KONFERENCIJA U DUBROVNIKU

Glavne prednosti arbitraže u odnosu na suđenje pred državnim sudovima su brzina i učinkovitost

‘Hrvatska treba investitorima biti prepoznatljiva kao prijateljska država što je šire pitanje od arbitražnog prava‘

Piše:

Silvia Rudinović

Objavljeno: 15. listopad 2022. 16:27

Božo Radić/Cropix

Više od 200 inženjera, korporativnih pravnika, odvjetnika, predstavnika financijskih institucija i agencija, sudjeluju na dvodnevnoj konferenciji Međunarodne trgovačke komore (ICC) i Međunarodne federacije inženjera konzultanata (FIDIC) koja se održava u Dubrovniku o međunarodnim ugovorima o građenju i rješavanju sporova. Domaćini konferencije su ICC Hrvatska i Hrvatska gospodarska komora, a bila je to prigoda sudionicima iz 30 zemalja pružiti informacije o najnovijem razvoju i trendovima u struci, praktična i specijalistička znanja.

- Kada ljudi odlaze kirurgu, ne žele operaciju, oni žele zdravlje. Kad izvršni direktor ide odvjetniku, on ne priželjkuje arbitražu, potrebno mu je rješenje problema – rekla je na početku drugog dana dubrovačke konferencije Claudia Salomon, predsjednica Međunarodnog arbitražnog sudišta ICC-ja, vodeće svjetske arbitražne institucije.

Koji su to korisni alati kojima se rješavaju problemi stranaka kad su u pitanju ugovori o građenju i rješavanju sporova u graditeljskom sektoru te što treba mijenjati kako bi se pomoglo odvjetnicima, inženjerima i drugim uključenim strankama u postupku, pitanja su o kojima se raspravljalo, a Salomon je više puta naglasila važnost otvorenosti zajednice za nova rješenja. Virtualna dokazna ročišta prije pandemije bila su nepoznanica, a većina sudionika skupa sad ima takva iskustva.

- Pokazali smo nevjerojatnu prilagodljivost u protekle dvije i pol godine – rekla je Salomon.

Nove tehnologije mijenjaju i arbitražnu praksu. Sudionici su raspravljali o povezanim postupcima za rješavanje zahtjeva i sporova, o Vijećima za sporove i arbitražama ICC-ja u građevinskim predmetima.

- U građevinskom sektoru, osobito kod velikih projekata, sporovi su gotovo normalna, uobičajena pojava. Ono što je specifično za ugovore koji su sastavljeni po općim uvjetima FIDIC-a je da sadrže dobro pripremljen, zahtjevan i složen sustav rješavanja sporova koji završavaju arbitražom, ako se ne riješe drugačije. Sporovi se nastoje izbjeći i rješavati rano, koriste se metode kojima se nastoji učinkovito iskoristiti sredstava i vrijeme stranaka kako bi se izbjeglo i rano riješilo spor te izbjegla arbitraža – rekao je Davor Babić, profesor međunarodnog privatnog prava i međunarodne arbitraže na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Do arbitraže dolazi često i to zbog različitog tumačenja ugovora, neispunjenih ugovornih obveza, rokova, i slično. Veliki projekti, a kod nas su to najčešće javni kojima je naručitelj država ili lokalna uprava, okupljaju veliki broj dionika i stoga je vjerojatnost spora veća. U tom se slučaju sporovi nastoje rješavati prema sustavu FIDIC-a i arbitražnim pravilima ICC-a, kaže Babić. Hrvatska, rečeno je, im dugu praksu arbitriranja.

- Arbitraža je način rješavanja sporova izvan državnog suda i potpuno ovisi o strankama, jer one kreiraju detalje postupka i biraju arbitražnu ustanovu. Temeljni zakonski izvor je Zakon o arbitraži koji je mnogo fleksibilniji od Zakona o parničnom postupku. Arbitraža ne može riješiti probleme našeg pravosuđa, ali može pomoći strankama da u složenim, specifičnim stvarima riješe predmete. Svaka arbitražna ustanova ima svoja pravila koja strankama daju slobodu urediti kako će se arbitražni postupak odviti.

Glavne prednosti arbitraže u odnosu na suđenje pred državnim pravosuđem su učinkovitost i brzina. Nadalje, prednosti arbitraže su što stranke biraju arbitra, osobu koja će odlučivati o njihovom predmetu, a biraju osobe koje su stručnjaci iz područja o kojem se postupak vodi.

Kad se donese konačna odluka, protiv tog pravorijeka je moguć samo jedan jedini pravni lijek, tužba za poništaj pravorijeka iz vrlo ograničenih razloga ili uskih procesnih pitanja, za razliku od žalbe koja se može podnijeti zbog povreda pravila postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede prava. To je reducirana mogućnost pravnih lijekova na koje pristajete unaprijed, ali prednost je što se stvar brže rješava. Također, prednost arbitražnog postupka je i njegova povjerljivost, tj. tajnost – kaže predsjednik Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore Hrvoje Sikirić, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Hrvatska je u svijetu prepoznata kao država sklona arbitraži, ima arbitražno zakonodavstvo, uglednu arbitražnu ustanovu, a ako dođe do toga,postupci poništavanja pravnog lijeka su relativno brzi. Ono što Hrvatska treba raditi je da investitorima bude prepoznatljiva kao prijateljska država, kaže sugovornik, što je mnogo šire pitanje od arbitražnog prava. Prema riječima prof. Sikirića, pred sudištem HGK-a godišnje se u prosjeku vodi 40 do 50 arbitraža, a građevinski sporovi su najčešći među njima.

„Pozivam sve dubrovačke tvrtke, najmanje, male, srednje i velike da ugovaraju nadležnost Stalnog sudišta pri HGK tako da jednostavno u svoj ugovor unesu preporučenu arbitražnu klauzulu kao odredbu svog ugovora o načinu rješavanju sporova”, poručuje predsjednik Stalnog arbitražnog sudišta Hrvatske gospodarske komore Hrvoje Sikirić, profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bila je to prilika upitati stručnjaka za mišljenje o arbitraži koja se protiv Republike Hrvatske vodi pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova zbog projekta na Srđu.

„Stvar je u tijeku, pa nije zgodno komentirati.. Međutim, lokalne zajednice bi trebale biti svjesne da su one prve s kojima investitor komunicira i ono što one odobre ili ne odobre, kao da je sama država odobrila. Lokalna administracija mora biti svjesna da u toj situaciji predstavlja državu i svako njezino nepravilno postupanje investitor doživljava kao nepravilno postupanje države. Ako zbog toga trpi posljedice, onda tuži državu za naknadu štete.

Postoje međunarodni ugovori, dvostrane konvencije o zaštiti stranih ulaganja kojima se država obvezuje da će investitorima pružati određenu vrstu zaštite, između ostalog pravnu sigurnosti, tj. da neće mijenjati relevantne pravne akte, počevši od zakona do nekog urbanističkog plana, jer ako promijeni na način koji je neprihvatljiv, investitor ima pravo tražiti zaštitu, onda su to milijunski iznosi koje može platiti država, odnosno svi mi”, odgovorio je prof. Sikirić.

Vezane vijesti