Financial Times: Hrvatsku primiti u EU tek kad se riješi korupcije

ZAGREB - Ne treba žuriti s primanjem Hrvatske u članstvo Europske unije da se ne bi ugrozilo strategiju širenja EU na cijeli Balkan, upozorava se u današnjem redakcijskom komentaru britanskog lista Financial Times (FT).

Ovotjedno očekivano zaključivanje još tri pregovaračka poglavlja znači da je Zagreb dosad zatvorio 28 od 35 poglavlja koja mora završiti prije pristupa EU, no taj je napredak potkopan erupcijom jednog od najvećih skandala u povijesti te zemlje od njezina osamostaljenja, piše FT, koji uz tjednik The Economist (čiji je FT suvlasnik) najčešće od britanskih medija izvještava o našoj zemlji.

I ovaj će tekst neki promatrači vidjeti kao novu naznaku da pojedini britanski krugovi preferiraju “odguravanje” Njemačkoj i Austriji bliske Hrvatske i prisiljavanje naše zemlje da pričeka svoje jugoistočne susjede, no zabrinutost etabliranošću korupcije u Lijepoj našoj, koju se izražava u ovom napisu, odraz je šireg razmišljanje ne samo političkih i poslovnih krugova londonskog Cityja nego i Bruxellesa i drugih europskih metropola.

Napominjući da Hrvatska pripada u EU, londonski list ističe kako nam ipak ne treba dopustiti pristup dok se zadovoljavajuće ne riješi pronevjere na visokoj razini. To argumentira “jednom od neobičnosti EU” da Unija ima više moći nad svojim članicama prije nego nakon što joj se one pridruže, što se potvrdilo u slučaju Bugarske i Rumunjske, koje su obje imale poteškoća u učvršćivanju vladavine zakona, a pristupile su EU 2007. dok su njihovi antikorupcijski programi bili u tijeku. Otad je u tome bilo malo pomaka, podsjeća FT i naglašava da je pouka kako se “takvim problemima najbolje pozabaviti prije nego je mrkva članstva pojedena”.

U uredničkom se uvodniku FT-a navodi kako je “najveća opasnost prebrzog primanja Hrvatske” to da bi “još jedan brzopleti pristup mogao okrenuti EU protiv daljnjeg širenja, a to bi bilo šteta”. Politika proširenja jedan je od najvećih uspjeha EU, koji je omogućio uvođenje demokracije i vladavine prava u zemljama s poviješću autokracije ili nestabilnosti, podsjeća FT, i poentira kako je interes EU da se ta načela učvrste na cijelom Balkanu, pa “požurivanje članstva Hrvatske ne smije ugroziti taj širi strateški cilj”.

Kako bi se pridružila EU uz izbjegavanje tih problema, Hrvatska mora pokazati da posjeduje i da je voljna koristiti robusne mehanizme za suzbijanje korupcije u javnom sektoru, ponavlja FT, priznajući kako je “u tome području već ostvaren izvjesni napredak”.

Primjer je parlamentarno usvajanje zakona koji omogućuje zapljenu imovine stečene kriminalom, a kao ohrabrenje spominje se da su “upecane neke velike ribe”, pri čemu se navodi zatvorske kazne Damiru Polančecu i Berislavu Rončeviću , koji britanskoj i inozemnoj publici nisu osobno poznati pa u članku nisu imenovani nego opisani kao bivši zamjenik premijera i bivši ministar obrane.

Financial Times ipak i te istrage i suđenja navodi kao znak koliko je korupcija u Hrvatskoj raširena, te zaključuje: “Propisna istraga navodnih zlodjela g. Sanadera je nužan uvjet za ulazak Hrvatske u EU. Ali to nije dovoljno. Zagreb mora uvjerljivo pokazati da je raširenu kulturu korupcije i nekažnjivosti čvrsto stavio iza sebe.”