FOTO: KADA 'IGRA' ZAVRŠI U tri godine u Hrvatskoj ih je poginulo dvadeset i pet. Gdje završavaju mrtvi migranti

Struje nabujalog Dunava u ovakvim su situacijama nemilosrdne - uzimaju živote, ne vraćajući pritom niti tijela. Četvorica 30-godišnjaka koja su ga htjela u utorak preplivati u zračnicama od kotača mogu biti zahvalna sreći i patrolnom čamcu MUP-a, čija je posada začula zapomaganja i izvukla ih iz ledene smrti. Nijedno od toga nisu imali putnici ukradenog čamca koji su nešto prije Božića malo nizvodnije u Hrvatsku pokušali ući iz Karavukova u Odžacima. Pretrpano plovilo se izvrnulo, a šestero migranata je izgubilo živote. Rijeka je izbacila mrtva tijela dvije žene, a odnijela dvoje djece i dva muškarca. To je cijena “gamea” ili igre, kako migranti nazivaju svoja neizvjesna putovanja s Bliskog istoka na europski zapad. Svaka država koju “osvoje” je nova razina ili “level”, a kraj igre ili “game over” događa se kada ih deportiraju jednu zemlju unatrag.

Stvarnost ovih ljudi, međutim, prije je igra na sreću nego kakva videoigra, a cijena je često njihov život. Ovo je priča o onima kojima je rulet uzeo i to ne samo mobitel i novac. Tijekom posljednjih pet godina u svijetu je na različite načine preminulo 32.000 osoba koje su napustile svoje domove u potrazi za boljim životima, a među njima je, prema podacima UNHCR-a, bilo čak 1600 djece. U posljednji tri godine na balkanskoj ruti koja prolazi zemljama bivše Jugoslavije živote je izgubilo oko sto ljudi. Uglavnom su za njih bile pogubne rijeke, gutali su ih ponori i satirali odroni, pogibali su u prometu, umirali od pothlađivanja i bolesti i ubijali se međusobno. Najviše života odnijela je Bosna i Hercegovina, a odmah poslije nje hrvatske su rijeke i šume.

Robert Fajt / CROPIX

Grob na karlovačkom groblju Jamadol

Kobne tri županije

Izbjegličko-migrantski val Republiku Hrvatsku je zapljusnuo u rujnu 2015., a samo do ožujka 2016. godine našom zemljom prema zapadu prošlo je 658.068 osoba. No, tada su ti ljudi bili dobro došli na svoje odredište, pa su i granice za njih bile otvorene. U tri godine koje su uslijedile broj ilegalnih ulazaka je višestruko manji, no i okolnosti su se promijenile. Prije tri godine u Hrvatsku je ilegalno ušlo nešto manje od 5000 ljudi, godinu kasnije se broj udvostručio, a prošlu godinu taj broj je bio veći od 20.000. U tom periodu smrtno ih je stradalo 25, toliko ih u svojim statistikama ima MUP, a još toliko ih je teško bilo ozlijeđeno. Otprilike, prosječno svakih 20 dana na području RH pogine ili teško strada jedan migrant. Paradoksalno, ali upravo migrantima omrznuti hrvatski policajci u pogibeljnim su situacijama njihovi spasitelji. Svjedoči tome događaj s Dunava, ali podsjetimo i na brojna spašavanja s ličke Plješivice ili izvlačenja osoba iz vozila s kojim je krijumčar bježeći u potjeri sletio u Kupu. Većina tragičnih slučajeva dogodila se na području triju županija, Karlovačke, Ličko-senjske i Primorsko-goranske, a Kupa, Dobra, Korana i Mrežnica odnijele su najviše života. Posljednja počivališta ovih nesretnika u pravilu budu vrlo blizu mjesta njihova stradavanja, jer lokalne uprave imaju obvezu pobrinuti se o njihovim ukopima.

U MUP-u nam kažu da prilikom pronalaska mrtve osobe policija obavlja očevid, nakon čega se tijelo prevozi na Klinički zavod za patologiju i sudsku medicinu. Provodi se kriminalističko istraživanje vezano za uzrok smrti i o nastalim ozljedama te se o svemu izvješćuje nadležno državno odvjetništvo. Identitet osobe se utvrđuje pronalaskom osobnih dokumenata, prepoznavanjem od strane osoba koje su prijavile nestanak osobe te daktiloskopskom i DNK analizom. Ako se raspolaže podacima o državljanstvu osobe, o svemu se putem Ministarstva vanjskih i europskih poslova obavještava diplomatsko-konzularno predstavništvo u RH, koje se uključuje u daljnji postupak (kako u obavještavanje obitelji tako i u daljnju brigu oko preuzimanja tijela). Ako se identitet ne može utvrditi navedenim postupcima, tijelo se prevozi na sudsku medicinu, gdje se čuva do utvrđivanja identiteta, koji se može utvrditi temeljem drugih postupaka koje provodi policija.

Robert Fajt / CROPIX

Grob na groblju u Restovu pokraj Kamanja

Na karlovačkom terenu pronašli smo šest migrantskih grobova. U jednom slučaju, onom u mjestu Skakavac, položeno tijelo je ekshumirano, jer je nakon ukopa utvrđen identitet pokojnika, a radilo se o Iračaninu koji je transportiran u svoju domovinu. U Prilišću na području Netretića krajem prošle godine sahranjen je državljanin Maroka koji se utopio u Kupi, nekoliko stotina metara dalje. Njegov identitet je također utvrđen te se preko veleposlanstva Kraljevine Maroko javila pokojnikova obitelj. Ovih dana obavit će se ekshumacija. On je ukupan dostojanstveno i bez vjerskih obreda, a označen je križem na kojemu su još uvijek slova NN. Na humku je uveli buket cvijeća. Troškove pogreba snosila je općina Netretić, međutim, iz MUP-a su im taj trošak refundirali.

Nemaju uvid

- Naša je zakonska obveza bila da ga sahranimo, nije bilo predstavnika nijedne vjerske zajednice jer nismo znali o kome se radi i kojoj vjeroispovijesti pripada. Trošak je bio oko 7000 kuna, a u konačnici ga je prema našem koncesionaru za pogrebničke poslove platio MUP. Ubrzo smo dobili vijest da je utvrđen identitet tog čovjeka i da je pronađena njegova obitelj u Maroku. Preko veleposlanstva u Zagrebu su pokrenuli postupak ekshumacije - rekao nam je načelnik Netretića Marijan Peretić.

Robert Fajt / CROPIX

Grob na groblju u Popović Brdu

Na karlovačkom gradskom groblju Jamadol, dijelu predviđenom za islamske vjernike, pokopan je jedan palestinski državljanin. On je, kao i Iračanin koji je kasnije ekshumiran, pokopan prema islamskim vjerskim običajima, odnosno vršena je dženaza. Efendija Admir Muhić, glavni imam Medžlisa Karlovac, kaže nam da je na pogreb ovom nesretniku stigao stric iz Londona, vrlo vjerojatno je baš k njemu i putovao njegov nećak.

- Nemamo uvid u sahrane tih ljudi, pa u dženazama drugih nismo sudjelovali, jer nas nitko nije obavijestio. Teške su njihove sudbine. Zamislite, rođen u jednoj državi, a ispraćen ovako daleko, u drugoj, na drugom kontinentu. Teški su to trenuci za njihove obitelji, one koji ih ispraćaju, pa tjednima i mjesecima možda ne znaju za njih i onda doznaju za njegovu smrt - kaže nam efendija Muhić.

Grob Palestinca označen je nišanom, uspravnim spomenikom zelene boje na koji je pričvršćena crna pločica s već izblijedjelim natpisom. Netko mu je u vazu stavio buket trajnog cvijeća i lampion koji na sebi ima raspelo. Na mjesnom groblju u Popović Brdu, iako bez vjerskog obreda, pokopan je očito migrant musliman, vidi se to također po zelenom nišanu koji odudara od svih ostalih spomenika izgrađenih po kršćanskoj tradiciji. Na spomeniku je pločica s natpisom na kojemu piše “NN 30.10.2019.”.

Taj je jedan od četiri ukopa koji su obavili djelatnici karlovačkoga gradskog poduzeća Zelenilo, koje po nalozima tužiteljstva i suda vrši prijevoz tijela na obdukciju u Zagreb, a potom i povratka na mjesto ukopa. Paze na dignitet pokojnika, ukapaju ih, kaže nam glasnogovornik Zdenko Živčić, na dostojanstven i primjeren način u skladu sa zakonskim propisima, bez obzira na to radi li se o osobi s utvrđenim identitetom, NN osobi ili stranom državljaninu. Ukopi su izvršeni u jednostruka grobna mjesta, zbog eventualne kasnije lakše identifikacije i moguće ekshumacije.

Robert Fajt / CROPIX

Grob na groblju u Popović Brdu

Ukop na samom rubu groblja i pomalo odmaknut od ostalih grobova specifičan je za sve sahranjene migrante. Tako je i na groblju u Lipi, na području općine Generalski Stol. Na grobnom mjestu zataknut je drveni križ, a ispred njega je nekoliko dogorjelih lampiona. Gotovo sigurno se radi o migrantu koji se utopio u Dobri ni kilometar dalje. Dogodilo se to krajem studenoga 2018. godine kada je nabujalu i opasnu rijeku pokušao prijeći s još trojicom prijatelja. Rijeka ih je sve povukla, no on nije uspio isplivati kao ostali, koji su završili na pregledu u karlovačkoj bolnici. Na dnu groblja ispod metalnog raspela u Reštovu na području Kamanja, općine na slovenskoj granici, počiva još jedan migrant, njegovi osobni podaci su također nepoznati, a nije poznato ni mjesto ni vrijeme njegova stradavanja. Njegovo tijelo rijeka Kupa, koja je u ovom dijelu i prirodna granica sa susjednom državom, izbacila je u Kamanju krajem prošloga kolovoza.

Prema našim evidencijama, najkritičniji period za migrante bio je posljednji vikend u travnju 2018. godine. Te nedjelje u poslijepodnevnim satima na području Pavlovca kod Slunja iz rijeke Korane je izvučen jedan, a na području Žakanja iz Kupe drugi leš. Dan kasnije na Kupi u jutarnjim satima izvučeno je još jedno, treće tijelo. U istom mjesecu teško je stradala grupa migranta na Mrežnici kod Generalskog Stola. Njih trojica su, dok su prelazili rijeku mostom, uočili policijsku patrolu i poskakali s mosta, no nisu skočili u rijeku kako su planirali, već na obalu, te su se polomili. Svi su s vrlo ozbiljnim ozljedama završili po hrvatskim bolnicama. S njima su u grupi bila još dva migranta, no oni su uspjeli pobjeći. U kolovozu 2018. godine na grupu od 12 ljudi koji su spavali u šumi u Drežnici nedaleko od Ogulina odlomila se stijena teška nekoliko tona te usmrtila dvojicu od njih. U travnju prošle godine jedan iz grupe od deset migranata upao je u vrtaču na predjelu Javornika u ličkom Rudopolju. U višesatnoj akciji njegovo beživotno tijelo izvukli su gospićki HGSS-ovci s čak 79 metara dubine.

Robert Fajt / CROPIX

Grob na groblju u Skakavcu

Teške ozljede

Jedan od najdramatičnijih slučajeva zbio se prije godinu dana na području Srba, kada je krijumčar Nebojša Marinković probio dvije policijske blokade s kombijem punim migranata. Policija je zapucala i tom prilikom ranila dvoje djece. U studenome prošle godine policija je u Gorskom kotaru u dva navrata ranjavala migrante, jednog zbog slučajnog opaljenja, a drugoga zato što je pružao aktivni otpor. Nije zabilježen nijedan sukob između nekog migranta s lokalnim stanovnikom, ali su zato njihovi međusobni obračuni žestoki i često krvavi. Jedan takav u ponedjeljak je dobio epilog na Županijskom sudu u Karlovcu. Sutkinja Elma Kaleb Mamić je nepismenom Pakistancu s prebivalištem u Afganistanu, Azamu Khanu Ahmadzaiju, odredila godinu i pol zatvora, od čega godinu uvjetnog, jer je 4. srpnja prošle godine oko 17 sati na području Rudopolja nedaleko od Plitvica sudjelovao u međusobnom obračunu dvadesetak Pakistanaca i Afganistanaca. On i njegovih pet prijatelja odlučili su opljačkati ostale migrante tražeći da im predaju novac, mobitele i vrijednosti, te su pritom pretukli Junaida Razija Tarara, Aftaba Gondala lakše ozlijedili nožem, dok je Ahmed Waqas zadobio teške ozljeda jetre i ubodne rane po cijelom trupu.

Svi ovi slučajevi uvedeni su u naše crne statistike, no pretpostavlja se da su stvarne brojke višestruko veće. Nitko ne zna koliko je tijela migranata razasuto po ličkoj Plješivici, minskim poljima s jedne i vrtačama s druge strane brda. Ruta koja ovim putem spaja Bihać s istočnim dijelom Slovenije, njihove obećane zemlje, čitavim hrvatskim dijelom prolazi kroz šumovito područje. Migrant iz kampa Miral iz Velike Kladuše Ather Shamil nam kaže kako se migranti vrlo dobro poznaju međusobno te se zna kada grupa uspije proći Hrvatskom, jer se jave sa svojega konačnog odredišta. No, postoje oni kojima se izgubi svaki trag. On sam je svjedočio nestanku četvorice mladića negdje na području Gorskog kotara.

Robert Fajt / CROPIX

Grob na groblju u Lipi

- Kretali smo se noću, a danju bismo se odmarali. Bilo smo blizu Rijeke. Bila nam je to 13. noć, a pet zaredom ništa nismo jeli. Ujutro, kada se razdanilo, vidjeli smo da u našoj grupi nedostaju četvorica mladića. Nikada nismo doznali što se s njima dogodilo, kamo su zalutali i gdje su na kraju završili, gotovo sam siguran da su sada mrtvi - ispričao nam je ovaj Pakistanac, koji je i danas u kampu Miral, sa šest neuspješnih pokušaja prolazaka Hrvatskom.

Zatajenje srca

Stradavanja u Bosni su mnogo učestalija, tamo je 30 migranata teško ozlijeđeno kada je u kampu Miral izbio požar, nekoliko ih je ubijeno u njihovim međusobnim obračunima, jednoga je pregazio vlak jer je zaspao na pruzi, jedan je umro od upale pluća, drugi od meningitisa u bihaćkoj bolnici. Prošle je godine u Velikoj Kladuši prirodnom smrću umro Jusuf, mladi Marokanac koji je preko Libije pokušao doći do Španjolske. Posljednja smrt nekog migranta zabilježena je u četvrtak. Mlađi muškarac je preminuo uslijed zatajenja srca dok je u Sarajevu igrao mali nogomet.

Jednu od najtužnijih priča o smrti nekog migranta javnosti je otkrio pisac i društveni aktivist iz Gaze, Mohammed Matter. U kolovozu prošle godine objavio je na društvenim mrežama informaciju da je u Bosni umro njegov prijatelj iz djetinjstva dr. Tamer Alsultan, inače farmaceut.

- Tamer je napustio Gazu prije nekoliko tjedana tražeći bolju budućnost za sebe i svoje troje djece, ali nije uspio. Umro je u Bosni pokušavajući doći do Europe. Tamer nije ni prvi ni posljednji izbjeglica koji je umro pokušavajući to. Počivaj u miru, nadam se da će se svijet probuditi - napisao je Mohammed Matter.

Robert Fajt / CROPIX

Rijeka Dobra u Lipi gdje su migranti stradali.

Nije odmah znao detalje, no onda mu je, kako njemu tako i svim njegovim pratiteljima, otkrila jedna od aktivistica Crvenog križa grada Ključa.

- Bio je na mojem području, mi smo ga odveli u bolnicu, ali je bilo prekasno. Voljela bih da sam mogla učiniti više za njega i žao mi je što moja zemlja nije mogla učiniti više za njega. S njim su bila dvojica prijatelja, ne znam gdje su oni sada - rekla je ova aktivistica, dodajući da je Tamer umro od trovanja krvi, odnosno sepse, nudeći pomoć oko birokracije za prijevoz pokojnikova tijela.

Mohammed je zahvalio na pomoći, tada je već Tamerova obitelj bila uključena u te procedure. Slijed događanja Mohammed je prokomentirao ovim riječima: “Čudno je kako palestinske, bosanske i egipatske vlasti surađuju i trude se pomoći da se Tamer vrati natrag u Gazu sada kada je mrtav. Učinili su nemoguće. A kada je bio živ, nikoga nije bilo briga za njega.”

Većina migranata koja je prošle godine došla do sjeverozapadne Bosne prezimila je u ovdašnjim kampovima, zapravo svi osim njih oko 700 koji su vraćeni u Sarajevo nakon što je zatvoren neuvjetni kamp Vučjak nadomak hrvatske granice. Nadolazeće proljeće oživjet će rutu, ne samo za migrante spavače u Bosni i Hercegovini, već i dalje, sve do njihova polazišta u kampovima u Grčkoj i Turskoj. Za to je i dosad bila dovoljna informacija meteorologa da slijedi proljepšanje vremena, kao i dezinformacija krijumčara da će Hrvatska otvoriti svoje granice. Za mnoge će to biti posljednji “level” igre, a za neke “game over”.