Gazda radnicima: Kupit ćete dvije vreće ugljena. To skidamo s plaće!

KOPRIVNICA - "Svaki radnik obavezan je uzeti dvije vreće ugljena za roštilj 2 x 10 kg ustegom na plaći". Ovakva obavijest već je nekoliko dana izvješena na oglasnoj ploči Koprivničke tiskare. Potvrđena potpisom direktora Zvonka Bačanija, odluka ne ostavlja mogućnost radnicima da ne kupe sporni ugljen.

Trebaju li i žele li tih 20 kilograma za roštiljanje, vlasnike Tiskare ne zanima, nego, kako se može iščitati, važna je naplata robe koja je, prema svemu sudeći, dobivena kao naknada za postojeći dug. Slavko Katarajn, regionalni povjerenik sindikata PPDIV-a, kaže da ne shvaća kako je moguće da se takvo nešto događa, no napominje da se sam uvjerio u postojanje sporne odluke.

Naplata duga

- Vidio sam objavljenu poruku i uspio je poslikati mobitelom jer mi je nevjerojatno da bi vlasnik preko radnika pokušao naplatiti neki treći dug - rekao je Slavko Katarajn. Pitali smo vlasnika Koprivničke tiskare, Franju Besera, kako komentira slučaj, no ludbreški se poduzetnik suzdržao od bilo kakvih pojašnjenja. - Ne bih se upuštao u takve priče - kratko je odgovorio Beser nakon što smo ga kontaktirali.

U Koprivničkoj tiskari radi šezdesetak radnika , a prosječna plaća je oko 4000 kuna. Za 20 kilograma ugljena od plaće će im biti odbijeno između 100 i 120 kuna. Zanimljivo je i kako se Franjo Beser u medijima često pohvalio da je radnicima tiskare dao 1000 kuna božićnice, ali nije spomenuo da je u tu svotu bio uključen i bon u Poljoprivrednoj trgovini Jakšinić.

Tako su djelatnici tiskare umjesto purice i mlinaca za Božić kući mogli donijeti sjemenje, žitarice ili neke druge poljoprivredne proizvode. Da ovakvo naplaćivanje tuđih dugovanja nije daleko od stvarnosti za Beserove radnike, potvrđuje gotovo identičan slučaj radnika ludbreškog Grafičara, kojim također upravlja Franjo Beser. Njih također ne bi previše iznenadilo da ih pred ulazom dočekaju sanduci ugljena jer ne bi bilo prvi put da moraju od svog gazde kupovati stvari koje im ne trebaju.

Berba jabuka

Osim toga, uz posao u Grafičaru, kako doznajemo, radnici svake jeseni beru i jabuke u Beserovom voćnjaku. Tako su morali dolaziti sat vremena prije početka radnog vremena u Grafičaru i ostajali bi sat vremena dulje na poslu da bi jabuke na vrijeme bile obrane.

Da bi sve bilo još zanimljivije, radnici su te jabuke morali i kupiti, odnosno vrijednost jabuka odbijena im je od plaće. Osim jabuka, radnici su od svog šefa često kupovali i razne prehrambene proizvode, koje je Beser kompenzirao s partnerima.