Europski sud za ljudska prava odbio Mamićevu tužbu!

Europski sud za ljudska prava sa sjedištem u Strasbourgu odbio je tužbu braće Mamić da nisu imali pravedno suđenje u Hrvatskoj, rekavši da su pokušali izvući korist pred ESLJP-om iz "vlastitog manipulativnog ponašanja na domaćoj razini", objavio je sud u četvrtak.

Braća Zoran i Zdravko Mamić i poreznik Milan Pernar podnijeli su tužbu Europskom sudu za ljudska prava tvrdeći kako im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a vezano za sudski postupak u takozvanoj aferi "Dinamo 1".

Svi su tvrdili da im je pravo na pravično suđenje povrijeđeno tijekom prvog suđenja u Osijeku, vezanog za izvlačenje novca iz Dinama.

Nakon tog suđenja Zdravko Mamić je pravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora, njegov brat Zoran na četiri godine i dva mjeseca, a Pernar na tri godine i dva mjeseca zatvora.

Pernar je u međuvremenu umro, a braća Mamić pobjegla su iz Hrvatske u BiH.

"Predmet se prvenstveno odnosi na prigovor trojice podnositelja da im nije sudio nepristran sud jer je predsjednik sudskog vijeća imao neprimjeren odnos s drugim podnositeljem, primao od njega novac i darove te često posjećivao utakmice nogometnog kluba Dinamo Zagreb (oštećenik u kaznenom postupku) kao VIP gost. Prvopodnositelj i drugopodnositelj su nadalje prigovorili da je kazneni postupak pokrenuo neovlašteni tužitelj, a drugopodnositelj je prigovorio i svom sudjelovanju u raspravi i sjednici žalbenog vijeća te pravu na presumpciju nevinosti", rekao je Sud.

ESLJP je, vidljvo je iz odluke, odbacio sve njihove pritužbe na osječko suđenje.

Sud "smatra da je važno uzeti u obzir činjenicu da su prvi i drugi podnositelj zahtjeva svoju pritužbu da je došlo do povrede njihovog prava na nepristrani sud u biti temeljili na vlastitim djelima, koja su u svojoj srži bila usmjerena na uništavanje baš tog prava."

Također je smatrao važnim ponoviti da je pravo na suđenje pred nepristranim sudom od ključne važnosti i da ostvarivanje tog prava ne može ovisiti samo o strankama.

"Suci bi trebali održavati i provoditi visoke standarde ponašanja i trebali bi se osobno pridržavati tih standarda kako bi održali integritet pravosuđa. Svako kršenje takvih standarda umanjuje povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju pobuditi u javnosti."

Međutim, u svrhu rješavanja predmeta Sud "ne može zanemariti činjenicu da su se prvi i drugi podnositelj zahtjeva dobrovoljno dogovorili sa sucima i, prema njihovim vlastitim tvrdnjama, davali im novac i darove... O situaciji su se izjasnili tek nakon što je osuđujuća presuda protiv njih postala pravomoćna, a svi drugi pokušaji manipulacije postupkom u njihovu korist su propali."

Sud pridaje temeljnu važnost činjenici da su prvi i drugi podnositelj zahtjeva u biti pokušali stvoriti "win-win" situaciju za sebe - ili bi davanje mita sucima išlo u njihovu korist i optužbe protiv njih bi bile odbačene, ili bi se žalili da je suđenje bilo nepravedno zbog korumpiranosti sudaca.

"Sud ne može oprostiti takvo ponašanje stranaka jer bi to omogućilo manipulacije i ozbiljne opstrukcije pravosudnog sustava. Dapače, ne ulazeći u pitanje krivnje ili nevinosti prvopodnositelja i drugopodnositelja te dotičnih sudaca u vezi s kaznenim djelima podmićivanja i trgovine utjecajem za koja su optuženi, same okolnosti koje su prvopodnositelj i drugopodnositelj potvrdili Sudu dovode do zaključka da nakon što su propali svi njihovi napori da manipuliraju domaćim postupcima u svoju korist, oni sada namjeravaju iskoristiti sustav zaštite ljudskih prava prema Konvenciji i izvući korist iz vlastitog manipulativnog ponašanja na domaćoj razini", zaključuje ESLJP.