GODINU DANA NAKON KATASTROFALNIH POPLAVA

FOTO: SUDBINE IZ GUNJE ‘Državanam pomaže u obnovi, ali posla nema, a strah nikako da prođe...’

U poplavi su poginule dvije osobe a više tisuća ljudi bilo je iseljeno

Piše:

Objavljeno: 17. svibanj 2015. 19:25

Emica Evdelji/CROPIX

Godinu dana od vodene kataklizme koja je poharala brojna naselja županjske Posavine, među kojima su najviše nastradali Rajevo Selo, Gunja i Račinovci, život se u tom kraju polako normalizira. Izvanjski pomaci su vidljivi gotovo na svakom koraku. Obnova kuća razvija se očekivanim tempom, ali na lica mještana tih sela još se nije vratio osmijeh. Veliko je pitanje kada će se i hoće li se to uopće dogoditi jer je stihija koju je donijela Sava ostavila neizbrisive rane na njihovim dušama.

Kada se činjenici da su u samo nekoliko sati ostali bez imovine koju su stjecali cijeli život pridoda i kroničan problem nezaposlenosti, teške gospodarske i socijalne slike ovog, prirodom bogatog, ali u stvarnosti siromašnog kraja, jasno je zašto su ljudi zabrinuti, nezadovoljni, ogorčeni. Čak i kod onih koji su zadovoljni načinom na koji je država reagirala još su prisutni strah i neizvjesnost.

FOTO: Emica Elvedji / CROPIX

Foto: Emica Elvedji/CROPIX

Točno godinu dana otkad su puknuli nasipi u Rajevu Selu i Račinovcima, život u ovom kraju počinje gledati na vrijeme prije i poslije poplave. Mi smo kroz tri priče i tri najteže stradala sela pokušali dočarati život u poplavljenim selima danas.

RAJEVO SELO Priča obitelji Andrušić

‘Plačem kada se sjetim tog dana: u trenu je sve nestalo’

Tog 17. svibnja 2014. u Rajevu Selu slavila se krizma. Polovica mještana bila je okupirana jednim od najvećih trenutaka u životima njihove djece. Iako je dio mještana pazio na mjestima gdje se očekivalo da bi moglo doći do problema, nitko to nije očekivao na mjestu gdje se dogodilo. Tamo je samo par godina ranije nasip obnovljen. No, u 15.30 je puklo. Voda je nevjerojatnom brzinom prodrla do prvih kuća, a onda se širila po cijelom selu. Došla je i do kuće obitelji Andrušić, Nataše i Mirka te njihovo dvoje djece, Ivana (6) i Ane (5). Ova skromna i vrijedna obitelj živi od poljoprivrede. Imaju i malo stoke, a poplava im je razorila dom. Stara kuća od čerpića, koju je prošlo ljeto posjetio i premijer Zoran Milanović, morala je biti srušena. Danas je na njezinu mjestu nova. Tipska slavonska kuća. Kad smo ih posjetili, Mirko je bio na njivi, a Nataša nije krila zadovoljstvo činjenicom da će se uskoro useliti u novu kuću.

Foto: Emica Elvedji/CROPIX

- Danas je puno bolje nego prije godinu dana. Dobili smo novu kuću, sve se obnavlja, selo je malo živnulo. Iako još nije sve završeno i možda bi moglo brže ići, mi smo zadovoljni i kućom i kvalitetom radova - kaže Nataša. No, kada joj se misli vrate 365 dana unatrag, suze same krenu.

- Plačem svaki put kad se sjetim tog dana. Djeca i ja smo otišli u Brod kod mog brata, a muž je ostao ovdje spašavati stoku. Živjeli smo u strahu i neizvjesnosti. Kad smo se vratili i vidjeli razmjere katastrofe, tisuće pitanja su prolazile kroz glavu, a nijedan odgovor. I zato danas mogu samo biti zahvalna državi za ovo što su učinili. No, ta bol nikad neće proći - zaključila je Nataša.

GUNJA Priča obitelji Džomba

‘Zbog poplave sam izgubila muža. Nije izdržao muku’

Prema Gunji voda je išla kao da je nosi tsunami. No, ljudi su svejedno odbijali napustiti domove. Većina ih je to učinila tek kad više iz kuće nisu mogli izaći sami. Među njima je i Sabiha Džomba (73) sa svoja dva unuka, Emirom (15) i Mirzom (11). Iznijeli su ih u 23 sata. No, njezin muž Rasim (77) nije htio niti čuti o izlasku iz kuće. Imali su ženku zlatnog retrivera Belu koja je dva mjeseca ranije na svijet donijela pet malih retriverića.

- Ne idem nikuda bez njih - poručivao je Rasim spasiocima koji su dolazili po njega. Pristao je tek kad su mu rekli da će i njih ponijeti. Slike njihova spašavanja ostale su upamćene kao možda i najdirljivije u ovoj nevolji. Rasim se tako drugoga dana pridružio svojoj obitelji u Nijemcima gdje su im Stjepan i Manda Morovičanin otvorili vrata svoga doma i svojih srca. Primili su, naravno, i Belu i njezine mališane.

Foto: Emica Elvedji/CROPIX

- Bili su to teški dani, a danas mi je možda još i teže - rekla nam je Sabiha dan uoči godišnjice poplave. Počela je plakati. Rasim je, naime, prije četiri mjeseca preminuo.

- Nije izdržao svu muku koja nas je snašla. Stanje mu se pogoršalo i za sedam dana je umro. Prije točno četiri mjeseca, 17. siječnja - plačući nam je ispričala Sabiha dok je kraj nje sjedila vjerna Bela. Njezina su djeca, pak, svako na svojoj strani. Troje štenaca ostalo je u Nijemcima, jedan je završio u Vukovaru, a jedan u Osijeku. Sabiha je sada u kući s unucima i Belom. Sin i snaha su na sezonskom radu u Njemačkoj. Uzela je od države novac za obnovu, no radove još nije počela. Danas želi samo da se to nikada i nikome ne ponovi.

RAČINOVCI Priča obitelji Vertuš

‘Jedva se preživljava. Nas je sedmero, a samo dvije plaće’

Zlatku i Marijani Vertuš voda je uništila kuću, ugušila stoku, odnijela uspomene... U trenu su ostali bez svega. Njihova je kuća u Račinovcima prva do nasipa. Prvi su dobili vodu, prvo je njima srušena kuća. Njih dvoje s petero djece u dobi od 8 do 24 godine u hipu su ostali bez svega. Živjeli su od malo zemlje, 50-ak ovaca i 30-ak svinja, a onda je priroda učinila svoje. Zlatko je sa sinom među zadnjima napustio selo. Nadali su se da će nešto uspjeti spasiti, ali pomoći nije bilo. Na kraju ih je vojska izvukla helikopterom. Danas Vertuši kažu da ne znaju je li bilo gore kada se to dogodilo ili kada su se vratili. Ili možda danas kada smišljaju kako preživjeti.

- Miješaju se osjećaji. Država nam je sagradila novu kuću i samo što se nismo uselili. Moj poslodavac Marijan Živković Patričar poklonio nam je 30 ovaca i deset prasaca i kada gledamo to, ne možemo biti nezadovoljni. No, teško se živi - priča Marijanina i Zlatkova kći Tihana koja je uz još jednoga brata jedina zaposlena u obitelji.

Foto: Emica Elvedji/CROPIX

- Došli smo u situaciju da su muž i mlađi sin morali u Njemačku. Dva mjeseca su bili tamo dok im nije istekla radna dozvola pa su morali kući. Sada to što su zaradili moramo čuvati za režije, ali, s druge strane, važno je da smo svi živi i zdravi - rekla nam je Marijana. Vertuši su danas na svome. Sava teče nedaleko od njihova doma i Tihana kaže da je svaki put kad vodostaj krene gore, hvata nemir i strah. Život pokraj rijeke nije nimalo lak. No, drugog izbora nemaju. Ipak, i tu bi činjenicu sasvim sigurno lakše podnosili kada bi imali još poneki siguran izvor prihoda.