je Uljanik gora prijetnja od Agrokora, ali najveći je problem Dinamo s kojim sam s europskog tržišta donio u Hrvatsku i državni proračun 500 milijuna eura. I onda sam ja problem! Pa majku im.... Samo Mamić, Mamić, Mamić...