Goran Štrok: Meta smo neprijateljskog preuzimanja

ZAGREB - Jadranski luksuzni hoteli (JLH) Gorana Štroka u potrazi su za strateškim partnerom, kako bi osigurali vraćanje stotinjak milijuna eura duga i osigurali uvjete za daljnji razvoj. Mediji su već ustvrdili kako se Štrok zapravo nalazi na udaru svog najvećeg konkurenta - grupacije Lukšić, no Štrok u intervjuu Jutarnjem to ne želi ni potvrditi, ni opovrgnuti.

Jesu li točne informcije da ste, zbog nemogućnosti vraćanja duga od 120 milijuna eura, u potrazi za strateškim partnerom, koji bi spasio Vaše JLH?

- Odgovor na to pitnje vrlo je jednostavan: mi zadnjih nekoliko godina tražimo strateškog partnera, ozbiljnog investitora koji dijeli našu viziju razvoja turizma u Dubrovniku i Hrvatskoj. Tu našu viziju dijele i dvije međunarodne financijske institucije s kojima smo dosad surađivali i koje su isticale da je upravo naš put - put kojim treba koračati hrvatski turizam.

JLH je ove godine ostvario najbolji poslovni rezultat do sada. Završili smo naš veliki investicijski ciklus, koji je samo za hotel Excelsior stajao 26 milijuna eura, a za hotel Bellevue, koji je bio tri puta zatvaran zbog korupcijskih afera, 24 milijuna eura. U oba slučaja, stvorili smo svjetski priznate i poznate hotele, s odličnom uslugom. No, te dvije investicije, kao i raniji gubici Bellevuea, uz svjetsku ekonomsku krizu, doveli su nas u situaciju da tražimo strateškog partnera.

Ono što, međutim, ne želimo, to je špekulativni strateški partner jer smo u naše poslovanje u 15 godina previše uložili, previše truda.

Tvrdi se da ste predmet neprijateljskog preuzimanja od strane konkurentske grupacije Lukšić?

- Piše se puno toga… Jedino što u ovom trenutku mogu reći, to je da već dvije godine razgovaramo s više partnera, s kojima želimo dijeliti misiju razvoja hrvatskog turizma. Ulaskom u JLH, naš novi strateški partner dobio bi i bazu za širenje na tržištima Slovenije, BiH i Crne Gore. Dolazak investiotra koji bi to prepoznao puno bi značio kako za dubrovački, tako i za turizam cijele Hrvatske. To je i razlog zašto tražimo ozbiljnog, a ne špekulativnog strateškog partnera, koji bi se povukao iz vlasničke strukture nakon što bi povećao vrijednost kompanije i svoj udio potom skupo prodao. Vjerujte, znam što govorim jer sam u Velikoj Britaniji prodao sve što sam imao kako bih pokrenuo posao u Hrvatskoj.

Niste mi precizno odgovorili jeste li meta neprijateljskog preuzimanja od grupacije Lukšić?

- Mi smo meta neprijateljskog preuzimanja od strane više tvrtki. U ovom trenutku ne mogu ništa više reći, osim da se koriste beskrupulozne metode, kako bi se na razne načine, pa i preko medija, došlo do cilja. No, JLH je prevrijedna tvrtka da bi tako nešto prošlo, i to ne samo mjereno novcem uloženim u žbuku i beton, nego i zbog ulaganja u ljude, kao i zbog socijlane osjetljivosti.

U kojoj je mjeri recesija kriva za stanje u kojem se sada nalazi JLH?

- Recesija sigurno nije pridonijela dobrom poslovanju. Ona je pogodovala snažnoj zaduženosti i težem servisiranju dugova jer su obveze ostale, a prihodi se smanjuju. Tako je u cijelom svijetu. Unatoč tome, ostvarili smo dobit. Inače, naš dug ne iznosi 120 milijuna eura, nego malo iznad 100 milijuna.

Kako ocjenjujete budućnost hrvatskoga turizma?

- Hrvatska je postala veliki hit na svjetskom tržištu, ali, na žalost, većina ljudi u nama i dalje gleda destinaciju s tri zvjezdice. To nije ono čemu teži moja tvrtka, niti ono čemu bismo mi uopće trebali težiti. Ne kažem da u Hrvatskoj ne trebaju postojati i kampovi, i jeftiniji hoteli, ali destinacije poput Dubrovnika, koji je i dalje jedini pravi hrvatski brend, trebaju težiti višoj razini ponude i višim cijenama. Ako je gost u mojoj vili Agavi spreman za noćenje platiti 7.000 eura, onda je to dokaz da je i ovdje moguć luksuzni turizam. Ako mi u Dubrovnk dovodimo najpoznatije ljude domaće i svjetske zabavne i kulturne scene, onda je i to dokaz da je tako nešto ovdje moguće. Meni su još 2007. nudili 170 milijuna eura da izađem iz JLH-a, ali odbio sam jer znam da se u hrvatskom turizmu puno može napraviti, iako je to još jako dug put.