GRADONAČELNIK KOJI JE POBIJEDIO HDZ 'Moj prethodnik nikad u životu nije upalio kompjuter'

Omiški gradonačelnik Ivan Kovačić sve je samo ne tipičan političar. Uvijek dostupan, pristupačan i prisutan na gradskim ulicama, Kovačića ćete rijetko vidjeti u odjelu. Tako je i na intervju za Slobodnu Dalmaciju stigao neformalno odjeven, a odmah po dolasku pohvalio se kako mu je od 600-injak poruka podrške ostalo za odgovoriti na njih tek četrdeset.

Ovakvim pristupom, Kovačić je u samo godinu i pol dana napravio nezapamćen preokret na lokalnoj političkoj sceni. Od potpunog anonimca postao je jedan od kandidata za političku figuru godine, a mnogim ljudima vratio je nadu da politika i poštenje ipak mogu zajedno.

Po struci ste stomatolog, sveučilišni profesor i pročelnik katedre za dentalnu protetiku. U četrdesetoj godini ostvarili ste zavidnu znanstvenu karijeru. Odakle uopće motiv da se kandidirate za gradonačelnika?

- Moja ekipa i ja godinama smo gledali Omiš kako propada, kako se nemilice troši naš novac i kako se ne radi gotovo ništa. Jednostavno nam je prekipjelo i odlučili smo da moramo barem pokušati napraviti nešto. Većina ljudi nije bila zadovoljna situacijom u gradu, ali isto tako većina je HDZ tada doživljavala kao Borg iz Zvjezdanih staza - okupirali su nas i svaki otpor je uzaludan.

Mi se nismo mogli s tim pomiriti, a odluka o izlasku na izbore bila je više impulzivna negoli nekakva organizirana akcija. Ma, da budem iskren, prvi plan je zapravo bio da iziđemo samo s listom za Gradsko vijeće i pokušamo uhvatiti dva ili tri mjesta. Na izbore za gradonačelnika izišli smo, kako to sada smiješno zvuči, ali tek tako, da ispadnemo ozbiljniji.

Odluka se ipak pokazala izvrsnom. Za samo 72 glasa u drugom krugu ste pobijedili HDZ-ova kandidata Ivana Škaričića i nakon 18 godina Omiš je dobio novog gradonačelnika. Kako su izgledali prvi dani na novom radnom mjestu?

- Uh, živi kaos. Nitko od nas nije bio političar niti je imao ikakvog iskustva u politici. U početku smo samo učili, pokušavali što prije pohvatati konce kako bi grad počeo što normalnije funkcionirati. Prvotni plan bio je isključivo se koncentrirati na razvoj strategije za razvitak grada, ali kad smo malo dublje ušli u gradske financije shvatili smo da nas čeka borba za preživljavanje.

Dugovi su bili ogromni, knjige nesređene, totalni kaos. U početku se nismo uopće željeli baviti stvarima koje je radila prethodna vlast, ali kako bi malo dublje ušli u neki sektor, kosturi iz ormara bi sami ispadali. Prvih nekoliko mjeseci čitav je moj tim, bez pretjerivanja, u uredu bio od sedam ujutro do sedam navečer. Češljali smo dokumente, uvodili red i pokušavali shvatiti kako grad funkcionira. Što smo više istraživali, shvaćali smo kakvu smo to vlast smijenili. Mislim, što reći o gradonačelniku koji nikad u životu nije upalio kompjuter...

Gradonačelnički ured u 2013. godini nije imao kompjuter!?

- Još gore! Imao ga je, ali nikad nije bio upaljen. Živo se sjećam tog dana kad sam došao u ured, sjeo za kompjuter i nekoliko ga puta bezuspješno pokušao upaliti. Onda vidim ispod stola uredno složene kablove, sve u originalnom pakiranju, nikad otvorene! A kompjuter je bio relativno star, sigurno je par godina čamio tako u uredu, bez operativnog sustava, niti spojen u struju, a kamoli na internet.

Već nakon tri mjeseca na vlasti postigli ste prve rezultate i za više milijuna kuna smanjili dugove. To ste učinili s najbližim suradnicima koji su, u tom poslu, također bili početnici. Koliko je onda, realno govoreći, teško voditi jedan grad?

- Pa, ako se radi o gradu koji je na nuli ili posluje pozitivno i nema ugovornih obaveza koje ga opterećuju – onda, uopće nije teško. Odgovoran i pošten čovjek grad može voditi lakoćom, no samo poslovanje u plusu nije ključ razvitka. Potrebno je imati viziju i strateški razmišljati nekoliko godina unaprijed. Ali, ponavljam, uz poštenu i odgovornu vlast svaki hrvatski grad bi mogao poslovati u plusu, zaraditi dovoljno da isplaćuje plaće i da se komunalno razvija.

Nakon samo šest mjeseci na vlasti, suočili ste se s prvim ozbiljnim problemom – pokušajem rušenja proračuna. Preživjeli ste zahvaljujući dr. Zvonku Močiću, članu HDZ-a koji je okrenuo leđa stranci i glasovao za vaš proračun. Kako ste ga nagovorili da to učini?

- Vjerovali ili ne, mi nismo imali pojma da će Močić glasovati protiv vlastite stranke niti smo s njim razgovarali prije te ključne sjednice Gradskog vijeća. Da proračun nije srušen saznali smo u trenutku kad i svi drugi, kad je dr. Močić podigao ruku i glasovao za. S njim smo od početka mandata uistinu imali vrlo korektan odnos i mislim da je postupio prema vlastitoj savjesti. Danas je član naše Nezavisne liste te je i sam zgrožen nekim stvarima koje su se događale u gradu.

Ali, neki će reći da je primanje čovjeka koji je tako dugi niz godina sudjelovao u HDZ-ovoj vlasti izdaja birača. Kako je moguće da nije baš ništa znao?

- Vjerujte, moguće je. Zbog načina na koji funkcioniraju stranke i zbog načina na koji funkcionira lokalna samouprava. Čitava vlast je zapravo u rukama gradonačelnika i dogradonačelnika. Oni mogu raditi što god žele bez da to ostatak stranke ili Gradskog vijeća ikad sazna. Pa, mi smo u ladicama našli tko zna koliko papira i dopisa bez klase i urudžbenog broja.

Gradonačelnička funkcija je veoma moćna i dozvoljava vam veliku samostalnost u radu, pogotovo kad imate većinu u Gradskom vijeću. Po meni, tu bi trebalo uvesti više kontrole. Recimo, danas gradonačelnika možete smijeniti rušenjem proračuna ili referendumom većeg broja birača. To nije dovoljno snažna razina kontrole. Nenamjensko trošenje novca i slični ozbiljni propusti, čim se dokažu, trebali bi biti osnova za trenutačno napuštanje dužnosti i nove izbore.

Zalažete se za veću odgovornost političara i javnih službenika?

- Apsolutno. U državne tvrtke potrebno je uvesti način rada koji vlada u privatnom sektoru, no to velikim strankama ne odgovara. Vi danas, na žalost, imate situaciju da jedan direktor upropasti neko poduzeće i ne osjeća nikakvu odgovornost jer zna da će ga stranka uhljebiti na nekoj drugoj poziciji. Na političkim funkcijama nitko ne očekuje rezultate, čak vas za neuspjeh nagrađuju nekom drugom funkcijom. Slična je stvar i s raznim gradonačelnicima i načelnicima u Hrvatskoj.

Njihov rad se evaluira svake četiri godine. Ako netko donosi glasove, stranka ga nagradi novom kandidaturom i tako unedogled. To što grad nazaduje ili je njihov kandidat opterećen aferama, stranku nije pretjerano briga, bitno da vladaju.

Jesu li onda nezavisne liste garancija napretka?

- Ne nužno, ali kad ste nezavisni, nemate takvo zaleđe. Ako ja nešto zeznem na poziciji gradonačelnika Omiša, moja politička karijera je gotova. Sigurno mi nitko neće srediti posao ravnatelja staračkog doma. To je velika razlika između nas i njih. Ja itekako osjećam osobnu odgovornost za sve što činim.

Može li koalicija nezavisnih lista pomrsiti račune većim strankama na parlamentarnim izborima?

- U ovom trenutku je teško procijeniti. Ja ne želim dopustiti da nas uhvati euforija dobrih rezultata na lokalnim izborima i da uzmemo prevelik zalogaj. Na nacionalnoj razini ljudi se lakše dijele na dva tabora, ali nezavisni itekako imaju šanse. Ponajviše zbog toga što gotovo svako mjesto gdje vladaju bilježi fantastične rezultate.

Hoćete li se priključiti koaliciji nezavisnih stranaka okupljenih oko Mosta?

- Ne mogu o tome previše govoriti, ali činjenica je da blisko surađujemo i da Most ima plan izlaska na parlamentarne izbore. Mislim da je u ovom trenutku možda najbolja strategija da ne nastupamo kao koalicija nezavisnih na nacionalnoj razini, već da svatko od nas pokuša ostvariti dobar rezultat u svojoj izbornoj jedinici te da zajednički, kao koalicija, damo svoju podršku nezavisnim listama u drugim izbornim jedinicama.

Nema smisla da, primjerice, Most sastavlja listu u Slavoniji, ali itekako ima smisla da podržimo neku nezavisnu listu u toj izbornoj jedinici. Na taj način mogli bismo pomrsiti račune svima, ali ne smijemo biti brzopleti. Prijevremeni izbori u Omišu pokazali su da ljudi prepoznaju rad. To je bilo nakon samo godinu i pol dana kad nismo ni mogli ostvariti neke velike rezultate, zamislite samo što bi bilo nakon šest ili sedam godina.

Gdje se vidite za desetak godina? Hoćete li ostati u politici?

- Ma, tko to zna. Političarem se definitivno ne smatram i teško da ćete me ikad vidjeti u Saboru ili na nekoj takvoj funkciji. Ali, nikad se ne zna. Politiku gledam kao običan posao koji pokušavam odraditi najbolje što mogu. Nemojte zaboraviti da sam karijeru ostvario u sasvim drugom polju.

U četrdesetoj godini sam sveučilišni profesor i za to sam krvavo radio. Zadovoljstvo mi je raditi za javno dobro, pogotovo sad kada postižemo opipljive rezultate. Ali, ja imam taj luksuz da ne moram ganjati karijeru u politici. Ostvario sam se na drugim poljima i uvijek se mogu vratiti na fakultet nastaviti raditi nešto za što sam se školovao i u čemu uživam.

Je li Vam ikad pristupio netko iz HDZ-a ili SDP-a?

- Ne, nikad. Kad ste medijski eksponirani onda privlačite svakakve ljude, ali nikad mi nije pristupao nitko u smislu priključenja njihovoj stranci.

Svjetonazorski gledano, kome biste bili bliži, ljevici ili desnici?

- Ma, na to pitanje jednostavno ne mogu odgovoriti. Ne opterećujem se ni najmanje takvim podjelama. Ja sam vjernik, rimokatolik i to mi je nekakva moralna baza. U određenim stvarima sam jako konzervativan, a u nekim drugim jako liberalan.

Jedno je pitanje na kojem se obično testira nečiji svjetonazor. Kakvi ste s pravima LGTBQ zajednice?

- Opet u sredini, haha. Mislim da istospolnim parovima treba osigurati određena prava koje uživaju heteroseksualne zajednice. Poglavito s pravne strane, pitanje nasljedstva, podjele imovine i slične stvari. No, ne bih išao toliko daleko da im se omogući i posvajanje djece. Mislim da kao društvo još uvijek nismo dovoljno sazreli za takvo nešto.

I, za kraj, kraj toliko uspjeha čovjek se mora zapitati: koje su Vam mane?

- Hahaha, dovoljno se bavim politikom da znam kako na to pitanje nikad ne odgovaram. Za mane bi trebali pitati moju ženu, ima ih sigurno. Eto, volim biti s ljudima i izlaziti. To mi je definitivno mana.