FOTO: Ovo je čovjek koji je podignuo 21 milijun kuna na bankomatu!

Josip Mutak (57) slikar je iz Karlovca. Prije četiri godine deložiran je iz podrumskog stana jer je nekretnina denacionalizacijom vraćena vlasniku. Mjesec i pol živio je u šatoru, a onda mu je Grad dodijelio derutnih 12 kvadrata na Ilovcu, u potkrovlju zgrade u kojoj je smještena pečenjarnica odojaka. Nezaposlen je, ali nije prijavljen na Zavodu, nema ni mirovinsko niti zdravstveno osiguranje. Jedini prihod ostvari prodajom slika koje sam naslika, otprilike 100 kuna po komadu.

Zvuči nevjerojatno, ali upravo je tog čovjeka Državno odvjetništvo optužilo da je, s kompanjonom Borisom Radonićem, preko tvrtke Corneus od države ukrao više do 21 milijun kuna na građevinskim poslovima vezanim uz uređenje zgrade Ustavnog suda na Markovu trgu te na izgradnji zgrade Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA).

Mutka smo pronašli u vlažnom stanu koji je ujedno atelje, kuhinja, spavaća soba, dnevni boravak, kupaonica i skladište svega što je stekao u životu. Razgovor smo vodili u kafiću iz praktičnog razloga - više od jedne osobe ne stane u tu sobu. Pitamo ga gdje su mu ti silni milijuni.

- Ovo je priča o krađi identiteta, priznajem, uz moj pristanak. Zapravo, ne radi se o meni, nego o nečem puno krupnijem, ne znam točno o čemu. Ja sam žrtva, bio sam na dnu piramide. Zar mislite da bih živio ovdje da sam okrenuo taj silni novac? Pa kupio bih si barem neku garsonijeru sa sanitarnim čvorom - započinje ispovijest karlovački slikar, paleći cigaretu.

Sve je, kaže, počelo u ljeto 2008., kada je, kao i obično, na štandu karlovačke tržnice prodavao slike.

- Prišli su mi neki ljudi i ponudili posao. Rekli su da bi im odgovaralo da na mene prenesu tvrtku i da ja budem direktor. Trebao sam se baviti prodajom tekstila i tehničke robe. Kako sam uvijek bio kratak s novcem i živio samo od slikanja, to mi se činilo kao dobra prilika da nešto zaradim, da imam stalni prihod, a i da ostvarim pravo na zdravstveno osiguranje. Vjerujte, ni na kraj pameti mi nije bila pomisao bi se iz toga moglo izroditi nešto ovako veliko, jer da jest, nikada ne bih pristao. Ne znam više tko je bio u tom društvu jer sam o detaljima ostao razgovarati s Borisom Radonićem, pristojnim i elokventnim čovjekom. Nakon toga smo se našli u Zagrebu. Prepisali smo poduzeće na mene, a sjedište na moju adresu, otvorili smo dva poslovna računa, jedan u Zabi, drugi u RBA. Dvije poslovne kartice, akt o osnivanju, pečat, kao i oko 30.000 kuna temeljnog kapitala koji sam podigao, sve sam to dao na ruke Borisu i on je dalje vodio sve poslove. Nikada mi nije isplatio nijednu plaću. Dobio sam samo dvije ili tri tisuće kuna za putne troškove - kaže Mutak.

Dodaje da mu je bilo čudno što je direktor poduzeća čije je sjedište k tome prenio na svoju adresu, a godinu i pol nakon toga ono ne radi.

- Zvao sam Borisa, ali on bi uvijek rekao da će uskoro krenuti. Konačno, nakon godinu i pol zamolio sam ga da to makne s mene, ali mi se nakon toga prestao javljati. I tako je to ostalo. I onda, prije otprilike godinu i pol, pozvala me policija, potom i DORH. Posjeli me za stol i suočili s optužbom da sam oprao milijune kuna. Pisalo je na onom papiru 28 milijuna. Zamislite. To je izvan svake pameti - kaže Mutak.

Tu je doznao da je, u vrijeme dok je živio u šatoru, zapravo po zagrebačkim bankomatima svakodnevno dizao stotine tisuća kuna koje su sjedale od građevinskih poslova što ih je on ugovarao s poduzećem koje je u stvari bilo treći podizvođač na kapitalnim državnim projektima, a i sam je imao kooperante.

- Trebam li vam objašnjavati koliko je to suludo. Kune nisam digao. Zatražio sam preko odvjetnika snimke s bankomata, na njima će se utvrditi da nisam digao baš niti jednu. A isto tako nisam potpisao nijedan dokument niti sklopio i jedan posao - kaže Mutak.

- Nikada poslije o tome nisam razgovarao s Radonićem jer mi se nije javljao, a strah me bilo otići do njega na Krk da me ne prijavi policiji i natrpa mi još nešto. A mogao mi je barem koju plaću isplatiti ili barem plaćati doprinose kad je već toliku lovu okrenuo - razmišlja Mutak naglas.

No, njegov partner Radonić također živi skromno, čini se da silan novac nije zadržao za sebe. Ne zna se gdje je završio, kao ni novac s računa drugih tvrtki koje su bile angažirane na istom projektu, a s milijunskim su dugovima likvidirane kroz stečajne postupke.

Josip Mutak itekako je svjestan da mu se sprema zatvorska kazna i da će vjerojatno morati vratiti silne milijune.

- A odakle? Vidite da nemam ništa. Da ne slikam, riknul bi od gladi. Na putu sam svaki dan, mučim se i prodajem te slike po Jadranu, u zadnje vrijeme potegnem i do Trsta, za sliku koju mi ovdje plate sto kuna tamo dobijem sto eura. Pa, valjda je sudac toliko inteligentan da shvati o čemu je ovdje riječ. Debilno bi bilo da to od mene potražuju. Optužili me jesu i čekam datum početka suđenja. Bojim li se? Ma, u ratu sam se bojao metka, sada se ne bojim ničega. Bojim se samo neizvjesnosti. Bojim se kako ću 12-godišnjem djetetu pogledati u oči i objasniti mu neke stvari, a ne sucu. Jer, nemam ni za alimentaciju, a i zbog toga sam na sudu. To me boli - zamišljeno kaže slikar. Siromah i žrtva velike prijevare ili milijunaš i lukavi prevarant, utvrdit će Županijski sud u Zagrebu.